Kao univerzalni jezik koji nadilazi prostor i vrijeme, ples je način izražavanja emocija koje se ne mogu zabilježiti riječima. Iako se oblici plesa razlikuju u različitim kulturama, čini se da težnja pravog plesača ostaje uvijek ista, asimilirati i internalizirati načela ljepote, harmonije i gracioznosti kroz pokret i formu, navodeći publiku da iskusi i otkrije te […]
Umetnost kao iskustvo stvaranja i oblikovanja ideje može se tumačiti kao radikalna otvorenost svetu. Duh umetnosti univerzalizuje pojedinačnu egzistenciju dajući joj potencijalnu snagu da stremi neotkrivenim, nadolazećim horizontima. Takvo shvatanje iskustva umetnosti omogućio je grčki duh koji je, posredstvom individualnog usavrašavanja, tragao za večno lepim, moralno ispravnim i celovitim principom. Umetnički duh koji se afirmiše […]
Strah teatra od fašizma – “Projekat Handke“. Čitavo gledalište Sarajevskog teatra, dočekala je najpolitičkija predstava ovogodišnjeg izdanja Festivala,
“Ni trunke kiseonika nema, već samo mučnina i hegemonistički patos” – Predstava Kiseonik po tekstu Ivana Viripajeva Ivan Viripajev, dramski reditelj, dramski glumac i dramski pisac, rođen 1974. u sibirskom Irkutsku, danas Moskovljanin, autor je više inovativnih komada, od kojih je Kiseonik najprovokativniji. Ovo je po autoru drama-manifest jer otkriva nove načine postojanja u pozorišnom […]
Steve Cutts – animator promjena Svijet ide u smjeru koji rijetko tko uviđa, živjeći u uvjerenju kako „netko“ – ako baš ne od ljudi, a ono barem blažena Gospa ako ne i Gospodin sam – bdije nad nama. Kao u predvečerje prvog ili drugog svjetskog rata, recimo. Mnogi to nisu sposobni uvidjeti ograničeni vlastitim intelektom, […]
Zamislite oblike kao da su usmjereni prema vama; sav život izbija iz središta i širi se iznutra prema površini. Auguste Rodin Auguste Rodin umire 17. studenog 1917. Tada je bio na vrhuncu slave, jedan od svjetionika modernog kiparstva i nepresušno vrelo nadahnuća generacijama kipara. Za sobom ostavlja šest tisuća skulptura, sedam tisuća crteža i četrdeset […]
Otkako smo prvi put sišli sa drveća, gledamo ih i vidimo sebe, vidimo bujne metafore za svoje najdublje egzistencijalne brige – metafore za tajnu trajne ljubavi, metafore o tome šta znači živeti autentično, metafore za iznalaženje beskonačnost u našoj samoći. Drveće je naročito očaravajuće delovalo na umetnike i njihovu samospoznaju. „Drvo koje nekima pokreće suze […]
Koncept revizije istorije umetnosti se odnosio na protokolarne i proceduralne pristupe istoriji slikarstva modernog doba: od renesanse preko do modernizama.