Već od samog svog naslova, ovaj roman zrači privlačnom tajanstvenošću. Taj magnetizam pretvoriće se u onaj stereotipni osjećaj koji kaže da ovaj roman nećete ispuštati iz ruku do posljednje stranice. Autor, pokazaće se, vješto vodi priču koja je žanrovski fluidna, što donosi kvalitet u građenju napetosti, a istovremeno ostavlja široki prostor za moguće obrte.

Varoš kao jedan arhaični izraz pretpostavlja radnju smještenu u prošlost i to je zaista ono što se dešava. IXX je vijek, godina 1864., pa tako postavka odgovara žanru. A žanr je horor i fantastika sa onostranim narativom. Cjelokupna priča mješavina je strave i užasa i slovenske mitologije, odnosno određenog dijapazona odgovarajućih mitoloških bića. Na sve to treba dodati i detektivski roman, što asocira na Šerloka Holmsa koji se bavi paranormalnim, kao neka vrsta arhaičnog Dilana Doga, ali na srpski način.

Glavni lik je Đorđije Rafailović, glavni istražitelj kneževe garde, tj. garde Kneza Mihaila Obrenovića i mrtvozbornik. Ne, nije greška. Đorđije nije mrtvozornik, već mrtvozbornik, odnosno on ima sposobnost da na kratko vrati umrle i sa njima priča.

Onima koji poznaju rad Zorana Petrovića, prezime glavnog junaka može se učiniti poznato i to nije slučajno. Naime, u Petrovićevom najpoznatijem djelu, a to je serijal „Praznik zveri“ postoji nekoliko likova sa prezimenom Rafailović i svi su mrtvozbornici. „Kletva usnule varoši“ formalno ne pripada ovom serijalu, ali je smještena u taj svijet i priča priču iz tog miljea. Dakle, iako se formalno radi o spin offu glavnog serijala, ovaj roman se apsolutno može čitati kao zasebna cjelina i nije potrebno predznanje. Onim drugima, koje takvo znanje već posjeduju, ovakva koncepcija samo donosi još jednu dozu uzbuđenja.

Proklete duše i vampiri glavni su negativci ovog romana. Međutim, rame uz rame, s njima stoje i smrtnici koji u onostranom traže oruđe za ostvarivanje svojih želja. Tako, pored mračnih agendi teško zaustavljivih mitskih bića i smrtnici pokušavaju da ostvare svoje naume pomoću magije.

Autor ovdje pravi koherentnu kompoziciju služeći se opštim i lokalnim legendama braničevskog kraja i lokalnim toponimima. Avantura čitanja ovog romana povešće čitaoca putevima kojima su se nekada kretali vitezovi, gospoda, Turci, drumski razbojnici…

Paleta likova je raznobojna i svaki lik upakovan u svoje karakterne osobine, ispunjen željama i nadanjima, pritisnut nedaćama i životnim izazovima, bivaće potencijalni krivac ili saučesnik u strašnom zločinu u Braničevu. Taj zločin centralna je tačka oko koje se vrti radnja romana. Petrović kojem kriminalistički elementi nisu nepoznanica, vješto plete priču čineći da čitalac zapadne u blagu paranoju, sumnjajući u sve i svakoga i preispitujući sve što zna.

Ovo je priča o nama, o nasljeđu, o onome što se prenosi s koljena na koljeno. Ako je kletva, koliko je moćna? Ako je kletva, da li je istinita ili samo pokriće za neke druge mahinacije? Ako je kletva, ko ju je bacio i zašto? Ovo su pitanja na koja Zoran Petrović postupno odgovara i tako vješto žonglirajući narativom dostavlja nešto što nalikuje na književnost IXX vjeka. Svaka rečenica je na mjestu, svaka rečenica je lijepa, pa čovjek neumitno zapada u opisanu atmosferu tog doba.

Ipak, ova knjiga je mnogo više od pukog krimi romana ili slijeđenja popularnog književnog toka koji prepoznaje fantastiku kao novu popularnu stvar na našoj književnoj sceni. Ovo je duboko društveni roman koji govori o pojedincu, o porodičnim vezama i društvu. Autor će pokazati kako sitna pakost dovodi do lične tragedije, a čije će posljedice osjetiti i šira zajednica. Na kraju krajeva, ovo je priča o običajima, o ukorijenjenoj tradciji, ali i sujevjerju koje, kako će ova knjiga pokazati, nije bez osnova.

Jedan od možda najupečatljivijih motiva koji se može izvući iz ove škrinje sa blagom je instrumentalizacija ljubavi koja se koristi kao oruđe u ostvarivanju mračnih ciljeva. Petrović ovaj motiv jasno pokazuje i time ističe da ono duboko u nama, ono emocionalno, skoro uvijek odnosi pobjedu nad onim racionalnim.

„Kletva usnule varoši“ je roman koji vrijedi pročitati jer donosi onu skladnu kombinaciju čulnog, opažajnog, iracionalnog i emocionalnog. Tu se sreću običaji, razum, mitologija, vjera, ljubav i nada. Zoran Petrović je sve to znalački obradio i napisao knjigu visokog kvaliteta. Dodatni šarm daje trud koji je uložen u vizuelni identitet knjige, od korica do prigodnih pratećih fotografija. Preporuka!

za P.U.L.S.E: Goran Došen 

  Goran Došen, Kletva usnula varoši, Književnost, Zoran Petrović