Filmski glumac: Iz ljubavi prema profesiji

Filmski glumac: Iz ljubavi prema profesiji

Glumci su nužno preosetljiva bića, to je uslov za bavljenje tom profesijom – Vladimir Jevtović[1]

sl. 1 str. 1Pevajmo na kiši (Singin’ in the Rain, 1952, Stenli Donen (Stanley Donen), žanr: mjuzikl, ljubavni, komedija; središnji dramski likovi: Don Lokvud (Don Lockwood, ulogu tumači: Džin Keli (Gene Kelly), rođen: 1912, visina: 170 cm), Kosmo Braun (Cosmo Brown, ulogu tumači: Donald O’ Konor (Donald O’ Connor), rođen: 1925, visina: 170 cm) i Debi Rejnolds (Debbie Reynolds), rođena: 1932, visina: 157 cm))

Debi Rejnolds je imala samo dvadeset godina i dve manje uloge za sobom kada je pozvana da igra u filmu Pevajmo na kiši. Ona se pedeset godina kasnije (2002) ovim rečima prisetila svoje pripreme za ovaj film:

„Džin je bio strog prema meni. Ali, morao je. Morala sam da naučim sve za tri do šest meseci. Donald O’ Konor je igrao od četvrte godine, Džin od treće. Svi su bili talentovani. Bila sam prestravljena. Plakala sam. Neprekidno sam vežbala, noge su mi krvarile. Pokušavala sam, ali je bilo toliko toga za učenje.”[2]

Kao nužno preosetljivo biće, glumac često pristaje na ispunjenje posebnih zadataka, što predstavlja prvi podnaslov predstojećeg teksta, i odnosi se na pripremu uloge. Drugi je učestvovanje u opasnim scenama. Treći, gubitak telesnog identiteta – retki primeri u kojima je glumac u potpunosti neprepoznatljiv. I četvrti, reakcija na neprijatno iznenađenje – slučajevi kada je glumac tokom igre sasvim neočekivano izložen strahu ili uvredi, čak i poniženju.

 Posebni zadaci

Glumac je kod starih Grka bio samo kip, bez ikakve duhovnosti, lice mu je bilo prekriveno maskom (fr. masque, nl. masca) tako da izrazi nisu igrali nikakvu ulogu. Jedna od glavnih stvari koja se od njega tražila, bila je razumljivost, jer recitovanje kao umetnički način govora nije bilo u potpunosti razvijeno. Identitet dramskih likova je, prema tome, samo delimično bio iskazan.

sl. 2 str. 2

Priprema uloge središnjeg dramskog lika često je uslovljena i realizacijom posebnih zadataka. Na to ukazuju i sledeći primeri:

1.Marlon Brando (rođen: 1924, visina: 175 cm): pripremajući ulogu paraplegičara za film „Čovek”, mesec dana je ležao u bolnici među ratnim invalidima. Čovek (The Man, 1950, Fred Zineman (Fred Zinnemann), žanr: drama, središnji dramski lik: Ken)

sl. 3 str. 3

2.Sandra Bulok (Sandra Bullock, rođena: 1964, visina: 171 cm): spremajući ulogu alkoholičarke za film „28 dana”, nekoliko dana je provela u rehabilitacionoj ustanovi za odvikavanje od alkohola. 28 dana (28 Days, 2000, Beti Tomas (Betty Thomas), žanr: drama, središnji dramski lik: Gven Kamings (Gwen Cummings)

sl. 4 str. 3

3.Montgomeri Klift (Montgomery Clift, rođen: 1920, visina: 178 cm): pripremajući ulogu za film „Ispovedam se”, čitao je dela Franca Kafke (Franz Kafka) i dopisivao se sa jednim opatom. Ispovedam se (I Confess, 1953, Alfred Hičkok (Alfred Hitchcock), žanr: kriminalistički, triler, noar film; središnji dramski lik: Otac Majkl Vilijam Logan (Fr. Michael William Logan)

sl. 5 str. 4

4.Džejms Stjuart (James Stewart, rođen: 1908, visina: 191 cm): pripremajući se za ulogu u filmu „Vinčester ’73 ”, Stjuart je vežbao gađanje iz ove puške. Vinčester ’73 (Winchester ’73, 1950, Entoni Man (Anthony Mann), žanr: vestern, središnji dramski lik: Lin Mekadams (Lin McAdams))

sl. 6 str. 4

5.Dastin Hofman (Dustin Hoffman, rođen: 1937, visina: 166 cm): dva dana nije spavao pre snimanja scene za film „Maratonac” u kojoj je trebao izgledati neispavano. Maratonac (Marathon Man, 1976, Džon Šlezinger (John Schlesinger), žanr: drama, triler; središnji dramski lik: Bejb (Babe))

sl. 7 str. 5

6.Robert De Niro (rođen: 1943, visina: 177 cm): a) italijanski jezik je, pripremajući ulogu za film „Kum II”, usavršavao na Siciliji, Kum II (The Godfather: Part II, 1974, Frensis Ford Kopola (Francis Ford Copolla), žanr: drama, kriminalistički, triler; De Niro igra Vita Korleonea (Vito Corleone) iz mlađih dana)

The Godfather movie image Robert De Niro

b) tokom pripreme za ulogu Trevisa Bajkla (Travis Bickle), dve nedelje je radio kao taksista na Menhetenu, Taksista (Taxi Driver, 1976, Martin Skorseze (Martin Scorsese), žanr: drama, triler; središnji dramski lik: Trevis Bajkl (Travis Bickle))

sl. 9 str. 6

c) spremajući ulogu za film „Njujork, Njujork”, naučio je svirati saksafon, Njujork, Njujork (New York, New York, 1977, Martin Skorseze, žanr: melodrama, muzički; De Niro igra Džimi Dojla (Jimmy Doyle))

sl. 10 str. 6

d) pripremajući ulogu za film „Lovac na jelene”, radio je u livnici, Lovac na jelene (The Deer Hunter, 1978, Majkl Ćimino (Michael Cimino), žanr: drama, ratni; De Niro igra Majkla (Michael))

sl. 11 str. 6

e) spremajući ulogu za film „Razjareni bik”, ugojio se 30 kilograma i mesecima trenirao boks – treninzima je prisustvovao i Džejk La Mota (Jake La Motta), Robert De Niro i Džejk La Mota (konsultacije pre snimanja)

sl. 12 str. 7

Razjareni bik (Raging Bull, 1980, Martin Skorseze, žanr: biografski, drama, sport; središnji dramski lik: Džejk La Mota) Robert De Niro u ulozi Džejka La Mote

sl. 13 str. 7

7.Uma Turman (Uma Thurman, rođena: 1970, visina: 183 cm): za ulogu u filmu „Kil Bil”, oslabila je 13 kilograma. Kil Bil (Kill Bill, 2003, Kventin Tarantino (Quentin Tarantino), žanr: kriminalistički, središnji dramski lik: Brajd (The Bride))

sl. 14 str. 8

8.Edrien Brodi (Adrien Brody, 1973, visina: 185 cm): pripremajući ulogu središnjeg dramskog lika Vladislava Spilmana (Wladyslaw Szpilman) za film „Pijanista”, smršao je 15 kilograma i odrekao se luksuznog života kako bi se identifikovao sa poljskim Jevrejima tokom holokausta. Pijanista (The Pianist, 2002, Roman Polanski, žanr: drama, biografski, ratni)

sl. 15 str. 8

9.Met Dejmon (Matt Damon, rođen: 1970, visina: 178 cm): a) za film „Doušnik! ” ugojio se 15 kilograma, Doušnik! (The Informant!, 2009, Stiven Sodeberg (Steven Soderbergh), žanr: drama, komedija, triler; središnji dramski lik: Mark)

sl. 16 str. 9

b) spremajući ulogu za film „Preminuli”, posmatrao je policajce na zadatku i prisustvovao hapšenjima. Preminuli (The Departed, 2006, Martin Skorseze, žanr: kriminalistički, triler; Met Dejmon igra Kolina (Colin))

