Dve zvezde na noćnom nebu

Dve zvezde na noćnom nebu

I treći anđeo zatrubi, i pade s neba velika zvezda,

koja goraše kao sveća, i pade na trećinu reka

i na izvore vodene.

I ime zvezdi beše Pelen; i trećina voda posta pelen,

i mnogi ljudi pomreše od voda, jer behu gorke.

Otkrovenje svetog Jovana Bogoslova 8, 10 i 8, 11

Gledao je ka noćnom nebu koje je svojim sjajem delimično osvetljavalo njegovu sobu. Jason Chadwick voli tamu, smatra da tu najbolje razmišlja, da je najčistija atmosfera, mračna tišina u kojoj se kontemplira, i da su misli tada najjasnije. Isprepletane slike u njegovoj glavi pretvarale su mu izraz lica iz zabrinutog u rasejan. Posle svih ovih godina, ubeđen da je spreman da stupi na novu dužnost, na nešto što je za njega bila nepoznanica, putem istraživača kojim su njegovi prethodnici, preci, davno prošli. Vreme u kome živi, 2061. godina je svojevrsni post festum, jer mnoge stvari koje su se zbile samo nekoliko decenija ranije nepovratno su promenile sve, planeta Zemlja devastirana nuklearnim ratovima, a od prošlih epoha ostale su blede konture, podsećajući njene najstarije, preživele stanovnike kako je svet nekada izgledao. Topot riđeg konja apokalipse rasuo je u prašinu sve ono što su civilizacije eonima stvarale, ljudska rasa je nestajala pred razornom snagom sopstvenih destruktivnih izuma, milioni su umrli , a da nisu imali drugu mogućnost, sem sigurne smrti. Znao je da sad mnogo zavisi od preostalih ljudi, i da se neke stvari moraju nepovratno promeniti, da bi čovek, kao biće, izašao iz stanja u kome se nalazio.

Vazdušna baza Sent Ival, u Kornvolu, Engleska, bila je Jason-ov dom, i jedna od preostalih nakon nuklearnih ratova, predstavljala je centar RAF-a. Njegov život, pored vazduhoplovstva, činila je nuklearna fizika, tako da ga je privlačilo sve što je imalo veze s tim oblikom energije, a zanimao se prethodnim sukobima, koji su od planete Zemlje dobrim delom napravili pustoš, a život u mnogim oblastima sveli na obitavanje u enklavama koje nisu bile pogođene ratovima i radioaktivnim zračenjem. Čovek je postao izgubljena senka postapokalitičnog sveta, a njegova najveća dostignuća pulverizovana su pred naletom sopstvenih marcijalnih naprava. Jason-a je fascinirala ne samo razorna moć oružja, već i sama ljudska potreba za destrukcijom. Često mu je padala na pamet porodica, otac pilot, koji je poginuo u ratnom vihoru, svojevrsnog Armagedona koji ih je snašao, i majke naučnice koja je pala kao žrtva zračenja. Odrastao je u Sent Ivalu, a letenje je za njega bila jedna prijatna svakodnevnica. Odgajili su ga porodični prijatelji , vojnici i fizičari, koji su ga obučili da ujedno postane i pilot i naučnik, nešto što je bila potreba tog trenutka ljudskog društva.

Nagovešteno mu je da će biti deo misije koja bi predstavljala prekretnicu u pogledu određenih odnosa čoveka prema nuklearnoj energiji. Ali on je znao o čemu se radi. Iako je sve bilo u nagoveštajima, pretpostavke su ga vodile samo ka jednoj opciji – Palisejds elektrani na Mičigen jezeru koja je imala status enigme u naučnim krugovima. O njoj su se raspredale razne priče, postala je mit, zbog bezbrojnih pokušaja da se dođe do njenih kontrolnih delova, mnogi istraživači se vode kao nestali. Pretpostavljalo se da je ona možda i poslednja na planeti, i nije se znalo ko može stajati iza njenog funkcionisanja, kome je bilo u interesu da ona radi. Radijacija oko nje, dovoljna da ubije ljudsko biće, a nepoznato je kako se njom upravlja, jer nije bilo naznaka života, satelitski snimci nisu pokazivali prisustvo nikakve ljudske aktivnosti. Jedino za šta se sa sigurnošću moglo reći da se kreće su roboti, specijalizovani za rad u nuklearkama, međutim niko nije znao, da li su i čime naoružani, i ko njima manipuliše. Smatralo se da su oni likvidirali istraživače koji su prethodno pokušali da zaustave rad elektrane, a Jason, kao i svaki mitbaster, želeo je da dokaže da iza toga stoji racionalno objašnjenje, da nema potrebe za tolikom famom o elektrani, jer su, kao i uvek u ovakvim slučajevima, kružile različite moguće i nemoguće priče. Nije više hteo da razmišlja o tome, njegovo naredno odredište, kao i polazište misije, ostrvo Vajt ( Isle of Wight), zatim je krenuo ka hangaru.

