Peter von Kant – Bezbrojne reference u novom filmu Fransoa Ozona

3+

Rainer Werner Fassbinder jedan je od najčuvenijih njemačkih filmskih autora u povijesti te države. Snimao je često i gotovo opsesivno kao da je znao da će živjeti vrlo kratko. Umro je s 37 od ovisnosti. Najčešće ga povezuju s queer tematikom kao otvorenog homoseksualca koji se poput danas Almodovara i mladog Dolana ne stidi svoje seksualnosti nego mu služi za umjetnički prosede i izričaj.

Fassbinder je zahvaljujući svojoj hipreproduktivnosti u nažalost kratkom vijeku ostavio brojna remek djela koja i danas drže vodu kako bi se narodski reklo. Njegovi najpoznatiji uratci su: “Brak Marije Braun” o postratnom Berlinu, serija “Berlin Alexanderplatz” (jedna od najkultnijih serija svih vremena koja prikazuje polusvijet Berlina nakon završetka 1. svjetskog rata), “Gorke suze Petre Von Kant” (dojmljiva melodrama o ljubavi, ovisnosti, moći te umjetnosti), “Svi drugi zovu se Ali” ( o međurasnoj ljubavi starije žene i mladića). On je definitivno bio avangardan u svakom smislu te su njegova remek djela česta i ponovna inspiracija novim redateljima.

Novovjeki francuski filmaš Francois Ozon iste takve queer poetike već je snimao remake Fassbindera u filmu Water drops on burning rocks iz 2000. godine. Ovaj put uhvatio se jačeg zalogaja kojeg je donekle uspio prožvakati. Uspio je melodramu Gorke suze Petre von Kant preimenovati u Peter von Kant te svim ženskim likovima iz originala promijeniti spol no ne i agendu te sudbinu.  Tako je u centru modernog von Kanta cijenjeni redatelj Peter kojem posao ide ali ljubavni život baš i ne. Uz njega je dan i noć njegov sluga i posilni Karl, opsesivno zaljubljen u stamenog režisera. Denis Menochet je glumac koji utjelovljuje von Kanta a koji btw. posjeduje nevjerojatnu fizičku sličnost s pokojnim Fassbinderom. U tome je velika privlačnost ovog djela gdje tako prepoznajemo očiti tribute velikanu njemačkog filma.

Naslovni junak ludo se zaljubljuje u Marokanca Amira, prelijepog mladića maslinaste puti i glumačkih aspiracija. Nakon što od njega napravi zvijezdu ali ne uspije u tome da ga natjera da ga ludo zavoli baš kako on voli njega, slijedi krah von Kantova života i uspjeha.

Filmovi su sve uspješniji, no krah veze s Amirom koji sam postaje zvijezdom je sve izgledniji. Raspliću se teme opsesivne ljubavi, posjedničke ljubavi, ljubavi prema moći I novcu,  ljubavi prema ljepoti, ljubavi prema umjetnosti per se. Raspliću se najgore i najbolje ljudske osobine poput nezasitne ljudske taštine ( Peterova najbolja prijateljica glumica Sidonie u ulozi voštane Isabelle  Adjani je prototip ostarjele velike zvijezde koja se ne miri sa staranjem, u kojoj Adjani ironizira samu sebe), poput majčinske slabe a opet prejake ljubavi ( u ulozi majke redatelja pojavljuje se originalna glumica iz Gorskih suza Petre von Kant legendarna Hanna Schygulla, muza velikog redatelja).

Film obiluje referencama na stvarni život redatelja Fassbindera, ovisnost o drogama, alkoholu, ljepoti, požudi i taštini. Film je divna posveta jednom potencijalno velikom životu koji biva unišetno ranjivom hipersenzibilnošću kakvu samo umjetnici posjeduju.

Dok Peter pati uz popularne slatkomračne šlagere, ljubi postere svoje atraktivne ljubavi, narica o ljubavi većoj od smrti, pitamo se ima li taj čovjek četrdeset ili pak malih tlinaest godinica. No onda spoznamo kako su neki ljudi hipersenzibilci i stalni u tuzi kao neki u sreći. Kako reče jednom jedna pametna žena: Život je prekratak da bih bila tužna. Peter Von Kant se ne bi složio, tuga je za njega dominantan osjećaj kao i brojnim patnicima bez kojih opet ne bi bilo velikih knjiga, filmova niti slika.

Činjenično stanje: Fassbinder je režiser ogromne reputacije i ostavštine zasluženo.

Činjenično stanje: Ozon je imao boljih filmova no ovaj film vrijedno je vidjeti zbog gomile referenci na ovog prvog, dobrih glumačkih izvedbi legendi poput Adjani, Schygulle i predivne izvedbe dvojnika Fassbindera Denisa Menocheta.

Još jedna trivija: kćer Petra Von Kanta u filmu, Gabrielle, je vrlo nalik glumici koja se u par navrata spominje, divi Romy Schneider te je film takoreći uređen da su svi referenca nekoga i nečega.

Svakako pogledati ali ne očekivati remek djelo jer to uistinu nije, Ozon je imao boljih filmova.

za P.U.L.S.E: Ivana Perić

  Film, Fransoa Ozon, Ivana Perić, kvir, Peter von Kant