Svjetlost i tmina, beskonačnost i povezanost, u apstraktnim dimenzijama koje istražuje Night Sky, postaju više od fizičkih fenomena – one su procesi koji se neprestano transformišu. Kroz njih umjetnica Tijana Gordić otvara prostor za promišljanje o prirodi svemira, postojanja i percepcije.

Kao što je filozof Immanuel Kant govorio:

„Nemamo nijednu drugu predstavu o svemiru osim one koju imamo iz naših vlastitih iskustava, a sve ono što vidimo pred nama u prirodi odražava našu unutrašnju stvarnost.“

Ove riječi snažno se osjete u radovima Tijane Gordić. Ona ne prikazuje svemir kakav je u fizičkom smislu, već onakav kakvim ga možemo doživjeti u misaonom i emotivnom kontekstu – svemir koji se neprestano mijenja u našim mislima i osjećanjima. Svaka njena slika postaje fragment tog unutrašnjeg svemira, vječito u potrazi za smislom i ravnotežom.

Gordić kroz svoje slike istražuje fenomen svjetlosti i tame, beskonačnosti i međusobne povezanosti svega, oslanjajući se na složene kompozicije u kojima ništa nije prepušteno slučaju. Ovdje, nebo nije samo fizička dimenzija, već metafora ljudske potrage za smislom, za nepoznatim i neiskazanim. Njen rad ne prikazuje noćno nebo onakvim kakvim ga vidimo, već ga preobražava u medij za eksperimentisanje sa percepcijom prostora i vremena. Slikama daje težinu ne samo kroz boje, već i kroz osjećaj vremena koje istovremeno djeluje i zaustavljeno i u stalnom kretanju. Prepletom svjetlosnih i tamnih tonova, slike stvaraju dojam beskonačnog, kao da svakim potezom kista umjetnica pokušava dohvatiti neuhvatljive dimenzije svemira.

Blaise Pascal je zapisao:

„Što mi misli napreduju ka višem, to one odjednom nestaju jer bivaju obuhvaćene onim što obuhvatiti ne mogu.“

Upravo taj paradoks doživljaja beskonačnog osjeti se u radovima Tijane Gordić. Svemir na njenim slikama nije statičan niti konačan – on je fluidan, izmješten iz okvira onoga što možemo racionalno spoznati. Njene slike nisu pokušaj da se prikaže svemir kakav jeste, već da se vizualizuje trenutak misaonog gubitka pred neizmjernim, onog trenutka kada nas preplavljuje osjećaj da beskonačnost nadilazi naše sposobnosti poimanja.

Na dubljem nivou, radovi Gordić dotiču se filozofske refleksije o stvaranju i postojanju. Njen apstraktni prikaz svemira može se sagledati i kroz Aristotelov koncept entelehije – ideju da svaki entitet nosi u sebi svrhu i krajnju realizaciju vlastitog bića. Tako i ove slike nisu samo vizuelni prikazi, već procesi koji se odvijaju pred nama, dinamične forme koje se ostvaruju kroz promatračev doživljaj. Umjetnica ne nudi odgovore, već postavlja pitanja, a snaga njenih djela leži upravo u toj neizvjesnosti.

Night Sky je prostor u kojem se stvaraju nove realnosti, u kojem se poznato pretapa s nepoznatim, gdje svaka slika postaje misaoni eksperiment i izazov konvencionalnoj percepciji.

Kroz apstraktni pristup, Night Sky nas suočava sa pitanjem percepcije: kako vidimo svemir kada ga oslobodimo fizičkih okvira i zakona? Kako ga zamišljamo kada se prepustimo čisto misaonom iskustvu? Umjetnica nas vodi u prostor u kojem noćno nebo postaje više od nebeskog svoda – ono je metafora postojanja, misterije i života.

Ova izložba nije samo vizuelno iskustvo, već intelektualno i emotivno istraživanje koje nas podstiče da sagledamo svijet izvan granica svakodnevne percepcije, da se povežemo s nečim većim od nas samih i promislimo o beskonačnom.

Kristina Senić

istoričarka i teoretičarka umjetnosti

Tekstovi o slikarstvu na portalu P.U.L.S.E

  Kristina Senić, Slikarstvo, Tijana Gordić