…i njih čeka slična dorečenost nakon što stignu do posljednjeg pregiba vremena koje im je dodijeljeno u strateškoj igrici nesavladivo bolnog puta u nepovrat…” (Veljko Lukić, „Međučin“) Šah je prastara, strategijska igra koju je nepoznati nam, genijalni indijski znalac ljudskog roda i njegove psihologije – negdje u zoru čovječanstva ili tek što je „svanulo“ […]
(mojoj majci) Priču sam čuo od prijatelja, prvog susjeda – kat ispod mene – s kojim sam često zajedno divanio uz pivce ili rakijicu. Nekoliko mjeseci nakon što ju je (već teško bolestan) ispričao, preselio se na ahiret. Posvećujem je svojoj majci koja je pred skoro desetljeće napustila ovaj svijet, zauvijek se uselivši u mene. […]
