‘Ma’ – prisustvo odsustva
間 MA
Prostor između objekata
Tišina između zvukova
Smiraj između činova
Ma je japanska reč, simbol za estetski i filozofski koncept odsustva prostornosti i zvučnosti.
Ma je nedostatak pozicioniran između ovog i narednog, pauza između dva, praznina.
Japanski znalac ipak prilazi odsustvu na drugačiji način – on u njemu vidi potencial prisustva. U tom slučaju, ma je potencijalna tonalnost, potencijalna akcija, inertval koji daje oblik celini. U tradicijama Konfučijanizma, Taoizma i Budizma, impregnirana praznina uvek ukazuje na svest o prisustvu odsustva/ne-forme koja uslovljava um da sam otkriva realcije i postojeći zakon celine.
U pauzi između dva nastaje tenzija koja svest o narednom koraku puni uvidom. Upravo to iščekivanje daje umu mogućnost da poveže prethodno sa očekivanim budućim, a svesti da doživi tok i poredak. Ma je ono što uspostavlja heijoshin, smiraj uma.
Japanski arhitekta Isozaki Arata piše o ma kao o rupi u prostoru i vremenu koja je neophodna za nastanjivanje duhova.
U tradicionalnoj japanskoj dramsko – performerskoj umetnosti – kabuki, pauza ispunjena anticipacijom smatra se jednom od najvećih veština glumca. Glumac razvija unutrašnje čulo za ma, ponekad povezano sa spiritualnim nivoom samog izvođača.
Ideogram koji prikazuje reč ma prvobitno je nastao kombinacijom dva piktografska znaka – za Mesec i za kapiju.
‘Nađu se momenti kada su vreme i prostor duboki, a svest o postojanju je nemerljivo pojačana.’ (Šarl Bodler)
‘Space is substance. Cézanne painted and modelled space. Giacometti sculpted by “taking the fat off space”. Mallarmé conceived poems with absences as well as words. Ralph Richardson asserted that acting lay in pauses… Isaac Stern described music as “that little bit between each note – silences which give the form”… The Japanese have a word (ma) for this interval which gives shape to the whole. In the West we have neither word nor term. A serious omission.’ (Alan Fletcher)
Za P.U.L.S.E: Luna Jovanović
Tekstovi o filozofiji na portalu P.U.L.S.E
‘Ma’ – prisustvo odsustva napisao/la Luna Jovanović dana
Pregled tekstova autora – Luna Jovanović →
“Kad nas,dakle,atman bude odlikovao izborom,vise necemo nista pitati,jer nece biti nicega sto nije odgovor,A dotle,da nekako prezivimo,valja nam citati bajke i razgovarati s djecom.Od djece treba uciti povjerenje,narocito od bolesne djece.Prosloga ljeta na plazi Atlantika,jedan bolesni djecak i ja vidjeli smo kako je grom ubio djevojcicu Lisu-nju jedinu od svekolikog kupackog mnostva.”Ja ne znam zasto,”kazao je djecak u sjetan cas poslije oluje,”ali ja znam da grom to zna.”
iz knjige Vesne Krmpotic-Cas je Ozirise
nije naodmet procitati i njenu knjgu “Hiljadu lotosa”
Cvjetov leptir i leptirov ccvijet,
to je jedan te isti trenutak,
koji mase cas laticama,
cas krilima.