* * *

Radioaktivna kiša zasipala je Sarov, stari ruski grad koji je imao epitet zatvorenog u vreme SSSR, i bio poznat pod nazivom Arzamas 16, kao centar tajnih vojnih istraživanja. Karakteristično za njega, obilje kiše, naročito u julu, imalo je u postapokaliptičnom životu otežavajuću okolnost za njegove stanovnike, tako da su ulice bile najčešće prazne. U jednom od stanova vojnog naselja, živela je i Valentina Vladimirovna Orlova (Валенти́на Влади́мировна Орло́ва), naučnica i pilot, devojka kasnih dvadesetih. Njene ispupčene jagodice ukazivale su na azijatski atavizam, a plave oči i blage crte lica na slovenske gene. Roditelje nije upamtila, poginuli su u jednom od sukoba. I otac i majka su bili uključeni u nuklearni program ruske vojske, majka Olga fizičar, i otac Vladimir pilot. Saznala je od pretpostavljenih da je čeka veoma bitan zadatak, a sama je u sebi ubeđena da se radi o misiji u SAD, o Palisejds elektrani, koja je postala legendarna. Valentinu, s obzirom na njen avanturistički karakter, nisu brinule moguće komplikacije, znala da njih mora biti, ali i da će ih prevazići. Pukovnik Rudenko, njen pretpostavljeni, čekao ju je na pisti.

U Engleskoj ćeš dobiti naređenja o daljem postupanju, tamo je i general Saharov, rekao je Rudenko i onda nastavio-Kapetane Orlova, nadam se da će svrha ove potrage biti ispunjena, u tome trenutku, ona je u stavu mirno odgovorila, da razume.

Ispuniću svoj zadatak, odgovorila je odsečno. Posle tog kratkog razgovora, Valentina se popela na avion, ušla u kokpit, nakon nekoliko minuta, suhoj je nestao iz vidokruga pukovnika, a dosadna sarovska kiša se pojačala.

* * *

Spustilo se julsko veče, toplo i zvezdano, iznad zgrade Međunarodnog instituta za energiju, sijao je Mesec, odajući izgled njenog prednjeg dela. Institut je bio krovna organizacija sveta, koja je imala zadatak da ugasi sva preostala postrojenja atomske energije na planeti. Bio je to na neki način Kamelot, uslovno rečeno postnuklearnog poretka, u njemu su donošene najbitnije odluke planetarnog okvira. Nalazio se na engleskom ostrvu Vajt ( Isle of Wight), smeštenom u Kanalu Lamanš, koje su Englezi zvali svojim, Engleskim. Objekat u kome se Institut nalazio bio je u stvari dvorac, tačnije Karlsbruk zamak, koji je nakon ratova bio preuređen u objekat za razne namene – uglavnom naučne i vojne.

U kabinetu koji se nalazio na vrhu Instituta zasedali su njegovi zvaničnici, uvaženi naučnici, kojima je zajednički cilj bio prestanak proizvodnje i korišćenja nuklearnog naoružanja, zatvaranje preostalih nuklearnih elektrana, koje su mogući izvor daljeg uništavanja ljudi i biosfere uopšte. U prostoriji su se nalazili delegati iz čitavog preživelog sveta, među njima, negde sa strane sedeli su Valentina i Jason, slušajući izlaganje čelnih ljudi.

Naš glavni zadatak, gašenje nuklearnih postrojenja, možda ulazi u prelomnu fazu, posle nje bi ostanak na zelenim energijama promenio tok ljudske istorije, i uveo nas u mirnije doba koje bi možda kroz nekoliko vekova, a možda i mnogo ranije, s obzirom na to da bi tehnologija eventualno napredovala mogao dovesti do oporavka od katastrofe koja nas je zadesila, ono što nije uspelo našim prethodnicima mora uspeti nama, atomska energija se mora prestati koristiti, rekao je u jednom dahu, dr Kevin Higgs, jedan od dvojice šefova Instituta i general RAF-a, zabrinuto gledajući u ekran sa koga je svetlucala mapa sveta. On je bio tehnokratski tip funkcionera, koji je stvari posmatrao iz racionalne perspektive, ali sa dozom bojazni od nepovoljnog ishoda.Ta protivrečnost u njemu nije bila čudna, s obzirom na to šta je njegova generacija sve preživela.

Poslednji rat je toliko poremetio ravnotežu prirode da su radioaktivne padavine i danas skoro 40 godina posle njega svakodnevnica, nemoguće je izgraditi dovoljno atomskih skloništa već smo morali preći na pravljenje natkrivenih stajališta za osobe koje bi se našle na otvorenom za vreme tih nepogoda. Zemljotresi na Vatrenom pojasu Pacifika, iznenadni i jaki, nakon kojih nastaju cunamiji, a tek od skora su za neki stepen rihtera manji, ali i dalje velika opasnost za sve ljude tog velikog regiona, dodao je dr Saharov, preuzevši reč od prethodnog govornika. Hirošima, Nagasaki, Fukušima i Černobil su opomene preko kojih su naši preci olako prešli, misleći da ne može doći do većih uništavanja. Dr Saharov, fizičar, bio je druga polovina vrhuške Instituta za energiju, imao je čin generala, zalagao se za ubrzano delovanje povodom rešavanja nuklearnih problema. – Teritorija Sjedinjenih Američkih Država je nepoznanica za nas, a od skora u nekim regionima uspostavljena je legalna vlast, međutim veći deo je i dalje van kontrole, i postoje ozbiljne indicije da određena nuklearna postrojenja i dalje rade, što bi mogao biti ogroman problem za ceo svet, rekao je tiho, ne sklanjajući pogled sa ostalih delegata, koji su se spremali da čuju izveštaj trećeg govornika.

Najnoviji podaci koje smo dobili od američkih vlasti ukazuju na bitne pokazatelje da postoji izvesna, nezanemarljiva nuklearna aktivnost kod Velikih jezera, za jednu, Palisejds elektranu smo sigurni da funkcioniše i za nju pretpostavljamo da je možda poslednja aktivna na planeti, i da je izmerena radioaktivnost u tom kraju znatno veća čak i od povećanih granica sadašnjeg vremena. U njenom okruženju ekvivalentna doza jonizujućeg zračenja je u nekim trenucima bila i preko 10 siverta na dan, koja izaziva smrt za nedelju dana u većini slučajeva izlaganja. Nije jasno kako se uopšte i upravlja tim elektranama, tako da smo došli na ideju da pošaljemo ekipu od manjeg broja ljudi koja bi mogla da otkrije uzroke, i otkloni neizvesnost da li negde u blizini ima elektrana ili bilo koje druge nuklearne aktivnosti, jer svi pokušaji novostvorene američke vlasti završeni su neuspešno, zastavši ovde profesor Milton Bor, treći govornik, koji je bio sekretar ove organizacije i njen pokretački deo.- Već određeno vreme spremamo slanje misije na tle SAD koja bi ispitala sve nedoumice u pogledu mog prethodnog izlaganja, mislimo da su okolnosti sazrele da to sad i uradimo, imamo ljude koji su spremni, i smatramo da bi manji tim od tri osobe bio optimalan bar za dijagnostifikovanje i rešavanje nekih pojedinosti problema. Iz Britanije bi to bio Džejson Čedvik, najbolji fizičar generacije, i jedan od najboljih pilota RAF-a, iz Rusije, Valentina Orlova, takođe fizičar i pilot, i pripadnica obaveštajnih struktura svoje države. U SAD bi ih čekao Black Hoof, američki član misije , koji bi ujedno bio i vođa ekspedicije, svestrani stručnjak, naučnik, pilot, inače poreklom američki domorodac, poznaje oblast u kojoj se dešavaju ove misteriozne aktivnosti, govoreći sporije, profesor Bor je završio izlaganje .

Sastanak nije bio završen za Jason-a i Valentinu. Njih dvoje su se od ranije poznavali, sa zajedničkih vojnih vežbi. Valentina je ostavila jak utisak na njega, kao predstavnik ne samo vojnog i naučnog vrha svoje države, sposobna da upravlja kako vojnim avionima, tako i borbenim kopnenim vozilima, govorila je tečno nekoliko stranih jezika, i to je impresioniralo Jason-a od početka – da sve ove osobine stanu u jedno nazgled krhko stvorenje.

Na poziv generala Higgs-a i Saharova krenuli su ka hangaru vojne baze. U njemu se nalazila letelica najnovije generacije, nazvana Argo N, i predstavljala je čudo savremene tehnike, kombinaciju šatla i leteće tvrđave, samo manje veličine. Inače i Jason i Valentina su leteli njom, tokom zajedničkih manevara Britanije i Rusije.

Vaša letelica je spremna, dobili ste uputstva, kao i plan celokupne misije, za nekoliko sati bi trebalo da ste u bazi Los Alamos, Nju Meksiko, gde vas očekuje Black Hoof, kazao je neformalnim tonom Higgs, dok je Valentinin pogled je bio usmeren ka aristokratskom držanju, crvenkastoj kosi, i malo pegama posutom licu njenog kolege i budućeg saputnika. Saharov je setnim pogledom pratio Valentinu sećajući se njenih roditelja, a kroz nekoliko trenutaka Argo N je počeo da se pokreće, da bi par minuta kasnije nestao u smiraju tame noćnog neba.

* * *

Argo N je leteo iz baze Los Alamos, ka jezeru Mičigen, u oblasti gde je potvrđeno da radi možda i poslednja nuklearna elektrana na svetu. U međuvremenu posadi se priključio Blek, koji je davao koordinate gde je najbolje sleteti, a ostati neprimećen. Letelicom je upravljao Džejson, dok su Valentina i Black bili kopiloti. Ispod njih su bili zeleni predeli države Mičigen, šumoviti krajevi, bogati vodama. Spustili su se na par kilometara od odredišta, na rubu šume, i odatle se pripremali za polazak. Obukli su svoja kibernetska odela za zaštitu od radijacije, izum koji je smišljen još u vreme akcidenta u Fukušimi, a sad dodatno dorađen za potrebe u novonastalim okolnostima. Stavili su na sebe raketne pojaseve (jet pack), i poleteli ka destinaciji misije. Valentina je za vreme tog kratkog leta skrenula pažnju članovima misije da je primetila na gajgerovom brojaču ubrzano povećavanje radioaktivnosti što se više približavaju Palisejds elektrani, a Black je samo klimnuo glavom i pokazao dole gde bi trebalo da se spuste. Sleteli su na pola kilometara od elektrane, dvogledom posmatrajući da li postoje naznake prisustva ljudi. Laganim korakom su krenuli ka elektrani, Valentina je opet skrenula pažnju na radijaciju, ovaj put od 6 siverta na dan, što je bez zaštitnog odela moglo da izazove teške poremećaje zdravlja i smrt u kratkom vremenskom periodu. Ušavši u elektranu krenuli su ka zgradi kojoj je kontrolna soba, međutim ispred njih na 20 metara pojavila se neobična kreatura, nisu znali šta je u pitanju, i izvadili su oružje, ali kad su prišli na par metara videli su da je to-robot, na sreću nenaoružan model. Jason ga je dobro pogledao i zaključio da je to savremena radna verzija pakbota (packbot) predviđena za rad u nuklearnim elektranama, i sugerisao ostatku da krenu ka unutrašnjosti objekta. Tenzija među njima se povećala, u zgradi gde je kontrolna soba, bilo je istih modela robota, pored kojih su samo prolazili kao pored svake druge stvari.

Nema nijednog čoveka, samo roboti, i sve funkcioniše, nemoguće da nema nigde ljudi, rekao je Blek pomalo sa nevericom. Ušli su u kontrolnu sobu koja je bila klasičnog američkog dizajna, u obliku potkovice, takođe i nuklearni reaktor je standardnog tipa PWR (Power Water Reactor). I nju su opsluživali roboti, a radijacija je bila u dozvoljenim okvirima. Valentina je krenula ka komandnim i kontrolnim delovima prostorije (vertical panel, benchboard), ali u tom trenutku se iz ventilacionih otvora pojavio gas, pokušali su da izađu, ali delovao je efektivno, bio je uspavljujući. Poslednje šta im se činilo da su videli je lice Indijanca sa perjanicom, mislili su da haluciniraju.

Sunčevi zraci su se probijali kroz prozor drvene kolibe u kojoj su ležala tročlana misija. Budili su se iz nevoljno izazvanog sna, a pred njima je stajao čovek obučen u staru odeću severnoameričkih domorodaca, imao je otprilike sedamdeset godina, naboranog lica bronzane boje, mirno je gledao u njih troje očekujući da dođu svesti.

Gde smo? upitao je Black, dolazeći svesti, šta se desilo?

Stari Indijanac je pričao na jeziku koji Valentina i Jason nisu znali, ali Black je prepoznao govor Odžibva naroda i počeo da prevodi-Rekao je da se nalazimo se na teritoriji plemena Odžibva, u blizini Gornjeg jezera, i pitao ko smo mi i šta smo tražili u elektrani?

Mi smo istraživači, poslati da ugasimo Palisejds, gde su naše stvari? Šta se desilo sa našom letelicom? u dijalog se ubacio Džejson, pokušavajući polako da ustane. Potrebno je hitno da se vratimo do elektrane, ona je potencijalna opasnost za sve.

Nema svrhe da se vraćate u elektranu, zaustaviti je ne možete, neko njome upravlja sa drugog mesta, reče tiho Indijanac pogledavši kroz prozor. Naša jedina nada je pronaći to mesto pre dolaska Proročke zvezde (Prophecy star), jer ona donosi uništenje, izustio je na svom jeziku njihov domaćin, a sve je preveo na engleski Black, gledajući u starca koji delovao sve mističnije svojim posetiocima.

