Quantcast

Ulogujte se / Kreirajte profil

Slavlje guštera Džima Morisona

Pesnik Blejk je rekao “Put preterivanja vodi u dvorac mudrosti”. Džim Morison je to razumeo i zato je preterivao. Pesnici stižu do mudrosti, samim tim što su pesnici, ili ne stižu zato što su božanstvene lude. A to je jedno te isto. Druga izreka iz Blejkovog Braka Raja i Pakla kaže da je “Razboritost bogata, ružna, stara usedelica kojoj se udvara Nesposobnost“. Džim je bio metamorfozni heroj čija nas je energija i smelost uzbuđivala. On je opažao čulima i menjao opažanje alkoholom (svetim napitkom Dionizija, Boga drame i pijanstva), esidom, unutrašnjim eliksirom sopstvenog vrenja i ushićenosti. Morison je bio jedan od najsvetijih duhova koje sam poznavao, jedan od najsloženijih – svi mi, sisari sačinjeni od mesa i nerava smo osuđeni na složenost.

Džim je bio opčinjen doživljajima svojih čula, oduševljen promenama u svom nervnom sistemu. Kada je jednom prestao da bude pevač u kožnim pantalonama, seks simbol Dorsa, postao je divna olupina procvetala u debeljuškastot bluzera. Posebno mi se dopadalo što je oduvek znao da je pesnik. Na tome se zasnivalo naše prijateljstvo i bratstvo. On nije bio materijalista. Nije jurcao za dolarima kao većina rok muzičara. Voleo je doživljaj i akciju. Želeo je da srž materijalne prirode prekali u zlato gorkog uživanja. Kad čitam Džima osećam prijatelja koji mi nedostaje. Osećam ga kao brata sa kojim razgovaram. Kao što reče Džordž MekDonald:

Jedino smrt od smrti spašava.

Ljubav je smrt, odvažna slava.

Ljubav ispunjuje najdublje grobove.

Ljubav nas večna pod talase zove.

Morisonov život i umetnost su stvorili treperav talas u čijem je središtu on sam, sjajan, raspevan kip obasjan lajt šouom i okružen pojačalima. Njegova poezija i muzika ostaju kao plemenit dokaz da jedino smrt može od smrti da spase.

Majkl Mekjur, avgust 1979. godine

…o šezdesetim godinama

“Gledano iz istorijske perspektive, ovo vreme će verovatno podsećati na doba trubadura u Francuskoj. Sigurno će izgledati neverovatno romantično. Mislim da će buduće generacije smatrati da smo mi bili veoma dobri, s obzirom na mnogobrojne promene do kojih se došlo u naše vreme a kojima smo upravljali sa toliko duha. Ovo je kulturna i duhovna renesansa poput one na kraju epidemije kuge u Evropi koda je bila desetkovana polovina stanovništva. Ljudi su tada igrali, nosili šarenu odeću. Sve je podsećalo na neko neverovatno proleće”

…o gmizavcima

“Ne smemo zaboraviti da se gušter i zmija identifikuju sa podsvešću i silama zla. Postoji nešto duboko u ljudskom pamćenju što žestoko reaguje na zmiju. Čak i kod onih koji je nisu nikada videli. Mislim da je zmija otelotvorenje svih naših strahova”

…o biću i društvu

“Logički produžetak ega je Bog….Logički produžetak života u Americi je postati predsednik”

…o piću

“Za mene je piće način da se podnese život u preneseljenoj sredini, a takođe i proizvod dosade. Znam ljude koji piju iz dosade. A ja uživam u piću. Piće opušta čoveka i ponekad pokreće razgovor. Piće…ovaj…ne znam…piće je nešto kao kockanje. Znaš? Kreneš uveče da piješ, a nemaš pojma gde ćeš da završiš sledećeg dana. Može da ispadne dobro, može da ispadne gadno. Kao kad bacaš kocku. Danas svi puše travu. Nju niko više ne smatra za drogu. Ali je pre tri godine bila prava poplava haluciogena. Lično smatram da niko nema toliko snage da bude stalno na tripu. Onda se upadne u narkotike, a alkohol je jedan od njih. Umesto da misliš bolje, ti ubijaš misli – alkoholom, heroinom i ostalim opijatima. Ljudi se odaju njima”

…o filmu

“Film me zanima kao umetnička forma najbliža stvarnom toku svesti u snovima i u svakodnevnoj percepciji sveta”

…o ritualu

“Nalik je na ljudsku skulpturu. Umetnost je, jer daje oblik energiji; ali je, na jedan drugi način, običaj ili ponavljanje, redovno obnavljanje šeme ili procesije koja ima značenje. Prožima sve. Liči na igru”

Slavlje guštera

Lavovi na ulicama.
Gnevni psi lutalice, besni, zapenjeni.
Telo majke trune u zemlji leta.
Pobegao je iz grada.

