Jezik simbola je tema koja nije fascinantna samo sama po sebi, već je i povezana s uzrocima naše aktualne situacije. Većina problema današnjice rezultat je ljudskog djelovanja. Svaki postupak odražava naše razmišljanje, naš pogled na svijet, “priču” koju pričamo sebi o tome zašto radimo ono što radimo.

Naša suvremena “priča” govori nam da smo odvojeni od prirode, da ona postoji tek kao resurs za iskorištavanje, da je ekonomija najvažnija, da vjerujemo da će nas posjedovanje više stvari usrećiti, da sveto ne postoji, i da mitovi i simboli pripadaju primitivnom stadiju civilizacije.

Nadalje, razvili smo dvojni način razmišljanja prema kojem se koncepti, situacije i problemi suviše pojednostavljuju na ili-ili perspektivu. Stvari su ili crne ili bijele, ili dobre ili loše, a naša tehnologija neprestano učvršćuje taj način razmišljanja.

Sve navedeno dovodi do svijeta polariziranih ljudi i rascjepkanih društava u kojima se iz godine u godinu povećava depresija, gdje se zrak, tlo, rijeke i more zagađuju, a u prosjeku do dvjesto biljnih i životinjskih vrsta izumire svakog dana…

Ovaj članak nije dovoljan da se detaljnije objasni poveznica između naših trenutnih problema i gubitka simboličkog mišljenja. Međutim, gospodarske, društvene i ljudske krize s kojima se danas suočavamo barem su jednim dijelom rezultat našeg odvajanja od dimenzije koja je oduvijek bila shvaćana i izražavana putem simbola.

Prema Mirceu Eliadi, simbol je “samostalni način spoznaje” i “instrument znanja”. Simboli nam omogućuju da razumijemo složenost svijeta i donesemo zaključke o različitim, ali jednako vrijednim viđenjima stvari. Pogledajmo, naprimjer, prirodni simbol “vatre”: ona je i “dobra” i “loša”. Može zapaliti i uništiti, ali nas može i utopliti, dati nam svjetlost i omogućiti kuhanje. Mircea Eliade kaže da su simboli “polivalentni” – imaju mnogo različitih značenja. Simboli nam omogućavaju da nadvladamo proturječnost dvojnog razmišljanja i da shvatimo da su dvojnosti naposljetku tek različiti aspekti iste stvari.

Simboli su pratili ljudska bića od njihovih dalekih početaka i omogućili načine razumijevanja i komuniciranja dubokih stvarnosti.

Simboli nam također pomažu da razumijemo svijet oko nas na dublji način. Kada promišljamo o vatri kao simbolu, možemo doći do univerzalnih zakona kao i uvidjeti da je sve relativno, jer ako se zapitamo je li vatra topla, odgovor je “ovisi”. Za nas, ona je vruća. Ali u usporedbi s vrućinom površine Sunca, vatra je hladna.

C. G. Jung je skovao izraze “arhetip” i “kolektivno nesvjesno”. Jung je smatrao da jednako kao što postoji univerzalni fizički arhetip za sva ljudska bića (npr. dvije noge, dvije ruke, jedno srce, dva bubrega, kralježnica itd.), tako postoji i univerzalni psihološki arhetip koji je nazvao “kolektivno nesvjesno”. To objašnjava postojanje toliko univerzalnih elemenata u našim mitovima, pričama i simbolima, te zašto nam se simboličko nasljeđe drevnih civilizacija može obraćati i danas.

Platon razlikuje mit i logos. Logos kao racionalna, pragmatička i znanstvena misao, i mit kao način mišljenja vezan za značenje, kontekst, bezvremensko i univerzalno.

U posljednjih sto pedeset godina antropolozi, sociolozi i filozofi ponovno su počeli vrednovati važnost simboličkog mišljenja te su shvatili kako je čovjek istinski “stvaratelj simbola”, homo sybmolicus koji nadopunjuje tradicionalnog homo sapiensa.

Simboli su pratili ljudska bića od njihovih dale­kih početaka i omogućili načine razumijevanja i komuniciranja dubokih stvarnosti. Simboli i mitovi nisu u potpunosti nestali ni u našem suvremenom svijetu, a neprekidna popularnost filmova poput Gospodara prstenova i široka upotreba simbola prilikom tetoviranja samo su dva primjera kako je dimenzija simbola uvijek negdje u pozadini.

Simboli su temeljne jedinice sveobuhvatnog mišljenja i s razumijevanjem simbola dolazi i dublje razumijevanje života i nas samih.

Simboli nas podsjećaju da postoje različiti oblici znanja. Platon razlikuje mit i logos. Logos kao racionalnu, pragmatičnu i znanstvenu misao, i mit kao način mišljenja vezan za značenje, kontekst, bezvremensko i univerzalno.

Možda je vrijeme za ponovno sjedinjenje racionalne i simboličke misli da bismo razumjeli da su obje potrebne, ne samo da daju važnost činjeničnom znanju, već i da daju važnost značenju.

Simboli su temeljne jedinice sveobuhvatnog mišljenja i s razumijevanjem simbola dolazi i dublje razumijevanje života i nas samih. Obnovom simboličkog načina razmišljanja može se posijati sjeme potpunijeg pogleda na svijet, pa čak i sjeme ujedinjenog svijeta.

Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Ana Mustać

Izvor: Nova Akropola

Tekstovi o mitologiji na portalu P.U.L.S.E

  Filozofija, Nova Akropola, Religija, simboli, Sociologija