Čovek – slika svemira

Čovek – slika svemira – U XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća postojalo je uvjerenje da se o drevnom Egiptu mnogo zna. Formirana je zaokružena slika o infantilnoj civilizaciji tipičnog robovlasničkog uređenja, fanatično nehumane religioznosti koja favorizira totemizam, obožava životinje i veliča smrt.

Mnoge su generacije djece odgojene u takvom uvjerenju koje je vrijedilo i za ostale stare civilizacije. U međuvremenu, “heretici” znanosti posvećivali su svoje živote izučavanju bogate kulturne baštine egipatske civilizacije.

U drugoj polovici XX. stoljeća vladajuće pozitivističke tvrdnje omekšavaju pred vlastitim oružjem – dokazima. S druge strane, sve se više osjećaju negativne posljedice znanstveno-tehnološkog napretka, koje danas predstavljaju globalni ekološki problem. Otvaraju se novi prostori u istraživanju povijesti čovječanstva i cjelovite slike čovjeka. Sve više raste potreba za sigurnošću i težnja za onim što obično nazivamo prirodnost. Moderni čovjek svoj pogled spontano usmjerava u prošlost tražeći inspiraciju i kriterije za izgradnju svoje neposredne budućnosti.

Danas postoje dvije suprotne znanstvene istine o starom Egiptu. Jedna – praktično mrtva, zapisana u mnogim knjigama, koju više ne zastupa ni jedan ozbiljan znanstvenik; druga – mlađa, a ujedno i daleko starija od prethodne, koja uvažava drevni Egipat kao jednu od impozantnih civilizacija s neprocjenjivim kulturnim blagom.

Staroegipatsko poimanje čovjeka zasnovano je na civilizacijskim dostignućima koje ni stari Grci ni Rimljani nisu u mnogočemu uspjeli shvatiti. Stoga je razumljivo da današnjem modernom znanstvenom mišljenju egipatska filozofija i religija nisu pristupačne.

Egipatsko viđenje čovjeka u osnovi je istovjetno viđenju bilo koje predhelenske civilizacije. To znači da nisu posjedovali neko svoje posebno znanje i vjerovanje, što im se obično pripisuje. Njihova specifičnost očituje se u izrazito praktičnoj primjeni znanja davnog, zaboravljenog vremena o kojem danas vrlo malo znamo.

Egipatska filozofska misao prikazuje čitav svemir kao jedinstveni organizam koji se sastoji od bezbroj živih dijelova. Svaki je njegov dio u harmoničnom odnosu s ostalim dijelovima i cjelinom. U toj su slici svijeta egipatski bogovi simboli različitih načela i djelotvornih snaga žive univerzalne prirode. Na primjer, zvijezde su materijalni fenomeni kozmičkih bogova.

U takvoj viziji živog univerzuma čovjek je jedna od karika u lancu postojanja. Zbog toga se i njegova evolucija odvija u dinamičkoj interakciji s jedinstvenim zakonima i snagama univerzuma čiji je on dio.

Stari su Egipćani posjedovali složen teološki sustav. Razradili su mnoge odnose bogova i ljudi. Njihovo poimanje vidljivog i nevidljivog, prolaznog i vječnog, života i smrti bilo je usko povezano sa značenjem prirodnosti i istinitosti.

U načelima Kybaliona naziremo zakonitosti po kojima je načinjen svemir. U njima se tumače podudarnosti između vidljivog i nevidljivog:

1. Svemir je mentalan i sve je Um.

2. Ono što je gore, usporedivo je s onim što je dolje; ono što je dolje, usporedivo je s onim što je gore.

3. Ništa nije statično. Sve je vibracija.

4. Sve je dvojno. Sve ima dva pola, sve ima svoju suprotnost.

5. Sve ima plimu i oseku. Sve ima svoje periode napredovanja i povlačenja. Sve se diže i spušta. Sve se giba kao njihalo. Njegov otklon nadesno jednak je njegovom otklonu nalijevo. Ritam je kompenzacija (izravnavanje).

6. Svaki uzrok ima svoju posljedicu. Sve se događa u skladu sa Zakonom. Slučaj nije ništa drugo do projekcija jednog Zakona koji ne poznajemo.

7. Rađanje postoji svuda. Sve ima svoje načelo muškog roda i svoje načelo ženskog roda.

Ovih sedam načela poučava da ukidanje suprotnosti omogućava jedinstvo. Čovjek je u ovom svijetu promjena i dvojnosti života i smrti, užitka i boli, razapet u prostoru svoje svijesti i nastoji spoznati sebe. Svrhu njegova postojanja i evolucijski put predstavlja vlastita transformacija. Za stare Egipćane čovjek sudjeluje u svijetu sa sekhem, životnom moći koja oživljava čitav svemir. Za njega je bitno spoznati svoje ime ren, koje mu čuva identitet. Ren je jedinstveno biće, to je čovjek određen svojom stvarnošću i svojim djelom.

Prema navodima Egipćana, čovjek je sastavljen od više nivoa – ljuski (od 7 do 9), slično božanskoj eneadi. Svijest i volja omogućavaju mu da međusobno poveže te dijelove i da sačini jednu harmoničnu i dinamičnu cjelinu – cjelovitog čovjeka.

U takozvanoj Knjizi mrtvih, tekstovima koji su pronađeni u grobnicama, nalazimo mnoge informacije o egipatskom učenju i vjerovanju. Papirus Ani (Anijev papirus), jedna od verzija Knjige mrtvih, između ostaloga zorno opisuje egipatsko viđenje čovjeka. U popularnoj sceni psihostazije, koju nazivamo vaganje duše ili vaganje srca umrloga, prikazana je sedmerostruka konstitucija čovjeka. Kao što postoji sedam boja spektra Sunčeve svjetlosti i sedam osnovnih tonova glazbene ljestvice, ovdje je prikazano sedam stupnjeva ili aspekata ljudskog bića. Možemo ih shvatiti kao dijelove, planove ili forme manifestacije. Ti aspekti čine nutarnju hijerarhijsku gradaciju, od najniže do najviše granice manifestacije, od najgrubljeg do najsuptilnijeg dijela čovjeka:

1. CHAT ili KHAT, kamena kocka okrunjena ljudskom glavom. To je fizičko tijelo koje je za života posjedovalo inteligenciju i, njome organizirano, posjedovalo je ljudski izgled. Samo za sebe ono je običan komad materije koji se raspada nakon fizičke smrti čovjeka.

2. ANKH, crveni vrč ili srce prikazano na lijevoj strani vage. Predstavlja vitalnu energiju koja pokreće fizičko tijelo, odnosno čini ga živim. To je jedan od naziva koji su Egipćani upotrebljavali za taj aspekt čovjeka. U širem, poznatijem značenju, Ankh je ključ života, jedan od osnovnih teoloških simbola u Egiptu.

3. KA, središte osjećaja, načinjeno prema slici Duha, najsuptilnijem aspektu čovjeka. Ka je ujedno prenositelj istog duhovnog aspekta i onaj plan manifestacije koji daje svoj oblik fizičkom tijelu. Prikazan je u pokretu, što simbolizira sposobnost udaljavanja od samog Čovjeka čiji je integralni dio.

4. i 5. AB i BA, poput sestara blizanki predstavljaju dva dijela ljudskog uma. Obično su prikazivani ženskim likovima, nagim i odjevenim, ili jednim u vrlo skromnoj odjeći, a drugim raskošno odjevenim. Ab je onaj dio uma koji se odnosi na želje, um vezan za različite osjećaje i strasti. To je sjedište razuma ili subjektivnog umaokrenutog samom sebi, odnosno svijetu vlastitih iluzija. Taj aspekt moderna psihologija danas naziva svjesno Ja. Ba je, s druge strane, sjedište čistih ideja. To je riječ kojoj je blisko značenje uzvišen ili plemenit i predstavlja nesebičan um, neovisan o svim željama, strastima i subjektivnostima. Ba je, svijest o individualnom postojanju.

6. AKHU ili CHEYBI duhovno je uskrsnuće prikazano likom ptice s ljudskom glavom. Simbolizira intuiciju sakralnog. U jednom aspektu to je besmrtna duša, odnosno sjajni duhovni dio u čovjeku. Zbog svoje “ptičje” prirode nalazi se na krovu konkretnih stvari i ima sposobnost poletjeti prema visinama “druge zemlje”, Amenti ili Velike Amonove kuće.

7. ATMU ili SAHU, veliki lik čovjeka s lijeve strane vage. To je duhovni uzrok čovjeka, odnosno onaj aspekt u njemu koji može vratiti svoj izgubljeni status Boga-Čovjeka. On je onaj čovjekov dio koji boravi izvan promjena. Zato se nalazi izvan prostora vaganja kao promatrač. To je ujedno najviši dio ljudske prirode, božanska iskra u čovjeku koja ga povezuje s njegovim nebeskim podrijetlom.

Ta sedmerostruka konstitucija slikovito predstavlja egipatsko viđenje čovjeka nastalo u gradu Tebi. To je samo jedan od više načina na koji su stari Egipćani s pedagoškom jasnoćom objašnjavali čovjeka.

Slikovni simboli koji su u ovom papirusu upotrijebljeni ne trpe jednoznačna i definitivna objašnjenja. U drugim izvorima, gdje su drukčije koncipirani, do izražaja dolaze ostali aspekti njihovog slojevitog značenja. Zbog toga drevni Egipat i dalje ostaje nepresušno vrelo inspiracije za sve one koji žele naučiti nešto više o Životu, kao što je to bilo za Pitagoru, Platona, Plotina i mnoge druge koji su se tisućljećima inspirirali na obalama Nila.

Autor: Andrija Jončić

Nova Akropola

Tekstovi o društvu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
ivan đurovic
ivan đurovic
8 months ago

Koliko je egipatski svijet razmišljanja bio čovječniji – danas, sve se čini da nam
se um okupira vidljivom vašarskom scenom, dok su oni preko slika i hijeroglifa
(poput naših primitivnih grafita)pružali čovjeku da razvija podsvijest-metafiziku.