Ulogujte se / Kreirajte profil

Frenk Lojd Rajt – Organska arhitektura

Velikim arhitektom ne postaje se toliko umnim radom koliko kultiviranim i obogaćenim srcem.

Tim je riječima Frank Lloyd Wright (1867. – 1959.) sažeo svoj rad. Vizionar i genij koji je oblikovao arhitekturu primjerenu svijetu XX. stoljeća, odbacio je dotadašnje koncepcije i iznjedrio nešto sasvim novo. Krajem XIX. stoljeća u europskoj i američkoj arhitekturi odbacuju se stare arhitektonske koncepcije industrijskog doba. Forma, ornamentika i izgled građevine bili su do tada osnovni cilj, nerijetko i nauštrb tehničkih pravila. Kraj XIX. i početak XX. stoljeća obilježeni su dramatičnim preokretom u pristupu umjetnosti – funkcija postaje cilj, a forma i izgled prateći su elementi. Traže se novi pravci i forme jer su arhitekti u svojim promišljanjima gledali mnogo širu sliku. Ideje umjetnosti postale su neraskidivo vezane uz ideje društvene reforme, slobode duha i stvaralaštva te jedinstva među ljudima. Nova umjetnost postat će most između bezdušne industrijalizacije i kreativnog izražavanja umjetnika. Osnovni koncept tog razdoblja izražen je stavovima forma prati funkciju te manje je više. Rodio se modernizam.

Preokret u viđenju umjetnosti novog, modernog svijeta rezultirao je procvatom novih umjetničkih pravaca. Funkcija je ideja vodilja, iako su neki više ili manje usmjereni i na ornamentiku inspiriranu modernim dobom, tehnološkim dostignućima te novim materijalima. Uskoro se počelo postavljati pitanje: Gdje je tu čovjek? Može li funkcija zamijeniti ljepotu ukrasa? Svoj odgovor na to pitanje dao je Frank Lloyd Wright kroz ideju organičke arhitekture. Bazirajući se na američkoj arhitekturi prerijskih kuća, Wright je taj koncept razvio u duboko filozofski, arhitektonski sustav, s jedne strane utemeljen na funkcionalizmu, a s druge na povratku čovjeka prirodi i povezivanju s njom.

Sve dobre arhitektonske vrijednosti su i ljudske vrijednosti, inače ne vrijede.

Ljepotom, skladom, jednostavnošću, prirodnošću i slobodom duha odišu Wrightove građevine, a sve to upotrebom najmodernijih tehnoloških građevinskih dostignuća. Organička arhitektura vizualni je predstavnik modernog doba i modernog čovjeka. No, što to organsko podrazumijeva u praksi? Primjerice, svaki pojedini organ u našem tijelu sastavljen je od inteligentno povezanih dijelova (tkiva) koji čine cjelinu organa, a i sami organi dio su veće cjeline – organizma. U skladu s time, kuća je također cjelina sastavljena od različito organiziranih prostorija, a sama kuća dio je veće cjeline – prirode, okoliša u kojem se nalazi. Priroda je arhetip, izvorni inspirator.

“Građevina bi trebala s lakoćom izrasti iz okoliša i biti oblikovana u harmoniji sa svojim okruženjem ako želimo da se priroda manifestira u njoj…”

Guggenheimov muzej u New Yorku

Bitna karakteristika organičke arhitekture određivanje je prioriteta u projektiranju građevine. Kao što funkcija nalaže izgled građevine, tako joj i ideja utkana u nju udahnjuje život. Na primjer, projektirajući crkvu Unity, Wright je želio stvoriti građevinu koja će utjelovljavati principe jedinstva (unity), istine, ljepote, ­jednostavnosti, slobode i razuma.Svaka je građevina oživotvorenje neke ideje. “Treba biti toliko (stilova) kuća koliko postoji (stilova) ljudi, i toliko raznolikosti koliko je različitih individua. Čovjek sa svojom individualnošću ima pravo i na izražavanje te individualnosti, ali i na vlastito okruženje.” U prilog tome ide i činjenica da Wright nikada nije projektirao dvije jednake građevine.Kako se organička arhitektura manifestira u interijeru građevine? Interijer odražava ideal slobode duha – prostor je slobodno koncipiran, ili kako to Wright poetski kaže:

Prostor je dah umjetnosti.

Široki otvoreni prolazi povezuju sve prostorije u jednu koherentnu cjelinu. Odijeljenost neke prostorije od ostatka interijera određena je njezinom funkcijom – spavaća soba intiman je prostor, stoga je odijeljena vratima, ali pritom ne odudara od harmonije cjelokupne kuće.

“Unutrašnji prostor postaje stvarnost građevine.”

Zidovi su tek opna koja okružuje život građevine.

Interijer crkve Unity

KUĆA SLAPOVA

Najpoznatije Wrightovo remek-djelo, Falling­water (“Kuća slapova”), utjelovljenje je principa organičke arhitekture. Građevina koja na prvi pogled djeluje neugledno i bezlično, postavljena u kontekst iznad slapa na padini šumskog brežuljka, dobiva potpuno nov i originalan izgled. Lišena je suvišnih ukrasa, a prirodni izgled lokalnih materijala od kojih je izgrađena pridonosi dojmu čvrste povezanosti s krajolikom – kao da je oduvijek tu. Zajedno oživljavaju ideal sklada i ljepote. Čovjek osluškujući slap postaje sudionik – on je tu, u prirodi, dio je nje. Cijeli svoj život Wright je crpio inspiraciju iz prirode. “Proučavaj prirodu, voli prirodu, budi blizu nje. Ona te nikad neće iznevjeriti.”

“Kuća slapova” diše sa slapom, spava sa šumom, kao stijena izvire iz brda – cilj je postignut. Kao i cijeli Wrightov opus radova, i ta kuća nosi u sebi ideju cjelovitosti koja je postignuta u sintezi slobodno organiziranog interijera i u sintezi same kuće s okolinom. Poput stabla, kuća iz svojih temelja (“korijenja”) preko platforma raste prema van, kao da širi svoje grane. Za Wrighta građevine nisu objekti u nekom prostoru, već simbiotički elementi krajolika.

Kuća nikada ne bi trebala biti izgrađena na brdu ili na ičemu. Ona mora biti dio brda. Pripadati mu. Brdo i kuća trebali bi postojati zajedno, sretni jedno s drugim… Dobra građevina ne šteti krajoliku, već čini krajolik ljepšim nego što je bio prije izgradnje građevine.

Naravno, svaka pojedina prostorija u kući cjelina je za sebe – izgled namještaja, sagova, prozorskih stakala, stvari koje se tu nalaze, određen je funkcijom prostorije i kao takve forma i funkcija moraju biti skladne. Stoga Wright dizajnira sve detalje od sobne svjetiljke do cjelokupne građevine. Wright je riječima svog učitelja L. Sullivana (forma prati funkciju) dao novo značenje: “Forma prati funkciju – to je pogrešno shvaćeno. Forma i funkcija trebale bi biti jedno, ujedinjeno u duhovnoj vezi.” Naposljetku, u cijelu formulu ubacuje ključan element – čovjeka, što je i izrazio riječima: “Nikada ne dizajniram građevinu prije nego što vidim mjesto gradnje i upoznam ljude kojima će ona koristiti.”

Wrightov crtež za kuću Eda i Evelyn Gordon

Svaki veliki arhitekt nužno je veliki pjesnik. On mora biti dobar izvorni tumač svog vremena, svog doba.

Frank Lloyd Wright više je od arhitekta. Oblikovao je životni prostor za čovjeka modernog vremena, a bit tog prostora iskazana je Wrightovom istinskom brigom za ljude koji će tu živjeti – kvalitetom prostora on bitno utječe i na kvalitetu života ljudi. Na kraju, tko to može izreći bolje od arhitekta samog?

“Želio bih slobodnu arhitekturu. Želio bih arhitekturu koja pripada mjestu na kojem stoji i koja daje draž krajoliku umjesto da ga nagrđuje.”

Autor: Tibor Visković

Nova Akropola

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *