Milorad Pavić, zijevanje i novela “Ruski hrt”

Pazi na čovjeka koji zijeva u tvom snu!

.

Pavić.

 

Milorad Pavić je bezbjedan dok čitaoc/čitateljka ne zijeva tokom čitanja novele. Zato, vrijeme je da se i ti uključiš! Ne može Pavić da piše, ti da spavaš. I ti imaš ravnopravno mjesto pri stvaranju književnog djela. U svojoj knjizi „Istorija, stalež i stil“ pisac objašnjava da je književnost isuviše navikla čitaoce da je mašta samo u nadležnosti pisca. Pavić ne pripovjeda priču, priča da bi pripovjedao, ostavljajući znake i mogućnosti, zagonetku i alegoriju.

.

Kakva je novela „Ruski hrt“?

Koncentracija pažnje, sažetost i zanimljivost, ispovjedanog u noveli mora biti u prvom planu, kako bi se uspio ostaviti dojam jedinstvene cjelovitosti. Zbog toga novela redovno počinje sažetim iznošenjem osobina lika, ili događaja koji će obrađivati, na takav način da to u čitatelju izaziva neko očekivanje. [1] Dok čitaš Pavića uviđaš da se slaže sa teorijom, ali ne i tradicijom. Postmoderna je ukinula granice žanrova, uvela igre sa formom, fragmentacijom, diskontinuitetom zamjenila linearnost.

Pripovjedač je poistovjećen sa likom praunuka dr Stevana Mihailovića. Njegovim pripovjedanjem uviđamo da ne posjeduje sve informacije o likovima i događajima o kojima pripovjeda, odakle zaključujemo da se radi o nepouzdanom pripovjedaču i vanjskoj fokalizaciji, koja nam ne pruža uvid u osjećanja likova. Ako novelu sagledamo iz ugla strukturalizma, služeći se De Saussireovim pojmovima označitelj i označeno, shvatamo da pisac označeno prikriva do samog kraja novele, označiteljima koji nisu očigledni..

Da li je barok inspirisao pisca i uticao na formu novele?

Milorad Pavić je bio stručnjak za barok i simbolizam, koji su rekonstruisali tradiciju i protkali se u njegovom književnom izrazu. Za barok je karakteristična tvorevina ablematskih zbornika, uz čiji se tekst uvijek nalazio ilustrovani prikaz koji je imao cilj da otkrije suštinu napisanog, i/ili obratno, mogu se posmatrati tekstovi kao objašnjenje slika. U Pavićevim novelama uvijek postoje fragmenti umetnuti u priču, kao što su citati, riječnik, dodatno objašnjenje na kraju, koji nisu slučajni, već simbolično otkrivaju ono što pripovjedač skriva. Barok pridaje značaj detaljima, kojih je jako mnogo kao i u noveli „Ruski hrt“. Motiv memento mori (prev. sjeti se smrti) koji se ključ razumjevanja baroka i nadahnuće slikarima, javlja se na samom početku novele sa džepnim budilnikom kojeg pripovjedač dovodi u vezu sa smrti dr Stevana Mihailovića. Prošlost se ponavalja u sadašnjosti, u kojoj sadašnjost mora da pobjedi da bi postala prošlost, i ciklus se nastavlja u krugu, baš kao i poredak. Personifikovana tri ruska hrta, ili dijamnta, „epilogom“  saznajemo da predstavljaju ženu praunuka dr Stevana Mihailovića i njezina dva brata. Njemu su se kao i njegovom prađedu, hrtovi našli za vratom, ne grizu, nego izazivaju prijatne uspomene, kako opisuje Pavić, i ne ubijaju jer je potrebno da se njihova djeca na nekome „uvježbavaju za život“.

Prema shvatanjima Skarpeta u knjizi „Povratak baroku“, ne vraćaju se umetnici baroku nego se, barok vraća sam, a taj povratak obuhvata otprilike ove tendencije: maksimalnu raznorodnost, množenje ukrasa, nered u oblikovnom skladu, zavođenje, umjetnost grozničavog, uopštenost retorike, hiperteatralizaciju. Uz barokna strujanja 80-ih godina prošlog vijeka prepliće se signalizam i simbolizam. Signal nije samo znak, nije samo signalizacija, apel za razmišljanjem, već i uspostavljanje veze između tih značenja veza, nekakvo umjetničko „hvatanje signala“  uz pomoć moždane antene. [2]

Primjenjivanje veza signala vidimo u simbiozi motiva u noveli, kao što su zakrvavljen pogled muških hrtova i crveni dijamanti; pri opisivanju Eugen Dože saznajemo da ima rijetke zube, medjutim pri ubjeđivanju dr Stevana govori „dok je zuba biće i hljeba“. Citat „Kada bi sve budale bijelu kapu nosile, bilo bi kao da uvijek pada snijeg“ osim satiričnog opisa društva, pominjanjem sjede kose referiše na prađeda i ostvalja mogućnost izbora u tumačenju simbola. Stvarnost ne pojmimo kao pojavu, nužno joj uvijek pripisujemo značenje, poput simbola, koji se mogu kombinovati različitim metodama, i stvarati beskonačni broj dimenzija stvarnosti..

Od čega zavisi život ovog umjetničkog djela u budućnosti?

Pavić u svojim novelama osim zadovoljstva čitanja, pruža nam mogućnost za traganjem i zapažanjem. Ono što ne pruža je identifikacija sa radnjom ili likom. O prošlosti pripovjeda sa iskustvom sadašnjosti. Ne postoji dualizam dobra i zla, već njihovo jedinstvo. Njegova novela ne traži veliki broj čitaoca, već veliki broj čitanja. Budućnost njegove proze zavisi od čitaoca. Dok god ne zjevamo, Milorad Pavić je besmrtan!

Za P.U.L.S.E Barbara Delać

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

.

Literatura:

1. Milivoj Solar, Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
2. Milorad Pavić, Istorija, stalež i stil, Matica srpska, Novi Sad, 1985.
3. Gi Skarpeta, Povratak baroku, Svetovi, Novi Sad, 2003.

.

Internet izvori:

1. Projekat biblioteke srpske kulture „Rastko“, dostupno na: http://www.rastko.rs/ [Preuzeto: 09.12.2014. u 18h]
2. Gvozden, Vladimir, 2004., Pohvala divljenju, Vreme, br 685, članak preuzet iz elektronskog izdanja časopisa: http://www.vreme.com/ [Preuzeto: 09.12.2014. u 14h]

.

[1] Milivoj Solar, Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 215

[2] http://www.rastko.rs/rastko/delo/14912

  Barbara Delać, Književnost, Milorad Pavić, ruski hrt