Asanž je Če Gevara našeg vremena

Asanž je Če Gevara našeg vremena

Assange se nije tukao u džungli već na serverima gdje se odvija naš život i gdje je obznanio da su prevara i laž krvotok i srce koje pokreće svijet.

Assange je izvršio razoran napad: obznanio je da su prevara i laž krvotok i srce koje pokreće svijet EPA

Dobro, djeco. Ako su vam se od pranja izlizale majice sa likom Che Guevare, nabavite one sa likom Juliana Assangea. Jer on je Che vašeg vremena. Hoćete heroja? Ne morate ići sve do Kube, ne morate ići šezdeset, sedamdeset, osamdset godina unatrag. Eno vam heroja u londonskom zatvoru.

Assange se nije tukao u džungli, jer tući se u džungli više nema nikakvog smisla – džungla, napokon, više i ne postoji, barem ne kao skrovito, opasno mjesto, dom odmetnika. Za satelite, Google Earth i naše nadzornike sve je to isto – i Brixton i Amazon.

Assange se tukao na serverima, tamo gdje se odvija naš život. 

Novinari profitirali od njega

Assange nije pucao na moćne. On je učinio nešto daleko nasilnije, daleko ubojitije: on nam je omogućio da saznamo istinu o njima. On nije dizao pruge u vazduh, nije zemlju oduzimao bogatima da bi je vratio siromašnima – jer zemlja, ionako, više nikome ne treba. On je izvršio mnogo razorniji napad: obznanio je da su prevara i laž krvotok i srce koje pokreće svijet.

Assange nije, kao Sjeverna Koreja, lansirao raketu dugog dometa. Nije bacio atomsku bombu. On je aktivirao nešto neusporedivo moćnije: istinu. Koja, je li tako, tako je, oslobađa. Assange je učinio sve što je mogao ne bi li nas oslobodio. To što ipak nismo – i nećemo biti – slobodni, nije do njega.

Koliko je ozbiljno to što je Assange učinio, razvidno je iz toga što na ulici nećete sresti klince sa njegovim likom na majicama. Protiv Assangea su se odavno okrenuli i oni koji su profitirali od njegovih informacija – šampioni “slobodnog novinarstva” poput The Guardiana, na primjer. Za Assangeom neće zakukati ni američki republikanci ni demokrate. Niti jedan visoki funkcioner Evropske unije neće posjetiti Assangea u zatvoru i izraziti zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Engleskoj. Niti jedna nagrada EU za novinarstvo neće nositi Assangeovo ime.   

Ne, nećete gledati koncerte na kojima muzičke zvijezde, udružene, zahtijevaju slobodu za Assangea. Beyonce i Coldplay nisu svoje nastupe na poluvremenu Super Bowla ni započeli, a ni završili uzvikom: Free Assange!

A da su ga uhapsili Putin ili Assad…

Treba li pomenuti: da je Assangea uhapsio Putin, ili Assad, svega bi toga bilo.

Nakon što je WikiLeaks objavio prljave tajne zapadnih demokratija, saznali smo i koliko danas vrijede Ujedinjene nacije.

Assange je na balkonu ambasade Ekvadora u Londonu pred novinarima mahao odlukom radne grupe UN-a. Radna grupe za proizvoljna hapšenja je odlučila: odnos prema Assangu je protivzakonit, on pod hitno mora na slobodu i treba da mu se isplati odšteta za 2.000 dana koje je protivzakonito proveo u pritvoru.

Samo što Veliku Britaniju odluka Radne grupe Ujedinjenih nacija ne zanima ni koliko zaključci koje, recimo, Senad Pećanin, Mile Stojić i ja možemo donijeti na ručku u bašči kod, recimo, Ene.

Britanske vlasti su na šuplju priču Ujedinjenih nacija odgovorile hladnim saopštenjem da će Assange, čim kroči iz ambasade Ekvadora u Londonu, biti uhapšen. Na kraju je uhapšen ne ispred, nego u ambasadi.

Nema optužnice

Ako ste slučajno zaboravili šta to, ono, sa tim Assangeom bi, dozvolite da vas podsjetim. Protiv tog čovjeka, koji je godinama u pritvoru, do sada nije bila podignuta optužnica. Barem ne javna. Nedavno smo, zahvaljujući činovničkoj grešci, saznali da su Amerikanci ipak proizveli optužnicu, spremnu da bude ispaljena kad bude vrijeme za to.

Britansko pravosuđe je isprva svoje postupke pravdalo nalogom za hapšenje koji je izdat na nivou EU. Tužiteljka iz Švedske je, kao, htjela da ispita Assangea prije zvanične istrage.

Tužiteljka kojoj je Assangeov slučaj prvobitno povjeren optužbe je smatrala neosnovanim, pa ih je odbacila. Onda su slučaj dali drugoj, naravno, nezavisnoj tužiteljki iz Geteborga. Assange nije imao ništa protiv da bude ispitan – u Londonu, u ambasadi Ekvadora. Ali tužiteljka nije htjela. Ona je insistirala da ispitivanje bude obavljeno u Švedskoj. Uzgred budi rečeno: otkako je Assange zatočen, švedski istražitelji su u preko 40 drugih slučajeva izvršili ispitivanje u Engleskoj.

To je, dakle, uobičajena praksa.

‘Pogrešna’ borba protiv ‘pogrešnog’ neprijatelja

Švedski “slučaj” je, sjećate li se, već sam po sebi bio bizaran. Assange je optužen da je namjerno učinio da kondom koji je koristio pukne, čime je u opasnost doveo svoju/e seksualnu partnericu/e.

Svaka bena znala je da se ne radi o tome. Kao što je svaka bena znala da bi Assange, da je otišao u Švedsku na izjašnjenje o puknutom kondomu, završio u američkom zatvoru gdje bi se, ili ne bi, izjasnio o svojim aktivnostima koje je State Department okarakterisao kao “cyber terorizam”.

Kao što je i svaki politički idiot do sada morao shvatiti poruku “slučaja Assange”.

Julian Assange je odabrao “pogrešnu” borbu protiv “pogrešnog” neprijatelja. Možete imati svoje plemenite ciljeve: možete voditi svoje kulturalne, feminističke, transrodne borbe do mile volje, možete, koliko vam srce hoće, najavljivati kraj kapitalizma i revoluciju, možete, kad hoćete, ustati u zaštitu raznih ugroženih grupa, od kitova do izbjeglica, možete imati svoje antizapadne, proputinovske mitinge, možete, eto, kao ja, ako vam je do toga, napisati nešto lijepo i o Assangeu.

Sve to može. Ali za one koji objavljuju istinu ne postoji safe space. Teror istine neće biti tolerisan. 

A upravo ona, istina, čije se dejstvo uvijek čini kao apsolutni teror, jedino je što nas može osloboditi i iskupiti. Što ne velim ja. Nego Isus.

Vrijeme je da prestanemo sa šalom

Hapšenje Assangea veliki je trenutak našeg vremena. To je jedan od onih događaja koji sistem tjeraju do njegovih posljednjih, vanjskih granica, kada se, nemajući više kamo, monstrum okrene prema građanima kojima je neko (Assange) na desktop zalijepi sliku cara koji je go, pa raširi ruke i poruči:

“Dobro, vrijeme je da prestanemo sa šalom. Niste valjda stvarno vjerovali u ono što smo vam govorili o vladavini naroda, o tome da vaš glas vrijedi, da sami odlučujete o svojoj sudbini? Niste valjda stvarno vjerovali da se mi zalažemo za to da mediji otkrivaju istinu, koja i nije istina ako nije iznimno neugodna? Niste valjda zaista mislili da mi podržavamo borbu protiv korumpirane moći? Mislimo, svako zna da je moć uvijek korumpirana? Mislimo, jasno vam je da antikorupcijsku borbu svi podržavaju – sve dok je to borba protiv korupcije u tuđim redovima? Jasno vam je da, kada je po srijedi naša korupcija, po pravilu postoji viši interes zbog kojega se pitanjem korupcije nije uputno baviti baš sada, baš na eksplicitan način? Jer, valjda ste to razumjeli, odavanje prljavih tajni naših neprijatelja je put do Nobelove nagrade, dok je odavanje naših prljavih tajni put u zatvor?

Mi, naravno, računamo da ste vi glupi, vaša je glupost, napokon, temelj naše moći; mi, naravno, računamo da vi hipokriziju smatrate mudrošću, pa je i vaša hipokrizija temelj naše moći – ali niko nije toliko glup da bi stvarno povjerovao u naše priče o demokratiji i slobodi govora? Mislimo, stvarno?”

Onda građani odu u shoping mall ili na porno sajt, moć ostane moćna, a Assange umre u zatvoru.

Tako završava savremena verzija Andersenove bajke Carevo novo ruho.

Piše: Andrej Nikolaidis

 
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
 

Zaustavite istinu!

Sve što su Wikileaks i Assange objavili istina je i ništa drugo nego istina. To je istina o onome što Sjedinjene Države rade širom svijeta u ime američkog naroda, a da pri tome te aktivnosti skrivaju od američkog naroda, ali i od cijeloga svijeta

Neočekivano, ali zapravo itekako očekivano u Londonu je uhapšen Julian Assange, čovjek koji je osmislio i realizirao internetsku platformu Wikileaks i koji je kroz nju ‘provalio’ mračne tajne američke politike. Ono što je Wikileaks objavio o do tada tajnim ili u tajnosti držanim aktivnostima američke vojske u Afganistanu i Iraku, o mučenjima zatvorenika u američkom vojnom zatvoru Abu Graib u Iraku, o aktivnostima Nacionalne obavještajne agencije (NSA) koja sustavno, godinama, špijunira i prisluškuje širom svijeta koga god joj se svidi, uključujući šefove država i vlada zemalja što se smatraju američkim saveznicima, to je najveće ‘curenje’ tajnih dokumenata u povijesti. A pri tome je bitno, zapravo najbitnije znati sljedeće: sve što su Wikileaks i Assange objavili istina je i ništa drugo, nego istina. To je istina o onome što Sjedinjene Države rade širom svijeta u ime američkog naroda, a da pri tome te aktivnosti od američkog naroda, ali i od cijeloga svijeta sakrivaju.

Već prvim objavljivanjem onoga što se, s razlogom, tretiralo kao tajna (s razlogom zato, što se nije smjelo priznati takve ili ilegalne aktivnosti, ili gruba kršenja međunarodnog i međunarodnog ratnog prava), Assange se – blago rečeno – zamjerio američkoj vlasti (bez obzira kojoj). Pa se uporno tražila mogućnost kako da se stane na kraj onome što je radio i u čemu je imao potporu glavnih svjetskih mainstream medija (koji su, zahvaljujući otkrićima Wikileaksa, podizali čitanost, gledanost i slušanost, ukratko – povećavali zaradu). Prilika se pružila kada su dvije žene u Švedskoj optužile Assangea za seksualno napastovanje, što je odmah ‘prevedeno’ u silovanje. Šef Wikileaksa, strahujući od uhićenja i izručenja Sjedinjenim Državama, koje su ga već u ono doba optuživale kao špijuna, utočište je potražio u Velikoj Britaniji. I Britanci su, međutim, bili skloni udovoljiti američkom zahtjevu za izručenje, pa je Assange čekao završetak pravne bitke na uvjetnoj slobodi. Kada je shvatio da će na sudu izgubiti, prekršio je odredbe koje su mu omogućavale kontroliran, ali ipak slobodan život u Londonu i sklonio se u ambasadu Ekvadora, nakon što je tadašnji ekvadorski predsjednik Rafael Correa pozitivno odgovorio na njegovu molbu da dobije politički azil.

Disidente koji razotkrivaju mračne tajne Sjedinjenih Država i njihovih križarskih pohoda diljem svijeta žigoše se kao izdajnike i špijune, kao opasne za nacionalnu sigurnost

Bilo je to godine 2012. Istraga u Švedskoj trajala je i dalje. Assange je uporno ponavljao kako je spreman, ali u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, razgovarati sa švedskim istražiteljima. Stockholm je tek nakon punih pet godina ‘shvatio’ što Assange poručuje i razgovor o kaznenom djelu, što ga on uporno poriče, obavljen je. Nakon toga švedsko je tužiteljstvo zatvorilo slučaj kao bespredmetan, ali je ostavilo mogućnost da cijeli postupak bude obnovljen, ukoliko Assange do godine 2020. postane dostupan švedskom pravosuđu. Sada smo u godini 2019., što u ovome kontekstu nije nebitno naglasiti. U međuvremenu došlo je do smjene na čelu Ekvadora. Novi predsjednik, Lenin Moreno, pokazao se prijemljivim na američki pritisak (povezan, navodno, s obećanjem otpisa dugova), pa je najprije pooštrio uvjete Assangeovog boravka u londonskoj ambasadi (zabrana primanja posjeta, zabrana korištenja interneta, zabrana davanja bilo kakvih izjava što bi se mogle protumačiti kao miješanje u poslove drugih država). Tome svakako valja dodati i to da je prvome čovjeku Wikileaksa bilo onemogućeno da odlazi u bolnice na specijalističke preglede, jer mu Britanci nisu htjeli jamčiti siguran odlazak iz ambasade i povratak u nju.

I nakon svega dogodilo se da su u javnost procurili neki nezgodni podaci o novom ekvadorskom predsjedniku i njegovoj obitelji, što je odmah – s pravom, ili ne – pripisano Wikileaksu, a čemu je slijedila informacija iz neimenovanih, ali ‘dobro obaviještenih ekvadorskih krugova’ kako će Assange u roku od ‘nekoliko sati ili nekoliko dana’ biti predan britanskim vlastima. Nije bilo nekoliko sati, ali nekoliko dana jest – do prijepodneva 11. travnja godine 2019. Na poziv ekvadorskog ambasadora (!) britanska je policija upala u zgradu ambasade (koja je po odredbama međunarodnoga prava – teritorij Ekvadora i ‘zabranjena zona’ za britanske organe gonjenja), iznijela Assangea i utrpala ga u policijsko vozilo. On je pri tome klicao: ‘Britanija ne smije popustiti!’, ali ona Britanija koja je očito u dosluhu s SAD-om i Ekvadorom provela cijelu akciju, sigurno ga nije čula. Niti bi ga htjela čuti.

Zanimljiva pojedinost: odmah nakon hapšenja, američki je globalni TV kanal CNN u potpisu na dnu ekrana objavio kako će Assange ‘prvim letom biti prebačen u Sjedinjene Države’. Tek nakon toga (!) službeno je u Londonu objavljeno kako ga je Britanija uhapsila zbog kršenja odredbi o puštanju na uvjetnu slobodu iz godine 2012., ali i na temelju američkog zahtjeva za izručenje, a na osnovi optužnice što je do sada držana u tajnosti. Britanci su, međutim, poštovali proceduru, a CNN svoj potpis više nije ponavljao što nikako ne znači da objavljena informacija u osnovi nije bila točna, naime da će Assange završiti u američkom zatvoru. Za sada je osuđen zbog kršenja uvjeta pod kojima je bio na slobodi, odnosno u vrijeme dok je u Švedskoj trajala istraga o njegovom navodnom seksualnom napastovanju, a za 2. svibnja zakazana je rasprava o američkom zahtjevu za izručenje. Istodobno, neobične li koincidencije, jedna od žena koje ga optužuju zbog seksualnog napastovanja već je u Stockholmu postavila zahtjev za obnovom postupka. Promatrači su složni u ocjeni da ni eventualno Assangeovo izručenje Švedskoj ne bi u osnovi ništa promijenilo, jer Švedska ima s Amerikom isti ugovor o izručenju kakav ima i Britanija.

Julian Assange Is Guilty Only of Revealing the Evil Soul of US Imperialism

I samo usputna impresija, jer prerano je govoriti o bilo čemu drugome: Trumpu, koji je u predizbornoj kampanji, u vrijeme kada je Wikileaks objavljivao kompromitirajuće materijale o njegovoj suparnici, Hillary Clinton, euforično klicao: ‘Volim Wikileaks’ (I love Wikileaks!), Assangeovo izručenje vjerojatno i nije baš u interesu; mada će se on sada čuvati da to pokaže. Onima, međutim, koji se uporno trude dokazati kako je Wikileaks produljena ruka ruske propagande i kako je u funkciji ruskoga miješanja u američke predsjedničke izbore objavljivao hakirane materijale iz vrha Demokratske stranke (npr. o miniranju najopasnijeg unutarstranačkog rivala nekadašnjoj Prvoj dami, senatora Bernija Sandersa) to je itekako u interesu. Eventualna Assangeova izjava koja bi bila na tragu te teorije zavjere udahnula bi novi život lancu antiruske histerije koji neodoljivo podsjeća na dane senatora Joea McCarthya i njegovoga Komiteta za istraživanje antiameričkih aktivnosti, a koji je osnova za pokretanje novoga hladnoga rata i obnavljanje utrke u naoružanju.

To je, dakle, kronologija, to je ono što treba znati prije donošenja bilo kakvih zaključaka. A na što upućuju iznesene činjenice? Prije svega da je Washington još jednom demonstrirao kako nije siguran nitko tko mu ‘stane na nogu’. Duga ruka američke osvete (jer o pravu i pravdi ovdje bi zaista bilo teško govoriti) stići će ga kad-tad i bez obzira gdje je; što se vjerojatno ipak ne odnosi na zviždača Edwarda Snowdena koji je utočište našao u Rusiji. Drugo, da SAD, ali i cijeli tzv. demokratski Zapad disidente ne tretiraju na isti način, dapače da ih tretiraju potpuno različito. Dok se disidente koji su razotkrivali mračne tajne Sovjetskog Saveza (napr. oca sovjetske atomske bombe, akademika Saharova) ‘kovalo u zvijezde’ kao heroje i borce za istinu i slobodu, disidente koji razotkrivaju mračne tajne Sjedinjenih Država i njihovih križarskih pohoda diljem svijeta žigoše se kao izdajnike i špijune, kao opasne za nacionalnu sigurnost. I baca ih se u zatvor. Treće, a dugoročno to bi moglo biti i najvažnije, a za slobodu i demokraciju i najpogubnije: priča o slobodnim medijima i o slobodi novinara pokazuje se u konačnici kao samo to: priča. Jer, ono što je radio Julian Assange s Wikileaksom specifičan je oblik novinarstva. Da, specifičan, ali itekako – da, novinarstva. Poruka odaslana Assangeovim hapšenjem s vrlo izglednim izručenjem Sjedinjenim Državama glasi: mediji neće objavljivati ni ono što je istina, ni ono što javnost mora saznati da bi mogla ispravno procijeniti one koje je birala; ne, mediji će objavljivati samo ono što je po volji moćnicima i onima koji stoje iza njih (ili koji njima upravljaju kao lutkama na koncu).

Zato vrijedi ponoviti ono što je rečeno na početku ovoga teksta: sve što su Wikileaks i Assange objavili istina je i ništa drugo nego istina.

Pripadnici ovdašnjih starijih generacija možda se još sjećaju jednoga od visokih dužnosnika nekadašnje Jugoslavije koji je, suočen s vijestima o nemirima na Kosovu što ih je objavljivala ugledna svjetska agencija Reuters, zavapio: ‘Zaustavite Reuters!’ Postao je predmetom izrugivanja i to u ono ‘vrijeme mraka’, postao je sinonim za komunističkog moćnika koji misli da može zaustaviti istinu, sprečavajući novinsku agenciju, novinare dakle, da o njoj izvještava. Assangeovo hapšenje znači samo jedno: da su Sjedinjene Države, uz zdušnu asistenciju poslušnika, gromoglasno poručile: ‘Zaustavite istinu!’

Niti je onaj zlosretni jugoslavenski funkcioner zaustavio Reuters, niti će Washington zaustaviti istinu. I ta je spoznaja ono što ohrabruje, mada će borba za istinu od četvrtka, 11. travnja 2019. biti teža no što je bila prije toga datuma. Da će biti nastavljena, o tome dvojbi niti može, niti smije biti. A svaka država koja propusti izjasniti se o ‘slučaju Assange’, i to bezrezervno jasno na tragu obrane prava na istinu, otvorit će vrata sumnji u svoju iskrenu privrženost temeljnim načelima i vrijednostima demokracije. Svaka!

Piše: Tomislav Jakić
 
 
Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Ljiljana Tomanovic
5 years ago

U bukvalnom znacenju Prometej naseg doba. Jer je danas istinita informacija na istoj ravni znakovitosti na kojoj je za opstanak coveka i njegove slobode bila vatra u praiskonskim vremenima. Podrzavam Nikolaidosovu ideju da se u znak podrske stampaju majice sa likom Asanza. Nikolaidisu kapa dole za odlicnu analizu fenomena Asanz.

Душко Јевтовић
Душко Јевтовић
5 years ago

Све је огољено. Без оптужнице, без икакве, макар и измишљене, формално-правно претпостављене кривице, невин човек се држи затоврен седам година у Амбасади Еквадора у Лондону и затим се хапси безочно и дрско! Овим је свим људима речено: будите срећни што не хапсимо и вас, што сте живи, јер можемо да затворимо кога хоћемо, да га осудимо за шта хоћемо, да га при том мучимо и убијемо, јер шта нам ко може!

Без морала, без срама, моћници чију је нискост Асанж обелоданио, потврђују да су гори него што смо мислили, да зло и лаж које чине више не увијају у омот измишљеног оправдања! И не требају. Бог ионако све зна, а себе су одавно убили, ти мртваци (без душе) који би да убију у појам сваког човека на земљи. Земаљска моћ је варљива, живот брзо пролази и безбожници ће се придружити Хитлеру и другим злочинцима у Паклу који их чека, а Асанж, попут Анђела на Христовом гробу, оглашава непобедивост истине као суштине Божје.