Otišao je duboko na jug, prešao je granicu.
Ostavio je haos i nemir iza svojih leđa.

Jednog jutra probudio se u zelenom hotelu.
Čudno stvorenje je jecalo pored njega.
Znoj je kapao s njegove blješteće kože.
Jesu li svi ovdje?
Slavlje počinje.

Probudite se!
Ne možete se setiti gde se to desilo.
Da li se san zaustavio?
Zmija je bila bledo zlatna,
svetlucava, sklupčana.
Nismo se usudili doticati ju.
Čaršavi su bili mrtvi zatvori.

Sada, trči do ogledala u kupatilu,
pogledaj!
ne mogu živeti lagane vekove njezinih kretnji,
spustio sam svoj obraz hladnoj glatkoj pločici.
osjetio sam ugodni žalac hladne krvi,
glatke, sikteće zmije, kiše…

Nekada sam igrao nedužnu igru,
volio sam gmizati svojim razumom.
Mislim da poznajete igru koju spominjem.
Nju zovu ludilo.

Pokušajte tu igru.
Zatvorite oči, zaboravite svoje ime.
Zaboravite svet, zaboravite ljude.
I mi ćemo podići nove tornjeve.

Ta igra razonodi.
Zatvorite oči, nikako ne možete izgubiti.
Ja sam tu, ja dolazim.
Opustite se, prelazimo na drugu stranu.

Duboko u mozgu,
tamo gdje ne postoji bol.
Kiša tiho pada gradom,
u lavirintu struja
s mirnim nezemaljskim prisustvom
nervoznih stanovnika okolnih blagih brežuljaka,
prepunih gmizavaca, fosila, pećina,
visoravni hladnog vazduha.

Psalmi odzvanjaju po svim kućama
zatvorenih prozora.
Kola sa zverima zaključana zbog jutra.
Sada spavaju tihi tepisi, prazna ogledala.
Slepa prašina pod krevetima zakonitih parova
koji se ranjavaju među čaršafima.
Licemerne kćerke
s očima punih želja njihovih bradavica.
Stani !… ovdje se desio pokolj.

Ne zaustavljaj se da progovoriš ili razgledaš.
Tvoje rukavice i lepeza su na podu.
Odlazimo iz grada.
Odlazimo, a ti si ona koju želim povesti.

Da ne dotaknemo zemlju,
da ne vidimo sunce.
Ništa nije preostalo, osim
da trčimo, trčimo, trčimo.

Kuća na brežuljku,
mesec mirno leži,
sene stabala
svedoci divljeg lahora.
Hajde djevojke, trčite sa mnom.
Trčimo.

Trči,
trči,
trči!

Palata je topla, na vrhu brežuljka
s bogatim sobama i ugodnostima.
Crvene se nasloni luksuznih stolica,
a ništa nećeš spoznati dok ne uđeš unutra.
Telo predsednika u trkaćem automobilu
kojeg pokreće lepak i katran.
Priđi, ne odlazimo daleko
na istok u susret Caru.

Odmetnici žive pored jezera.
Ministrova kćerka zaljubljena u zmiju
koja živi u vrelu pored puta.

Probudi se devojko! uskoro smo kod kuće.
Sunce, sunce, sunce,
peče, peče, peče,
ubrzo, ubrzo, ubrzo,
imat ću te.

ubrzo, ubrzo, ubrzo
odzvanjaju zvona katedrale,
neka zmije pevaju,
neka sve…

Mi smo došli autoputevima i rekama,
mi smo došli iz šuma i vodopada,
mi smo došli
iz Karsona i Springfilda.
Mi smo stigli
očarani Feniksom
i mogu vam otkriti imena Kraljevstva.
Mogu vam nabrojiti stvari koje poznajete
slušajući za šaku praznine
uspinjući se dolinama bez zaklona.

