Lornina šutnja – Braća Darden prave filmove po (nenapisanim) scenarijima Dostojevskog. Potresne, dramski zaokružene priče o ljudima koji žive u svijetu kome ne pripadaju.

Film o paru albanskih emigranata, koji pokušava da zaradi pare kako bi ostao u Belgiji / Francuskoj.

Lorna je u fiktivnom braku sa narkomanom, a nakon razvoda treba da se “preuda” za nekog Rusa (opet privremeno) i tako redom, za odgovarajuću sumu novaca koju dijeli sa svojim makroom.

Uzgred, kako se zovu makroi za socijalno podvođenje? Ovi za dobijanje papira u EU. Evro-makroi?! Neka ih đavo nosi!

Lornin momak Sokol obavlja neke nejasne (čitaj: ko zna kakve) poslove po susjednim zemljama. Njegova ljubav za Lornu vrijedi, kako se saznaje na kraju filma, oko pet hiljada evra.

Ali, “ljudi snuju, a Bog određuje”. Tako Lorna ne može da pobjegne od sebe, svoje intime, osjećaja krivice… I obična papirološka prevara prerasta u zločin i kaznu, sa cinično-bajkovitim kadrom beznađa na kraju drame.

Bez muzike, gotovo dokumentarno, sa pet pažljivo odabranih glumaca (kao i u svojim ostalim filmovima) Dardenovi “zakuju” gledaoca za stolicu i puste ga kada iscuri završna špica.

Ritam filma, brze i jednostavne sekvence, gluma koja opasno liči na svakodnevni život, emocija koja se slaže polako kao pasijans.

Ako vjerujete u bolje sutra – ne gledajte ovaj film. Ako nemate nikakva očekivanja sem uvjerenja da je svaki dan nova borba – obavezno odgledajte “Lorninu šutnju” (kao i ostale filmove Dardenovih).

Ističem glumicu Artu Dobroši. Tako je valjda glumila Binošova na početku karijere.

Kamera u pokretu (Dardenovi su ogledni primjer takvog rada), Kaurismakijevska jednostavnost i dramska poenta ravna radovima Kješlovskog.

I Haneke sa nekim svojim filmovima pripada tom polu-igranom, a polu-dokumentarnom stilu. Recimo njegov sjajni film “Skriveno”…

“Lornina šutnja” je drama ispričana tako da se bijeg glavne junakinje u šumsku kućicu (bajkovito) sa djetetom koje ne postoji osim u njenim nadama i mislima (mogućnost novog života koja neće biti ostvarena), čini kao jedini spas.

Kada zatvori sve prozore, legne u mrak i počne da tješi “dijete” čovjeka za čiju smrt je kriva – Lorna zapravo tješi sebe, onakvu kakva je bila prije nego što je povjerovala da su pasoš i lova važniji od duše i mirnog sna.

Ako je Balzak rekao više o počecima kapitalizma na Zapadu od bilo kog ekonomiste njegovog doba, onda su braća Darden egzorcisti onog liberalnog kapitalizma. Nakon njihovih filmova (u kojima se novac stalno broji) poželite da se učlanite u bilo koju anarhističku organizaciju.

Čak i zloglasni “Baden-Majerhof” iz 70-tih godina izgleda manje prljava solucija od ovog “uljuđenog pakla”.

Pogledajte, ako bar pet odsto vašeg uma i srca vjeruje da se i pristojna (velika) lova može (i treba) odbiti.

Za P.U.L.S.E  Skaramuš / Ex Filmofili

  braća Darden, Film, Skaramush