„Kako čovek da zna da nije folirant? I ne može da zna, to je ono najgore“ (Holden Kolfild, Lovac u raži) Šta god da piše, pisac uvek piše o sebi kako je to lepo, iako paradoksalno rekao Flober onom rečenicom „Gospođa Bovari – to sam ja“. Ima nešto od pisca u svakom od njegovih […]
Konstantin – Pobednik iz Naisa Vremena su se menjala. Bez obzira na sve napore velikih panonsko-ilirskih careva, poput Klaudija II Gotskog, Aurelijana, Proba, Diklecijana, Maksimijana, Galerija, da se rimska prošlost i tradicija obnove i da se paganstvo ojača i pripremi za novi polet, sve je bilo uzaludno. Ljudi su se menjali, običaji takođe. Stari […]
Od Fransoa Vijona do Bob Dilana i Bulata Okudžave (a uz Vinavera, Arsena i Makavejeva) – avanture reči, lavirinti uticaja Objavljujući svoj legendarni album „Vremena se menjaju“ (The Times there are a-Changing) Bob Dilan je izjavio da su u njegovoj glavi, dok je pisao tekstove, odjekivali stihovi Fransoa Vijona, uličnog i narodnog […]
Ivo Andrić – pripovedač „U nas se priča neguje od postanja“ (Andrić). Pripovedanje – kako se to radilo odvajkada na Balkanu, priče uz kazan, na poselu, priče oko guvna, oko rakije, ženske priče…priče kako su nam pričali stric, sused lovac i ribolovac ili baka iz Bosne, priče o ljudima i ljudskim zgodama, […]
Literatura i muzika hrišćanske mistike – Na Božijem tragu „Oblak nespoznavanja“ (anonimni autor), „Lestvica, Sv. Jovan Lestvičnik, Hildegarda od Bingena, Dela. „O delima samog Boga čoveku je moguće da ima puno znanje, i o njima može vrlo lepo razmišljati, ali o samom Bogu nijedan čovek ne može misliti“ (Oblak nespoznavanja) O suštini […]
Slike i reči: flamanski majstori i literatura. Malo je oblasti u Evropi, osim možda Toskane ili Venecije, gde je na jednom relativno ograničenom prostoru rođeno toliko slikarskih talenata i poneki genij, kako je to slučaj sa Flandrijom, odnosno u širem smislu „Niskim zemljama“ (danas Holandija, Belgija) gde su „katedrale jedine planine“, kako je to pevao […]
Sofokle – Tebanske tragedije Kralj Edip, Edip na Kolonu, Antigona „Smrtan stvor od jada suđenih uteći ne može“ (Antigona) Mogu i danas da se setim onog šuma vetra u zaljuljanim granama čempresa, vrućine, mahnitog cvrčanja zrikavaca, prašine na putu, sunca, mramornog odbleska kamena, odjeka bačenog novčića koji zvekeće u polukrugu kamenog teatra. Sećanje mladosti. […]
Милан Ракић (рођен 1876) био је десетак година млађи од Нушића. Завршио је право у Београду и Паризу (1900). Дипломатску служубу у којој је провео цео радни век, отпочео је 1905. године у конзулату у Приштини у звању „писара II класе“ . Затим је једно време радио у конзулату у Скопљу. Вратио се у […]