Ja sam Kralj Guštera,
ja sam svemoćan,
ja mogu zaustaviti zemlju na njezinoj putanji.
ja sam oterao plave automobile.

Sedam godina obitavao sam
labavu palatu progonstva,
vodeći čudne igre
s djevojkama tog ostrva.
Sada sam se vratio
u zemlju pravednih, snažnih i razboritih.

Braćo i sestre iz blede šume,
o, deco noći.
Ko će od vas poći u lov?

Noć sada stiže sa svojom purpurnom legijom.
Povucite se u svoje šatore i svoje snove.
Sutra ćemo ući u grad mojega rođenja.
Želim biti spreman.

Celebration Of The Lizard

Lions in the street and roaming
Dogs in heat, rabid, foaming
A beast caged in the heart of a city
The body of his mother
Rotting in the summer ground
He fled the town

He went down South and crossed the border
Left chaos and disorder
Back there over his shoulder

One morning he awoke in a green hotel
With a strange creature groaning beside him
Sweat oozed from its shining skin
is everybody in?
is everybody in?
is everybody in?
the ceremony is about to begin

Wake up!
You can’t remember where it was
Had this dream stopped?

The snake was pale gold
Glazed and shrunken
We were afraid to touch it
The sheets were hot dead prisons
And she was beside me
Old, she’s no, young
Her dark red hair
the white soft skin

Now, run to the mirror in the bathroom
Look!
shes coming in here
I can’t live thru each slow century of her moving
I let my cheek slide down
The cool smooth tile
Feel the good cold stinging blood
The smooth hissing snakes of rain . . .

Once I had, a little game
I liked to crawl, back in my brain
I think you know, the game I mean
I mean the game, called ‘go insane’

you should try, this little game
Just close your eyes, forget your name
Forget the world, forget the people
And we’ll erect, a different steeple

This little game, is fun to do
Just close your eyes, no way to lose
And I’m right there, I’m going too
Release control, we’re breaking thru

Way back deep into the brain
Back where there’s never any pain
And the rain falls gently on the town
And over the heads of all of us
And in the labyrinth of streams
Beneath, the quiet unearthly presence of
gentle hill dwellers, in the gentle hills around
Reptiles abounding
Fossils, caves, cool air heights

Each house repeats a mold
Windows rolled
Beast car locked in against morning
All now sleeping
Rugs silent, mirrors vacant
Dust Lying under the beds of lawful couples
Wound in sheets
And daughters, smug
With semen eyes in their nipples

Wait
There’s been a slaughter here

(Don’t stop to speak or look around
Your gloves and fan are on the ground
We’re getting out of town
We’re going on the run
And you’re the one I want to come)

Not to touch the earth
Not to see the sun
Nothing left to do, but
Run, run, run
Let’s run
lets run

House upon the hill
Moon is lying still
Shadows of the trees
Witnessing the wild breeze
C’mon baby run with me
Let’s run

Run with me
Run with me
Run with me
Let’s run

The mansion is warm, at the top of the hill
Rich are the rooms and the comforts there
Red are the arms of luxuriant chairs
And you won’t know a thing till you get inside

Dead president’s corpse in the driver’s car
The engine runs on glue and tar
C’mon along, we’re not going very far
To the East to meet the Czar

run with me
run with me
run with me
let’s run

Some outlaws lived by the side of the lake
The minister’s daughter’s in love with the snake
Who lives in a well by the side of the road
Wake up, girl! We’re almost home

We should see the gates by mornin’
We should be inside by evening,

sun sun sun
burn burn burn
MOON, MOON, MOON
i will get you
soon,
soon,
soon

i am the lizard king
i can do anything

We came down
The rivers and highways
We came down from
Forests and falls

We came down from
Carson and Springfield
We came down from
Phoenix enthralled
And I can tell you
The names of the Kingdom
I can tell you
The things that you know
Listening for a fistful of silence
Climbing valleys into the shade

for seven years, i dwelt
in the loose palace of exile
playing strange games with the girls of the island
now, i have come again
to the land of the fair, and the strong, and the wise
brothers and sisters of the pale forest
children of night
who among you will run with the hunt?
now night arrives with her purple legion
Retire now to your tents and to your dreams
Tomorrow we enter the town of my birth
I want to be ready’

Jim Morrison

za P.U.L.S.E pripremio Boban Savković


Ostavite komentar

Vaša uneta email adresa neće biti javno vidljiva. Obavezna polja označena su *