O kakvoj zvezdi to pričate, naša misija je prevashodno ispitati, i ako je moguće isključiti poslednju nuklearku, i mi se ne vraćamo neobavljenog posla. Krenimo nazad, jer mozda je ovo i poslednja prilika, možda je neko koristi za proizvodnju naoružanja, krenuvši ka vratima Džejson se nije osvrtao.

Čekaj, isključiti je nećete moći, a da ne uništite i nju i sebe, mora se naći centar koji je kontroliše, stari Indijanac je sad malo povisio ton i ovaj put odgovorio na engleskom.

Otkud Vi toliko znate o elektrani, i odakle Vam saznanja o njoj? začuđeno, i malo drsko upita Valentina.

I što ne pričate na engleskom? dodao je Black.

Na jeziku belog čoveka nisam govorio godinama, naročito ne posle svega što se desilo sa ratovima, i uništenjem planete, rekao je opet na engleskom. Moj narod se vratio posle apokalipse tradicionalnom načinu života, poput naših predaka. Razočarani materijalističkom civilizacijom povukli smo se u prirodu. Zovem se Niigaanii, i nisam samo poglavica već i šaman reda Vabeno Ininik (Wabeno Inninik)- Ljudi Jutarnje zvezde, poznavaoci tradicionalne astronomije, ponovo napomenuvši da središte tog zla moramo naći pre dolaska Proročke zvezde (No’aachiigay Anung, Prophecy star). – Imao sam snove u kojima se zlo nalazi u zmiji koja proždire novi život. Gichi manidoo mi je saopštio, nema puno vremena govorio je kao u transu, a njegove tamne oči su zasijale.

Sad su ga gledali još čudnije, delovao je pomalo psihotično, pričao je poput čoveka davno prošlih vremena, koga je vremeplov izbacio iz 18. ili 19 veka. Njegove priče o Proročkoj zvezdi , snoviđenjima i daljinskom upravljanju elektranom delovale su im iracionalno, suludo, nisu ih iz prve ozbiljno uzeli u obzir, čak su smatrali da ima neki duševni poremećaj povezan sa amnezijom. Nije im bilo jasno kako je ostao živ pri tolikoj radijaciji bez odgovarajućeg zaštitnog odela.

Izašli su napolje, ispred kolibe bilo je desetak vigvama, bajkoviti kraj oko Gornjeg jezera ih je iznenadio, u tom delu kao da rat nije ostavio traga. Radioaktivnost je bila u dozvoljenim granicama, oblast nisu zahvatili sukobi, i priroda tog dela regiona ostala jei netaknuta. Sve je delovalo nestvarno, ljudi su se vratili praiskonskom načinu života, videli su muškarce u staroj indijanskoj nošnji koji se spremaju u lov, kao i žene koje drže decu u tiginaagan-ima, tradicionalnim drvenim kolevkama koje se nose na leđima. Ali najveće iznenađenje ih je tek čekalo, u daljini, na jednoj prostranoj livadi Jason je spazio Argo N, okrenuvši se na tu stranu potrčali su ka letelici.

Stigavši do nje, čekali su šamanovo prisustvo, a kad je došao, Black mu se obratio-Vi ste profesor fizike Albert Griffith, tada glavnokomandujući NASA, nestao u jeku građanskih nemira nakon nuklearnih ratova, posumnjao sam još u kolibi, ali sad sam siguran. Mislili smo da ste mrtvi. Objasnio je Valentini i Jason-u šta se dešavalo u vremenu nakon nuklearnih ratova, a stanju anomije, potpunog bezvlašća, gde su pojedini ljudi iz nekadašnje vrhuške pokušali da zavedu diktaturu, a Niigaanii i njegovi tadašnji saradnici su ih sprečili u tome, ali u vihoru tih sukoba njemu se do sad gubi svaki trag. – Martin Likaonis i organizacija „Eleusin” nakratko su preuzeli  vlast, suprostavio im se Niiganii, koji je vodio ono što je ostalo od američke vojske i uspeo da pobedi, građanski rat je brzo završen, mislili smo da ste poginuli, tražili smo vas, mirno je završio Black zagonetno gledajući Niiganiija.

Nekada sam se zvao Albert Griffith, sad sam Niigaanii, reče mirno šaman, a Black-u je bilo jasnije, kako se letelica stvorila tu, i znanje jednog vrača o funkcionisanju elektrane, i zašto nemaju posledice od zračenja ni šaman ni njegovi ljudi – koristili su kibernetska odela preostala u letelici. Pratili su sve vreme njihovo kretanje, i onda za njima ušli u elektranu. -Kao i vas i mene je zanimao rad Palisejdsa, tako sam vas i našao. Možete ostati u našem selu, dok ne nađemo način da zaustavimo njen rad.

Uspostavićemo kontakt sa bazom i na osnovu uputstava nastaviti dalje, do tada bi mogli biti ovde obrati im se Blek izlazeći iz unutrašnjosti Argo N-a. Iz štaba im je javljeno da nema nikakvih novih podataka, i mogu ostati u indijanskom selu, i neka pokušaju eventualno, ako procene svrsishodnim, još jednom da uđu u elektranu kad budu bili spremni.

Misija je ovaj put dala sebi oduška, prošetali su krajem oko Gornjeg jezera, obraslog zimzelenom šumom, gledali su i divili se krajoliku koji predstavlja paradigmu onoga kako je planeta Zemlja nekada izgledala. Bili su oduševljeni ljudima, naročito decom, koja su odrastala u prirodi. Niigaanii je i dalje pričao o svojim snoviđenjima, o velikoj zmiji koja proždire novi život, i skorašnjem dolasku Proročke zvezde, sve je to delovalo kao bajka, a navikli su se i na narativni ton njegovog govora. Topli julski dani i noći u divljini ostavili su snažan utisak na članove misije, imali su osećaj da su jedno sa prirodom.

Kroz nekoliko dana dobili su iz baze nove informacije, ovaj put o neobičnim aktivnostima na teritoriji Ohaja.

Da li postoje indicije iz kog dela Ohaja dolaze – upita Black, pripadnik Šoni indijanaca, naroda poreklom iz Ohaja, i sad je njegovo interesovanje dobilo na intenzitetu.

Sa juga, odgovori Valentina.

Serpent Mound (Zmijska humka), da nije Serpent Mound, sa izrazom neverice Black Hoof je gledao ka šamanu – zmija koja proždire jaje-novi život, tako Serpent Mound izgleda iz ptičje perspektive, a i nalazi se u južnom delu Ohaja. Na ekranu u letelici gledali su sliku ovog tajanstvenog nasipa, humke, čije poreklo i nastanak nisu potpuno razjašnjeni. Smatralo se da Adena civilizacija stoji iza njenog stvaranja , ali neki naučnici su mislili potiče iz starijih kultura. Bilo je onih koji su tvrdili da je ta formacija kreacija vanzemaljskog demijurga, ali takve pretpostavke su bile zastupljene uglavnom u rubrikama parapsiholoških časopisa. Jeziva tišina zavladala je među njima, niko nije imao racionalno objašnjenje ovakvog spleta događaja.

Moramo krenuti ka Serpent Mound-u , mislim da bi i Vi bi trebalo da pođete sa nama, obratio se Jason starom šamanu, uzdržavajući se da ne pokaže uznemirenost. Osećao je da mu tlo izmiče pod nogama, nije mogao protiv logičkog u sebi, nedostajala su racionalna objašnjenja za sve što im se dešava, ali na kraju krajeva, da li su ona i potrebna posle tolike destrukcije svega onog što je čovek kao biće bio, u dalekoj i bliskoj prošlosti, znao je da ovde nauka neke stvari neće moći objasniti, svesti na racionalni nivo, i da razum kao mnogo puta u ljudskoj istoriji neće igrati očekivanu ulogu. Martirijum koje je čovečanstvo podnelo u nuklearnim razaranjima ne može se podvesti pod racionalne okvire, to je njegova mračna strana, onaj deo koji čovekom u stvari i upravlja, tako da nauka je ovde samo zloupotrebljena, a njena rešenja nemoćna pred ljudskom neutoljivom željom za uništavanjem. Sve više je shvatao da je civilizacija samo pokušaj ljudi da se suprostave Haosu kosmosa kome se entropijski, neprestano približavamo. Zapravo, u njenom jezgru je autodestruktivni mehanizam, oglašavao se zvucima ratnih bubnjeva, očekujući momenat za veliku eksploziju, i vraćanje na prapočetak.

* * *

’’ A Comet is an everlasting thing ’’

Lake Superior Ojibwa shaman

’’Kometa je večna stvar’’

Odžibva šaman Gornjeg jezera

Leteli su iznad Ohaja, Valentina je upravljala letelicom, a i Niigaanii se priključio misiji . Ćutalo se većim delom puta, osim što je Black nekoliko puta usmeravao Valentinu ka destinaciji, i objašnjavao koordinate mesta sletanja. Za to vreme Jason je bio duboko u svojim mislima, samo fizički prisutan, ali zamišljen nad onim neshvatljivim fenomenima koji su ih izbacili iz konvecionalnog, racionalno-empirijskog težišta shvatanja. Pitao se, gledajući ispod sebe, ka prostranim ravnicama Ohaja , kako je moguće da su ljudi uspeli toliko da degradiraju sopstvenu planetu, i da li je čovek, to odmetnuto savršenstvo prirode, i njen najveći podvig, istovremeno i njena fatalna greška. Sedeo je preko puta starog Indijanca, gledavši ga kao poslednju kariku, preostalu vezu sa prošlim vremenom, sa nečim za šta se mislilo da je zauvek prekinuto.

Argo N se spuštao na rub šume blizu Serpent Mound-a, probali su da neopaženo slete nedaleko od njega. Na krajolik obojen u zeleno, padao je sumrak, iz pravca zalaska Sunca nebo je dobijalo nijanse roze i ljubičaste čekajući zvezdano ruho da se pojavi. Okolinom je vladala arkadijska tišina. Izašavši iz letelice bili su začuđeni kako je sve delovalo mirno, kako nije bilo naznaka postojanja nečega što bi ukazivalo na prisustvo militarnih formacija. Došavši do Humke, tražili su prolaz ka unutrašnjosti, mislili su da postoji podzemni prolaz. Gledali su od dela koji je ličio na zmijinu glavu do kraja koji je predstavljao rep, ali nisu ništa mogli naći, sve je delovalo uobičajeno. U jednom trenutku Valentina, je primetila nešto što bi moglo delovati kao prolaz jer su mu ivice bile istaknute, i delovalo je kao otvor, vrata ka unutrašnjosti Serpent Mound-a. Sklonila je zemlju sa tog mesta i ukazala su se vratanca, koja nisu imala bravu, pa su gledali gde je mehanizam pomoću kog se otvaraju. Napokon su našli malo ispupčenje na čiji pritisak su se otvorila, a misionari su laganim, kratkim koracima, savijeni, jer je otvor bio manji od jednog metra, ušli u humku. Stepenice su išle ka dole, u unutrašnjosti ih je čekao mračni hodnik koji je bio visok nešto više od dva metra, a ne širi od metra i dvadeset centimetara. Primetili su da se Niigaanii odvojio i da najverovatnije nije ušao sa njima, ali sad nisu želeli da ga traže, krenuli su dalje. Posmatrali su sa čuđenjem ko je ovo sagradio. Black-u su pale na pamet legende o vanzemaljcima kao graditeljima, više ni u šta nije bio siguran. Bili su svesni da nekog unutra još ima, osećala se tenzija među njima a nju je pojačavalo svetlo koje je dolazilo iz prostorije na kraju hodnika. Pre ulaska u osvetljenu prostoriju spremili su oružje. Ušavši unutra videli su čoveka koji je sedeo za nečim što bi se moglo nazvati kontrolnom tablom i kompjuterima. Okrenuo se ka njima.

Očekivao sam vas, rekao je ozbljnim glasom čovek srednjih godina, vučjih očiju, prosede, zalizane kose i brade.

Martin Likaonis, sa nevericom izusti Black, to je čovek koga tražimo godinama, u tome je znači tajna upravljanja Palisejdsom, nismo znali da li je mrtav, obraćajući se Valentini i Jason-u. On je jedan od odgovornih za građanske nemire nakon nuklearnih ratova. Uništili smo njegovu organizaciju koja je htela vlast nakon ratova.

Da, odavde upravljamo njom, a nuklearni materijal smo tajno prenosili do ovde, ometajući satelite EW (electric warfare) kompleksima, da nas ne mogu locirati i uklanjajući eventualne svedoke. Čućete sada i moju stranu priče, a iznenađenja neće nedostajati.

Došli smo da Vas sprečimo u tome šta radite sa nuklearkama, ubacio se Jason i krenuo ka njemu, u tom trenutku ušla je grupa naoružanih ljudi i opkolila ih.

Mislim da ćete ipak morati da ispoštujete domaćina, zlobno je dobacio Likaonis. Pođite sa mnom. Onda je je neobična povorka krenula, izašli su iz prostorije i uputili se ka liftu koji ih je odveo na donji nivo ovog misterioznog objekta. Kad su izašli ukazalo se naselje, čuo se žagor dece i razgovori ljudi. Valentina i Jason su gledali u čudu pravi, mali podzemni grad.

Ono o čemu vam pretpostavljeni nisu pričali nalazi se ovde, ovo su ljudi iz oblasti koji su bile izložene radijaciji, i na koje niko nije više obraćao pažnju, rođeni sa različitim abnormalnostima i aberacijama, a prepušteni sudbini, niko o njima nije brinuo, ostavljeni su na cedilu. Sad je ozbiljno pogledao ka članovima misije. Izgedalo je stravično, prava podzemna kolonija, koja je podsećala na naselje gubavaca iz biblijskih vremena. Valentina je prišla jednom dečaku koji se igrao, i pomilovala ga po kosi, primetivši da dete ima primetne znake dejstva radijacije, da je rođeno bez nekoliko prstiju.

Baš zato bi trebalo da prekinete sa proizvodnjom nuklearne energije, da se ovakve stvari više ne ponove, Valentina je rekla sa tužnim izrazom lica.-Ovim ljudima je potrebna svaka moguća pomoć, dodala je.

Sada je kasno , Likaonis je prišao i pokazao na ljude svih uzrasta koji su imali posledice radioaktivnosti -Prisustvovaćete uništenju svega što je donosilo zlo ovim ljudima, mojoj porodici, koja je takođe u ovom naselju iz istih razloga kao i ostali. Ispaliću projektile ka preostalim bazama prvo ovde, u SAD, a onda ka drugim centrima moći u svetu.

To je suludo, nećete ništa time rešiti, ubićete nevine ljude, rekavši to Blek je krenuo da napadne Likaonisa, ali je usledio udarac kundakom jednog od njegovih ljudi koji ga je privremeno onesvestio. Valentina i Džejson su pritrčali i podigli ga.

Pođite za mnom, izaći ćemo da uživo gledamo kraj starog poretka ili onoga što je preostalo od njega. Lansirni centar je bio u blizu nasipa, a on je želeo da početak ostvarenje svog paklenog plana gleda uživo. Zatim su krenuli za domaćinom ovog podzemnog sveta ka spolja, da gledaju možda i totalni kraj ljudske civilizacije. Rakete sa nuklearnim punjenjem bile su spremne, samo ljudska rasa nikad nije bila, za ovakav sled događaja. Nije spremna ni za tehnologiju koja umesto da joj služi, postala je omča oko njenog vrata. Bilo je to veče dvadeset osmog jula, a poslednja nada im je bio Niigaanii, nadali su se da će moći da onesposobi lansiranje raketa.

Izašli su napolje, a na nebu se pojavilo nešto što nije projektil. Zastali su, i sa iznenađenjem gledali gore. Bila je to potka kosmičkog pletiva koja svakih 75 godina šara Zemljinu orbitu – Halejeva kometa, poznata u legendama Odžibva plemena kao Proročka zvezda. Njeno celestijalno, periodično prikazivanje pobuđivalo je čovekovu maštu, povezivana sa mnogim krucijalnim događajima ljudske istorije, u godinama kad se pojavljivala, od Bitke kod Hejstingsa do eksplozije u Černobilu, i tako dobijala epitet fatalnog predznaka, vesnika kataklizmičnih događaja, zasluživši mitsku ulogu u tradiciji mnogih naroda. Duž Serpent Mound-a prolamao se zvuk koji je podsećao na pesmu severnoameričkih domorodaca, a u daljini su videli Niigaaniija kako igra stari ples vabeno šamana.

Albert, uzviknuo je Likaonis, a Niigaanii je nastavio sa pesmom i ritualnim plesom, dok je kometa svetlela najavljujući višemesečnu posetu Zemlji, njegov glas se razlivao na hiljade drugih, odjekivali su davno zaboravljeni zvuci, bio je to eho nekog drugog sveta, nekog drugog vremena.

za P.U.L.S.E: Spasa Vidljinović

Izvori:

-Sveto Pismo, Novi Zavjet, prevod Vuk Stefanović Karadžić

-Conway, Thor. Archaeoastronomy8 (Jan 1, 1985): 98 Halley’s Comet Legends Among the Great Lakes Ojibwa Indians

-The Virtual Nuclear Tourist, Main control rooms Joseph Gonyeau

-Grčki mitovi, Robert Grevs, prevod Gordana Mitrinović-Omčikus, izdanje Nolit 1990.

-Popular mechanics, How Battle Tested Robots Are Helping Out at Fukushima, April 11, 2011

-Baby name guide, Native america baby names

-Geni, home of the world’s largest family tree, Shawnee history

-Nuclear energy:the Good, the Bad and the Debatable, publisher=National Institute of Health

-Serpent Mound, Ohio history connection

-Kibernetsko odelo za radnike Fukušime sajt RTS, petak, 19. oktobar 2012.

-Tiginaagan (cradleboards), Ojibwe net

-Donald K. Yeomans. California Institute of Technology, Jet Propulsion Laboratory, Retrieved 8 September 2006. Horiyon Online Ephemeris System

-Halley’s comet:Facts about the most famous comet. Space com

Priče i poezija na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments