Aleksandrijski naučnici – istorija

Carstvo Aleksandra Velikog bilo je konglomerat raznorodnih dijelova: europske i maloazijske Grčke, Egipta, Mezopotamije, Indije… Aleksandar je uložio velike napore da carstvo poveže sponama sloge i jedinstva. Kako bi unaprijedio trgovačke veze, gradio je putove, podizao luke, uspostavljao pomorske i karavanske veze. Potpomogao je širenje grčke i razvoj ostalih kultura, kao i njihovo uzajamno zbližavanje. Kako bi se smanjile razlike u načinu života, utemeljio je gotovo sedamdeset gradova, a jedan od njih bio je na ušću Nila u Sredozemno more – Aleksandrija.

Aleksandrija

Na ruševinama Aleksandrova carstva stvorene su tri velike države: Egipat, Sirija i Makedonija. Egiptom je vladao Ptolemej, Aleksandrov prijatelj iz djetinjstva i sudionik svih njegovih pohoda. Nakon smrti Aleksandrova sina, proglasio se 305. g. pr. Kr. kraljem i vladao pod imenom Ptolemej I Soter.

Ptolemej I Soter nastavio je ostvarivati Aleksandrov san. Ono što je Aleksandar nacrtao u pijesku, Ptolemej je sagradio. Nova prijestolnica brzo je rasla. Za razliku od grčkih gradova koji su se širili oko obrambenih utvrda i hrama, Aleksandrija je građena planski, sa širokim ulicama i prostranim parkovima, osiguravajući gradu ugodan vjetar i zdravu klimu. Na ulicama su se mogli vidjeti pripadnici svih naroda carstva od Iberije do Indije.

Grad je bio podijeljen na tri četvrti: kraljevsku grčko-makedonsku, egipatsku i židovsku. U egipatskoj četvrti Rakotis, koja se nalazila na prirodnom uzvišenju, bio je smješten Serapeum ili hram boga Serapisa, kojeg je Ptolemej I. izabrao za glavno božanstvo nove dinastije. U toj se, po mišljenju mnogih posjetitelja najljepšoj građevini u gradu, nalazila manja biblioteka u kojoj su bila pohranjena mnoga važna djela nakon što je izgorjela čuvena Aleksandrijska biblioteka.

Aleksandrov mauzolej nazvan Soma te raskošne palače kraljeva Ptolemejevića, okružene egzotičnim vrtovima i gajevima, nalazili su se u kraljevskoj grčko-makedonskoj četvrti Bruhij. U ovoj se četvrti nalazila i čuvena biblioteka. Osnovana je po želji Ptolemeja I Sotera, koji je u Aleksandriji nastojao sakupiti sva važnija filozofska i književna djela svijeta. Njegovi nasljednici nastavili su prikupljati djela i tako je nastala zbirka od oko 500 000 svitaka.

Aleksandrija je za vrijeme dinastije Ptolemejevića postala moćno kulturno i gospodarsko žarište Starog svijeta.

Museion

Aleksandrijska biblioteka bila je redom mramornih stupova povezana s Museionom, vodećim sveučilištem toga vremena koje je nazvano prema Muzama, grčkim božicama sklada, zaštitnicama božanskih i ljudskih stvaralačkih umijeća.

Kompleks je bio bogato opremljen; sadržavao je veliku dvoranu, blagovaonicu za zajedničke objede, zvjezdarnicu, botaničke vrtove i zoološki park, dvorane za predavanja i čitanja djela klasičnih pjesnika i povjesničara. Osim toga, obuhvaćao je stambene objekte, šetališta i odmorišta uz kolonade s klupama, te kazalište.

Unutar njegovih zidova usavršavali su se najbolji učenjaci onog vremena, redom svestrani znanstvenici koji su se, osim svojim područjima, bavili i proučavanjem filozofije, metafizike, etike, politike. Od mnogih slavnih imena izdvojit ćemo nekoliko najistaknutijih.

Euklid

Euklid iz Gele ili iz Tira (330. – 275. g. pr. Kr.) jedan je od prvih znanstvenika u Museionu. Za nastavu iz geometrije napisao je djelo Elementi (Stoicheia) u 13 svezaka, koje je služilo kao osnovni udžbenik geometrije kroz cijelo helensko-rimsko razdoblje. Koristili su ga i Arapi, a uz manje preinake u XIX. st. i Europljani.

Euklid je pristupio izgradnji geometrije deduktivnom metodom. Najprije bi utvrdio temeljne pojmove, zatim bi odabrao temeljne tvrdnje i na temelju njih izvodio zaključke. Takva metoda istraživačkog rada održala se do danas. Sedam definicija na početku prve knjige glasi:

Točka je ono što nema dijela.
Crta je duljina bez širine.
Krajevi crte su točke.
Dužina je ona crta koja jednako leži prema točkama na njoj.
Ploha je ono što ima samo duljinu i širinu.
Krajevi plohe su crte.
Ravnina je ona ploha koja jednako leži prema dužinama na njoj.

U šestoj knjizi, između ostalog, govori o omjeru zlatnog reza.

Ptolemej I Soter jednom nije dobro razumio Euklidovo tumačenje pa ga je zamolio za jednostavnije objašnjenje. “Do geometrije nema kraljevskog puta”, odgovorio mu je Euklid i dodao: “Bez muke nema ni kolača, a kamoli geometrije.”

Nakon prvog predavanja iz geometrije jedan ga je od novih učenika upitao kakvu će korist u životu imati od znanja koje je stekao predavanjem. Euklid nije ništa odgovorio, ali mu je kasnije poslao zlatnik i otpustio ga iz škole.

Arhimed

Arhimed iz Sirakuze (287. – 212. g. pr. Kr.), sin astronoma Fidije i rođak sirakuškog vladara Hierona, u Aleksandriju je došao na poziv Ptolemeja II. Filadelfa. Najugledniji je matematičar onoga vremena. U spisu O kugli i valjku daje formulu za računanje obujma kugle pomoću obujma opisanog valjka. Prijatelji su mu na nadgrobni spomenik stavili valjak u kojem se nalazila kugla.

U djelu O mjerenju kruga Arhimed opisuje i upisuje mnogokute u kružnicu, pa tako dobiva približnu vrijednost za broj koji se danas označava s π (3,140845< π <3,142857).

Također je pronašao tzv. Arhimedov vijak. Okretanjem tog vijka voda se dizala na visinu. Otkrio je sustav slobodnih kolotura za dizanje tereta. Konstruirao je i planetarij s mehaničkim pogonom. Do hidrostatičkog načela poznatog kao “Arhimedov zakon” došao je ulazeći u kadu, nakon čega je istrčao van vičući: “Eureka! Eureka!” (Otkrio sam! Otkrio sam!). Drugom prilikom je izjavio: “Dajte mi uporište i pomaknut ću Zemlju”, ilustrirajući time zakon poluge.

Eratosten

Eratosten (oko 275. – 195. g. pr. Kr.), koji je, za razliku od filozofa, sebe nazivao filologom, rođen je u grčkom gradu Kireni u sjevernoj Africi. Neko se vrijeme školovao u Ateni, a nakon Kalimahove smrti Ptolemej III. Euerget ga je postavio za upravitelja Aleksandrijske knjižnice. Na tom je položaju ostao sve do 194. g. pr. Kr., kad mu je zbog upale oka toliko oslabio vid da više nije mogao čitati te je izvršio samoubojstvo tako što je prestao uzimati hranu.

Od svojih kolega dobio je nadimak Beta, možda zato što je u mnogim područjima svoga rada ostao drugi. To se svakako ne odnosi na helensku kronologiju kojoj je udario temelje određujući datume najvažnijih književnih i političkih događaja, započevši s osvajanjem Troje. Položio je temelje novog kalendara, koji je Cezar kasnije u Rimu uveo kao julijanski kalendar.

U knjizi Geographica koristi matematičku geografiju. Koristeći se sjenom sjenomjera u dva grada različite geografske širine na dan ljetnog suncostaja, procijenio je opseg Zemljine kugle sa samo 11% pogreške.

Uveo je i sustav meridijana i paralela. Početni meridijan je smjestio tako da prolazi kroz Aleksandriju, a početnu paralelu kroz Rodos. On je prvi na karti počeo ucrtavati izohipse kako bi istaknuo razliku visina pojedinih geografskih točaka.

Aristarh sa Samosa

Osim matematike, u Aleksandriji je posebno njegovana astronomija, a njezin je napredak omogućen time što su poslije Aleksandra Makedonskog pristupačna postala kaldejska astronomska znanja. Korisno je bilo i poznavanje sferne geometrije. Aristarh sa Samosa (oko 310. – 230. g. pr. Kr.), učenik peripatetičara Stratona, bio je stariji Arhimedov suvremenik u Museionu. Arhimed je u svom manjem radu Brojanje pijeska citirao značajnu Aristarhovu rečenicu: “Zvijezde stajaćice i Sunce ne kreću se, već se Zemlja okreće oko Sunca po obodu kruga, pri čemu Sunce leži u sredini njezine putanje.” Aristarh je riješio problem porijekla Mjesečeva svjetla (pravilno je tvrdio da potječe od Sunca), te je izračunao promjere i međusobne udaljenosti Zemlje, Sunca i Mjeseca.

Klaudije Ptolemej

Klaudije Ptolemej, vjerojatno iz Ptolemaide u Gornjem Egiptu, napisao je poznate rasprave o astronomiji i geografiji: Almagest i Geografiju. Almagest (čiji je naslov izveden iz arapskog oblika grčkog superlativa – najveći) se sastojao od trinaest svezaka. Ptolemejev Katalog zvijezda (sedmi i osmi svezak Almagesta) prvi je sačuvani katalog te vrste. U njemu je nabrojao više od tisuću zvijezda, raspoređenih u četrdeset i osam zviježđa, a svakoj je odredio longitudu, latitudu i magnitudu (položaj i sjaj)

Hiparh

U Aleksandriji je sredinom II. st. pr. Kr. djelovao i Hiparh iz Nikeje, koji je u antici smatran najvećim astronomom. On je izmjerio razliku između trajanja tropske i sideričke godine sa zadivljujućom točnošću (pogreška je manja od deset sekundi). Konstruirao je i prvi astrolab za mjerenje položaja zvijezda, a kao prvi je sebi postavio divovski zadatak “da prebroji zvijezde”, tj. da sastavi katalog zvijezda stajaćica (popisao ih je 850).