Talični Tom – Usamljeni jahač pravde

 
Talični Tom – Ovaj komični odraz mita o Divljem zapadu nije ništa manje stvaran od drugih literarnih ili filmskih ostvarenja. Događaji, ljudi i mesta ovog fragmenta istorije glorifikovani su do neprepoznatljivosti u odnosu na istorijske fakte. To serijal ne čini ništa manje opipljivim ili prihvatljivim. Ali ga zato čini svakako lakše svarljivim.
 
 
Bizarno, blago rečeno, zvuči fakat da je najpoznatijeg kauboja u prilično rasprostranjenoj vestern-pop kulturi stvorio Belgijanac Moris de Bever, karikaturista, crtač i ilustrator koji je svetu podario bezvremenog Taličnog Toma. I ne samo to, ni nakon Morisove smrti (2001) popularnost ovog melanholičnog borca za pravdu na Divljem zapadu, kada su serijal preuzeli drugi autori, ne opada. Кako je prošle godine objavio časopis Varajati, Talični će uskoro biti ekranizovan u avanturističko- humorističkom serijalu i prikazivaće rane dane usamljenog kauboja. Biće to još jedna od brojnih adaptacija – što animiranih, što igranih.
 
 
 
Dakle, na ovom mestu sasvim smisleno se zapitati u čemu je tajna stripa prevedenog na više od 20 jezika i u tiražima od preko 300 miliona primeraka i to samo na frankofonom govornom području? Izvesno je da bi suviše pojednostavljeno bilo reći da je ključ u činjenici da se Moris oslonio na proverenu formulu parodiranja popularnog vestern žanra, koji istina obiluje urnebesnim humorom i u početku svedenim jednostavnim crtežom, jasnog kolorita i bez mnogo prelamanja boja, svakako prijemčivom prosečnom konzumentu. Nije sasvim tačna ni tvrdnja da pojednostavljena priča u klasičnom vestern maniru poput one u uvodnoj epizodi Arizona u kojoj vidimo dva razbojnika, pohlepnog gazdu, kočiju koju treba opljačkati i Toma koji rešava stvar, ovo ostvarenje čini toliko jedinstvenim, i uz Asteriksa i Tintina, najpopularnijim evropskim stripom. Čak ni to što Moris za lik svog junaka pozajmljuje lice Garija Кupera, upravo ikone vestern žanra, ne daje potpuni odgovor, mada iskreno govoreći, ozbiljno doprinosi njegovoj prihvatljivosti, naročito u Americi.
 
 
 
Zapravo, ovaj komični odraz mita o Divljem zapadu nije ništa manje stvaran od drugih literarnih, filmskih ili stripskih ostvarenja. Događaji, ljudi i mesta ovog malog fragmenta ljudske istorije smeštene na američki kontinent tokom 19. veka glorifikovani su do neprepoznatljivosti u odnosu na istorijske fakte. To serijal o Taličnom Tomu ne čini ništa manje opipljivim ili prihvatljivim od drugih žanrovskih ostvarenja i mimo stripa. Ali ga zato čini svakako lakše svarljivim. Zato nam veliki poduhvat Čarobne knjige da integralno objavi sve avanture Taličnog (za sada su izašla tri integrala) pruža još jednu priliku za preispitivanje planetarne popularnosti ovog beskrajno dragog lika. I, razume se, uživanje u urnebesno duhovitim avanturama.
 
 
Nije, svakako, za bagatelisanje činjenica da je Talični bio deo odrastanja svakog od nas i kao takav ostao podsetnik na neka jednostavnija i bezbrižnija vremena. Osim toga, Talični nikada nije ostario, čak i u post-Morisovoj eri prilagodio se diktatu večite mladosti i zdravog života. Кao takav postao je isto toliko prijemčiv mlađim naraštajima koliko i nama ogrezlim u poroke. Bez obzira na staračka gunđanja o tome kako je kauboj bez cigarete u ustima karikatura karikature. Na koncu, Tom će postati slika i prilika političke korektnosti, ali o tome nešto kasnije,
 
 
U međuvremenu, pravu eksploziju popularnosti Talični doživljava nakon što je Moris priču 1955. prepustio čuvenom scenaristi Reneu Gosiniju čiji je nenadmašni duh od Asteriksa i Iznoguda načinio remek-dela. Najpre, Gosini benevolentnog kauboja uvodi u svet društvene kritike i preispitivanja istorije, ljudskih karaktera i njihovih mana. Uostalom, činjenica da Talični u jednoj epizodi igra šah sa svojim konjem Džolijem koji uzgred i govori ljudskim jezikom, pogađa pravo u metu. U tom kontekstu tandem Moris – Gosini deluje perfektno. Gosini Morisu nudi priču baš kako to odgovara ovom velikom crtaču, a Moris likovno Gosinijevu priču raskošno obogaćuje, što strip svrstava u sam vrh devete umetnosti. Saradnja ove dvojice autora sve do Gosinijeve prerane smrti 1977. smatra se i zlatnom epohom ovog stripa. Nakon toga, rezultat su bile solidno komercijalne epizode, narativno pristojne, ali bez Moris – Gosini neponovljivog duha. Nikada ne treba smetnuti s uma da su njih dvojica u kreativnom smisli bili jedno, bez granica mašte, stvarnih događaja i izmaštanih avantura. Ali uprkos svemu, melanholični kauboj nije prestao da stvari posmatra sa lucidne strane. Tako se Gručo Marks u jednoj epizodi pojavljuje kao lovac Кrejzi Bafalo, a kanadska pevačica Selin Dion, preimenovana u Seline u stripu izaziva urnebesni smeh nedostatkom sluha.
 
Zoran Preradović
Izvor: NIN
Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments