“Umjetnik anđeoskog glasa, koji liječi dušu i otvara srce” slika je Bože Vreće, kako ju je opisao američki renomirani dnevni list New York Times.
Božo Vrećo, vrhunski izvođač, autor i kompozitor sevdalinke, poznate po tradicionalnoj bosanskohercegovačkoj ljubavnoj lirici, New York Times je doživio sinonim potpune slobode.
Ovaj lirski tenor golemog vokalnog raspona, neobičnog glasa i vizualnog identiteta izaziva bure oduševljenja i nadahnjuje svoju publiku. Jedan od glavnih dokaza su njegovi rasprodani koncerti u poznatim koncertnim dvoranama i kazališnim prostorima diljem svijeta.
Nakon što je diplomirao na Fakultetu umjetnosti u Beogradu (smjer arheologija), Božo Vrećo (rođen u Foči) odlučuje se za novi početak u kojem glazba preuzima cijeli njegov život. Sevdah mu postaje misija i jedini cilj. Seli se u Sarajevo, centar sevdaha gdje samo svojim nevjerojatnim glasom uspijeva osvojiti srca mnogih ljudi.
Sa svojim prvim sarajevskim bendom objavio je dva albuma: “Halka” i “O ljubavi”. Nakon toga, Božo svoju energiju usmjerava u solo karijeru koja rezultira vlastitim albumom “Moj sevdah”. Ovaj album je najpoznatiji po jednoj od pjesama pod nazivom “Lejlija” koja je posvećena Božinoj majci.
“Lejlija” bilježi ogroman uspjeh i stvara standardan i prepoznatljiv pečat kako svojim stilom pisanja, tako i izvođenjem vlastite sevdah muzike, inspirirajući ga na kontinuirano stvaranje potpuno nove ljubavne poezije koja se nalazi na njegovom četvrtom, dosad najuspješnijem albumu “Pandora”, objavljen u Bruxellesu.
Njegov peti album “Melek” objavljen je u srpnju 2018., a šesti “Lacrimae” u suradnji s Edinom Karamazovim u rujnu 2020., oba u izdanju Croatia Recordsa.
Za dokumentarni kratki film “Maldita – ljubavna pjesma za Sarajevo” dobio je renomiranu španjolsku filmsku nagradu Goya 2023. godine.
Njegova prva knjiga “Mila” je nazvana po Božinoj majci, autobiografski lirski roman napisan kao dnevnik, u kojem Božo opisuje djetinjstvo, odrastanje, obitelj, sevdah, umjetnost i mnoge druge dijelove svog života.
Poštovani Božo, na samom početku ovog intervjua zahvaljujem se za tvoj ljubazni pristanak, imajući u vidu tvoju nabijenu agendu po pitanju nastupa i gostovanja. Pa bih te stoga pitao kako stigneš odraditi sve te velike koncerte?
BV: Moja usredsredjenost i posvećenost ovom pozivu je disciplinirana i usmjerena na način da je sve podredjeno toj i takvoj umjetnosti i koncertima. To me čini iznimo produktivnim i ispunjenim, sva ta putovanja, koncerti, susreti sa publikom i prijateljima, nova poznanstva, projekti i planovi. Radoholik sam i perfekcionist, pa se to itekako uklapa u cijelu priču i čini potpunu cjelinu.
Nedavno si gostovao u Skopju, pa me zanima jesi li zadovoljan svojim gostovanjem i kakvi su tvoji utisci i impresije nakon susreta sa skopskom publikom?
BV: Iznimno uspješna suradnja sa makedonskom filharmonijom i simfonijskim orkestrom, mojim dragim Vasilom Hadzimanovim, Dijanom lmeri i svim divnim muzičarima tu noć. Zanimljiv repertoar i aranžmani u domeni tradicionalne balkanske muzike, moja vrlo prepoznatljiva koncizna preobrazba izvedbi i pjevanja na makedonskom i romskom jeziku pored sevdaha, balada i romansi koje su se otrgle od srca i poletjele ka publici. Intrigantno, pulsirajuće, mistično i poetično u jednom dahu! Vrlo emotivan i hrabar koncept koncerta, publika kao hipnotisana da im se ne čuje niti dah, ovacije posle svake izvedbe i ta bijela haljina koja je unijela dašak glamuroznosti i stila, potpuno i revolucionarno svojstveno meni ma čega da se latim.
Sevdah je ono što daje najveći pečat tvom glazbenom i umjetničkom izričaju. Možeš li opisati to vrhunsko nadahnuće koje u tebi budi najdublje emocije i osjećaje?
BV: Božansko je i osjeća se, trepti, gali srce i dušu, otvara dimenzije i pretače stihove poput šapata i uzdaha u praskozorje. Ljubav koja ne gubi hrabrost, istinitost, posvećenost, ljubav koja traje vjekovima i neugasiva je, neizbrisiva i nepokoriva, o njoj se pjeva, o njoj se sanja i njoj je sve podredjeno. Sevdah u meni i ja u sevdahu, neraskidivost, jedno tkivo, jedno tijelo kao instrument i jedna duša stara vjekovima koja najumilnije poje tugu i žal davanja.
U moru dekadencije i kulturnog pada ovdašnjih naroda, očuvanje kulturne tradicije ne samo u sevdahu, već i u ostalim folklornim izrazima, postaje sizifovski težak posao. Kako se ti nosiš sa sve većom komercijalizacijom umjetnosti i kulture?
BV: Ignoriram je, fokusiram se na važno, bitno, ono što jeste “Sveti gral”. Muzika i tradicionalna nepatvorena vrijednost, ona iskonska koja nema ustrojena pravila i zlatne krletke, ona mora biti oslobodjena da bi zamirisala i prenijela najvažniju poruku ljubavi u toj jednoj riječi, stihu, strofi, tišini… Tome se vraćam, to me inspiriše, to me nadahnjuje! Ja se bavim muzikom duše, ne kvazi muzikom taštine i ega.
Dolaziš iz zemlje koja se, kao i sve ostale zemlje na Balkanu, susreće sa predrasudama i stereotipima kada je u pitanju umjetnički izražaj i sloboda kreativnog rada. Da li Balkan u tom pogledu, u odnosu na suvremeni Zapad, zaista puno zaostaje i kako ti vidiš to nerazumijevanje različitosti u stvaralaštvu?
BV: Generalno mislim da je svijet konzervativan, po pitanju dualnosti, odijevanja, umjetnosti, poimanja slobode, ljubavi… Taj suvremeni Zapad uopće nije suvremen, sve je to jedna velika obmana dekonstrukcije i obmane koja bi postala upravljačka na način da stvara iste ljude, iste odnose, iste odluke, antimuziku, odsustvo emocija i čula, odsustvo ljubavi, tako da sa rezervom gledam na svijet i na umjetnost onu istinitu i vjerodostojnu, hrabru i onu koja prenosi najvažniji impuls osnaženosti, gledam kao na povratak prirodi i paganska vjerovanja u odnosu na svijet ogrezao u vjeri koja ima samo jedno čemu i kome se mole, a to je Novac. Poražavajuće društvo, u kome, da bi prenijeli svjetlost i zasijali slobodom izražavanja, bivstvovanja i htjenja, morate biti super biće i pritajene osvješćujuće moći koje su nam date, a koje neki nikad ne razviju tokom života aktivirati i riskirati i život, al odživjeti svoj san i misiju zbog koje ste tu. To je život koji živim i ne plašim se ničega jer Bog je sa mnom u svakom trenutku.
Znam da si u potpunosti apolitičan što je i razumljivo, međutim moram te pitati, obzirom da smo proživjeli sve one ratove nakon raspada naše zajedničke države, te uspona ksenofobije i nacional-šovinizma. Kako gledaš na sve pokušaje politizacije i polarizacije umjetnosti, pogotovo u krajnje desnim ekstremnim društveno-političkim krugovima, stvarali se svojevrsna odbojnost prema ovakvoj vrsti umjetnosti?
BV: Pokušavam, i kroz godine uspijevam živjeti i stvarati odbojnost prema svemu što je atak i presija i agresija na esenciju umjetnosti. Prava umjetnost je neuništiva kao i naš planet Zemlja, ma koliko da joj ljudi, bez kojih se dakako može nastaviti život, sigurno čak i puno bolje i zdravije, ma koliko da joj čine zlo i uništavaju je, ona se regenerira i uspostavlja svoj sklad i iznalazi harmonizaciju. Unatoč svom porobljavanju resursa, istrebljenju vrsta, narušavanju habitata i uskraćivanju zraka i vode bez koje postajemo glineni ljudi koji će na sve pristati ukoliko ovisimo o nekom monstrumu koji vlada tim resursima i nama, a to je skoro pa življenje i život koji poznamo i gledamo danas. No da se vratim na temu, umjetnost je ta koja će reći u mom slučaju NE, svemu što nema poruku ljubavi, nema snagu revitalizacije, nema snagu osvještenosti i snagu duha. Snagu Boga. Kada posmatrate stvari na taj način, onda je sve puno jasnije i niste sa ljudima, sa univerzumom ste pa je jasna i glasna i vaša poruka i pouka o nečemu još kolosalnijem, nego što je svijet koji poznajemo fizički. Kada su atomi koji vas čine isti oni koji su svjetlosnim godinama udaljeni od nas, onda ni vrijeme ne postoji i vi sve možete.
Ono što danas ne može razumjeti prosječan balkanski um koji je u zabludi da je nakon pada socijalizma doživio duhovnu katarzu, je tvoj sofisticirani metafizički pristup sevdahu prilikom izvođenja istoga u vidu epitoma triju vjera, triju konfesija Bosne i Hercegovine. Koliko islamska, kršćanska i sefardska duhovna tradicija djeluje inspirativno na tvoje stvaralački rad, naravno pored velike ljubavi prema sevdahu?
BV: Dobro ste rekli, to je metafizika duše i uma koji ima direktnu posvećenost zahvalnosti tom Nesagledivnom i Svemogućem Stvoritelju. Sve je to Njegova volja i kada je tako i muzika koja prozilazi i nadrasta pjevanje i postaje katarza, ljekovita je i ona koja vida srca. Ta sintagma i sinergija naroda koji su dolazili i osvajali i migrirali na područje Bosne i Hercegovine i Balkana, ostavljala je snažan uticaj na oblikovanje i preobrazbu sevdaha, ponajviše vizantijski i sefardski uplivi i melizmatika, metrika i tragedija koja se ispredala i ispjevavala decenijama, a zapisivana je svugdje, i veliki dio tih pjesama i balada niti nema autora za koga znamo, već ostaje kao narodna baština i predanje. Premda moj najveći izvor inspiracije je polifona i monofona muzika u kojoj se oslikava predjasnja struktura napjeva koji jesu preteča sevdalinke koju poznamo i čujemo danas, na tom tragu i stvaram karasevdah moderne koji izvodim širom svijeta.
Živiš sa činjenicom da je bosansko društvo kao i sva ovdašnja na Balkanu duboko konzervativno. Koja je tvoja definicija slobodnog čovjeka u društvu i možeš li sebe definirati kao takvog?
BV: U svijetu laži i neistine, pretvaranja i podmetanja, moj svijet slobodnog, oslobodjenog bića nije bio izbor već misija. Ekvivalent slobode koji je postao pandan svemu što činim, dišem, stvaram i volim, ekvivalent i parametar hrabrosti mišljenja, djelovanja, odlučnosti i snage ljubavi koja nepogrešivo usmjerava vodi i čini nedodirljivim u domeni bilo kakvog zla koje mi želi nauditi je demijurski zadatak. Samo slobodno biće može spoznati Boga i činiti sve dobro u Njegovo ime.
Veliki talijanski filmski redatelj, kinematograf i intelektualac Pier Paolo Pasolini će jednom izjaviti “da je skandalizirati pravo, biti skandaliziran zadovoljstvo, a oni koji odbijaju biti skandalizirani da su moralisti”. Kako Božo Vrećo gleda na pojam skandaliziranosti danas na ovom kulturno zaostalom prostoru?
BV: Već sam to i rekao možda se i ponavljam, no nužno je podvuči činjenicu da ignoriram društveni atak i bilo kakvo moraliziranje, karakteriziranje, kritiziranje i valoriziranje onoga što jesam i trebam biti da bi bio podoban zvjerinjaku koji oslikava društvenu normu koja diktira pravila. No kako ja iznimno poštujem Pasolinija shvatam poantu na način da skandaliziranje mene čini me još čišćim pred Bogom i svaka strijela usmjerena ka meni pretvara se u zahvalnost Bogu za još jednu kušnju i podvig moje duše nad truležnosti egoizma i srebroljublja. Onda kada novac nije vaš vladar, onda sigurno vaša duša pripada Bogu. Beskompromisno.
Odrastanje u porodici pored dvije žene (od kojih je jedna tvoja muza, tvoja draga majka m.z.) posve čini se da je umnogome ulilo tu količinu beskonačne ljubavi u tvoju dualnost od koje se ne stidiš, već se njome ponosiš. Otkud jednom vrsnom umjetniku toliko energije i ljubavi prema svojoj publici u dobi konsumerizma i masovne potrošnje, gdje je pogled na umjetnički izražaj posve drugačiji u odnosu na neka druga vremena?
BV: Ja stalno govorim propovjedno o Bogu jer ja pjevajući zapravo Njemu pjevam svima Vama, al najprije je to pjesma i poj molitve i zahvale Svemogućem. Otud i ta snaga i ta jakost i ta nepokorivost svemu što nije Svjetlost. Ja sam samo instrument u rukama Boga! Ljubav je ta koja jeste Bog, ako nemate ljubavi nemate ni Boga u sebi, vrlo jednostavno i čak brutalno istinito, katkad poražavajuće jer srećem katkad i ljude i bez duše i bez ljubavi i bez oreola. Morate oduvijek sijati i za njih, još jače, još snažnije dati ljubav, pokazati da nije svijet tama i tmina, već da Svjetlost je ta koja je stvoriteljska, obnoviteljska, ispuniteljska, to ste vi onda kada pripadate Bogu i sve što činite tad i ima apostolsku vrijednost davanja. Otud i dualnost bića koja kad je oslobodjena, postaje andjeoska.
Ne mogu a da te ne pitam o dvjema bitnim stvarima koje se tiču tvog stvaralaštva. Prva je pisanje sevdalinki, a druga je izvođenje a cappella sevdaha koji je iznimno težak i zahtjevan za izvedbu, imajući u obzir odsutnost muzičara. Gdje nalaziš svoju inspiraciju za pisanje i kako je prepustiti se onakvom plesnom ritmu prilikom izvođenja a cappella sevdaha?
BV: Plesno to je katarza kroz koju se kanališe božanska energija i ona kao takva neukrotivo protječe mojim tijelom kao snop i slap zraka i vode i vatre kroz mene, opipljiva je i vizualna, spiritualna i duhovna, nadnaravna i bogoljudska, zato i ima takav učinak a sama pjesma i a cappella izvedba je ispovjest duše koja mora i želi prenijeti predanje koje je doživjela i koje je obilježilo. To su opirvani ožiljci, psalmi stradanja i čekanja, uzdasi noći, kletve praskozorja, tužbalice srca i leleci suza.
Na samom kraju našeg intervjua pitanje o idućim planovima, koncertima, gostovanjima, albumima…?
BV: Nova knjiga Lacrimarium vjerujem na ljeto, novi film u Španiji, novi album na jesen moj 7-mi studijski, iznimne koncertne turneje po Skandinaviji, Americi i Kanadi, širom Evrope, jako puno festivala jazz i world music izričaja i dakako različite postavke i vizije mojih koncertnih aktivnosti. Sve me to oplemenjuje i čini još više i više poniznim pred Njegovom Istinom koja Jeste.
https://www.instagram.com/p/CnpacxaO_9a/?igshid=MDJmNzVkMjY=
Intervju pripremio i uradio Gordan Stošević
Izvor: Il Grido Del Popolo
Božo Vrećo: U svijetu laži i neistine napisao/la Gordan Stošević dana
Pregled tekstova autora – Gordan Stošević →