-

10.Entoni Hopkins (Anthony Hopkins, rođen: 1937, visina: 174 cm): spreman je više od 200 puta preći preko svojih rečenica tokom pripreme.

sl. 18 str. 9

11.Robert Dauni mlađi (Robert Downey Jr., rođen: 1965, visina: 174 cm): pripremajući se za ulogu Šerloka Holmsa (Sherlock Holmes), analizirao je filmove u kojima je detektiva enigmatičara igrao Džeremi Bret (Jeremy Brett, rođen: 1933, visina: 185 cm). Šerlok Holms (snimljen: 2009, Gaj Riči (Guy Ritchie), žanr: kriminalistički, avanturistički, triler, misterija)

Sherlock Holmes

12. Hilari Svonk (Hilary Swank, rođena: 1974, visina: 168 cm): a) ona je mesec dana pre snimanja filma „Dečaci ne plaču”, odsekla kosu i živela kao dečak; Dečaci ne plaču (Boys Don’t Cry, 1999, Kimberli Pirs (Kimberly Peirce), žanr: kriminalistički, drama, ljubavni; središnji dramski lik: Brendon Tini (Brandon Teene))

sl. 20 str. 10

b) za ulogu u filmu „Devojka od milion dolara” nabildovala je 15 kilograma mišićne mase; Devojka od milion dolara (Million Dollar Baby, 2004, Klint Istvud (Clint Eastwood), žanr: drama, sportski; Hilari Svonk igra Megi Ficdžerald (Maggie Fitzgerald))

sl. 21 str. 11

c) osam nedelja je radila na skidanju akcenta Amelije Erhart (Amelia Earhart), prve žene koja je avionom preletela Atlantski okean (prvi put kao putnik sa pilotom Vilmerom Šulcom (Wilmerom Stultzom), a drugi put kao pilot) i učila pilotiranje za ulogu u filmu Amelija.Amelija (Amelia, 2009, Mira Nair, žanr: biografski, drama, avanturistički, ljubavni; središnji dramski lik: Amelija)

Vilmer Šulc i Amelija Erhart na fotografiji načinjenoj 26.06.1928. godine.
Vilmer Šulc i Amelija Erhart na fotografiji načinjenoj 26.06.1928. godine.
 Hilari Svonk u ulozi Amelije Erhart
Hilari Svonk u ulozi Amelije Erhart

13. Danijel Dej – Luis (Daniel Day – Lewis, rođen: 1957, visina: 187 cm): a)  pripremajući se za ulogu mladog advokata u filmu „Doba nevinosti” koji živi u Njujorku (XIX vek), Danijel Dej – Luis se mesecima šetao ulicama Njujorka obučen kao džentlmen iz 19. veka, Doba nevinosti (The Age of Innocence, 1993, Martin Skorseze, žanr: drama, ljubavni; Danijel Dej – Luis igra Njulenda Arčera (Newland Archer))

sl. 24 str. 12

b) za ulogu u filmu „Napodnošljiva lakoća postojanja” naučio je češki; Nepodnošljiva lakoća postojanja (The Unbearable Lightness of Being, 1988, Filip Kaufman (Philip Kaufman), žanr: drama, ljubavni; Dej igra Tomasa)

sl. 25 str. 13

c) pripremajući ulogu za film „Poslednji Mohikanac”, pola godine je proveo u divljini; Poslednji Mohikanac (The Last of the Mohicans, 1992, Majkl Men (Michael Mann), žanr: avanturistički, ljubavni, ratni; središnji dramski lik: Sokolovo oko (Hawkeye))

sl. 26 str. 13

14.Odri Totu (Audrey Tautou, rođena: 1976, visina: 160 cm): pripremajući se za ulogu u filmu „Koko pre Šanel”, istraživala je život „Koko” Šanel („Coco” Chanel), prvih 28 godina njenog života (period koji obuhvata film).Koko pre Šanel (Coco Before Chanel, 2009, En Fontejn (Anne Fontaine), žanr: biografski, drama; središnji dramski lik: Gabrijel (Gabrielle) „Koko” Šanel)

sl. 27 str. 14

15 Meril Strip (Meryl Streep, rođena: 1949, visina: 168 cm): za ulogu u filmu „Sofijin izbor”, naučila je poljski. Sofijin izbor (Sophie’s Choice, 1982, Alan J. Pakula, žanr: melodrama, Meril Strip igra Sofi (Sophie))

sl. 28 str. 14

16.Rasel Krou (Russell Crowe, rođen: 1964, visina: 168 cm): tokom razgovora sa Džon Nešom (John Nash), primetio je da dobitnik Nobelove nagrade ima duge prste; da bi se u što većoj meri identifikovao sa njim, tokom pripreme je puštao nokte koje je pre početka snimanja odsekao.

Džon Neš (arhivska fotografija)
Džon Neš (arhivska fotografija)

Blistavi um (A Beautiful Mind, 2001, Ron Hauard (Ron Howard), žanr: drama, triler, biografski film; središnji dramski lik: Džon Neš).

Rasel Krou u ulozi Džona Neša
Rasel Krou u ulozi Džona Neša

17.Vigo Mortensen (Viggo Mortensen, rođen: 1958, visina: 180 cm): spremajući ulogu za film „Zakletva”, pročitao je knjigu o ruskim zatvorima i značaju tetovaža. Zakletva (Eastern Promises, 2007, Dejvid Kronenberg (David Cronenberg), žanr: drama, kriminalistički, triler, misterija; središnji dramski lik: Nikolaj (Nikolai))

sl. 31 str. 15

18.Forest Viteker (Forest Whitaker, rođen: 1961, visina: 188 cm): a) spremajući ulogu za film „Ptica” išao je na časove saksofona, Ptica (Bird, 1988, Klint Istvud, žanr: biografski, drama, muzički; Forest igra Čarli Berd Parkera (Charlie Bird Parker))

Čarli Berd Parker (arhivska fotografija)
Čarli Berd Parker (arhivska fotografija)
Forest Viteker u ulozi Čarlija Parkera
Forest Viteker u ulozi Čarlija Parkera

b) pripremajući ulogu za film „Put samuraja”, izučavao je istočnjačku filozofiju, mačevanje i filozofiju samuraja; Put samuraja (Ghost Dog: The Way of the Samurai, 1999, Džim Džarmuš (Jim Jarmusch), žanr: drama, kriminalistički, triler; središnji dramski lik: Gost Dog (Ghost Dog))

sl. 34 str. 17

c) pre snimanja filma „Poslednji kralj Škotske” ugojio se 23 kilograma; pričao sa rodbinom, prijateljima i poznanicima diktatora Idi Amena koji je vladao u Ugandi od 1971. do 1979. godine; čitao knjige o njemu i pogledao arhivske snimke na kojima se nalazi predsednik Ugande; uz sve to, naučio je svirati harmoniku.

Idi Amen (arhivska fotografija)
Idi Amen (arhivska fotografija)

Poslednji kralj Škotske (The Last King of Scotland, 2006, Kevin Mekdonald (Kevin Macdonald), žanr: drama, biografski, istorijski, triler; središnji dramski lik: Idi Amen)

Forest Viteker u ulozi Idi Amena
Forest Viteker u ulozi Idi Amena

Iz navedenih primera vidimo da glumac tokom pripreme uloge pred sobom može imati i neke od sledećih zadataka: promena težine, ovladavanje borilačkom veštinom, učenje stranog jezika, učenje sviranja instrumenta, boravak i delanje u prostoru koji će biti važan ili čak dominantan u filmu, čitanje stručne i druge literature korisne za savlađivanje uloge, izučavanje arhivskog materijala o ličnosti koju treba igrati, razgovor sa osobom koju treba odigrati u filmu, razgovor sa ljudima koji su poznavali ili poznaju osobu koju treba igrati, detaljna analiza filmova u kojima je istog dramskog lika igrao drugi glumac, učenje pilotiranja, rukovanje oružjem, nespavanje noć pre snimanja (kada treba odigrati premorenog dramskog lika) itd. Preko ovih naročitih priprema za ulogu glumac stiže do veoma zanimljivih pojedinosti u karakteru dramskog lika.

Tini Ron Tejlor (Tiny Ron Taylor)[3], učenik čuvenog pozorišnog i filmskog glumca i reditelja Dona Ričardsona (Don Richardson), smatra da je otkrivanja specifičnih karakternih crta dramskog lika obaveza koja stoji pred glumcem pre svake uloge. Dodajmo, radi se o obavezi koju glumac iz ljubavi prema profesiji sa velikom odgovornošću nameće sebi. Savim je sigurno da glumac koji promeni svoj izgled, nauči neki jezik ili savlada novu veštinu, ili izvrši neki drugi zadatak, menja i svoje mišljenje o dramskom liku za čiju inkarnaciju se sprema.

Iz knjige Amre Latifić „Ideja o glumi: performativni artekosmizam” za ovu priliku izdvajamo sledeće redove:

Proces shvatanja realnog sveta, sveta koji nas okružuje, sveta u kome živimo, zahteva izgradnju metapozicije, odnosno diskurzivnu analizu. Takav proces analize poseduje tri člana: subjekat – filter – objekat. Kao posledica tog tročlanog odnosa javlja se dikurzivna svest. Proces proživljavanja realnog sveta, sveta koji nas okružuje, sveta koji živimo, zahteva živi proces razvoja, odnosnosno integrisanja u sam objekat iz realnog sveta, njegovo proživljavanje. Taj proces analize poseduje dva člana: subjekat – objekat. Kao posledica takvog dvočlanog odnosa javlja se umetničko ubeđenje.[4]

Tako, izvršavanjem posebnih zadataka (npr. učenje jezika ili neke veštine) glumac menja svoju metapoziciju prema dramskom liku tokom pripreme uloge. Stoga je njegova diskurzivna analiza drugačija. Ako je glumac neko vreme, obično nekoliko meseci, proveo u okruženju kojem pripada dramski lik kojeg će igrati, iz sasvim drugačije pozicije će sagledati njegov karakter. Ispunjavanjem zadatka koji je postavio ispred sebe javlja se umetničko viđenje, i ubeđenje, koje je drugačije od onog koje je imao tokom čitanja scenarija. Sva tri člana koja navodi Amra Latifić, a to su subjekat, filter i objekat, ispunjavanjem posebnog zadatka, bivaju svedeni u isti izražajni kod.

Amra Latifić
Amra Latifić

Promenu izgleda najčešće zahtevaju biografski i istorijski filmovi, kao i filmovi u kojima glumac treba da igra dramskog junaka iz književnog dela, romana ili stripa. Primera radi Abrahama Linkolna (Abraham Lincoln) do sada je tumačilo oko stotinu i pedeset glumaca, između ostalih i Volter Hjuston (Walter Huston, rođen: 1883, visina: 183 cm) i Henri Fonda (Henry Fonda, visina: 187 cm, rođen: 1905), a u novije vreme Lijam Nison (Liam Neeson, rođen: 1952, visina: 193 cm), Bendžamin Voker (Benjamin Walker, rođen: 1982, visina: 191 cm) i Danijel Dej – Luis (rođen: 1957, visina: 187 cm) u filmu Stivena Spilberga (Steven Spielberg) Linkoln (2012).

Danijel Dej - Luis u Spilbergovom filmu Linkoln
Danijel Dej – Luis u Spilbergovom filmu Linkoln

 Učestvovanje u opasnim scenama

Još u vreme nemog filma glumci su pristajali na učestvovanje u opasnim scenama. Neki su kao scenaristi i reditelji sebi nametali upravo ovakve situacije.

sl. 39 str. 20

Baster Kiton (Buster Keaton, rođen: 1895, visina: 165 cm) u filmu Šerlok ml. (Sherlock Jr. 1924, Baster Kiton, žanr: komedija, središnji dramski lik: Šerlok ml. (ulogu tumači: Baster Kiton)).

 sl. 40 str. 21

Čarli Spenser Čaplin (Charles Spencer Chaplin, rođen: 1889, visina: 165 cm) u koliko komičnoj toliko i napetoj sceni filma za sva vremena Cirkus (The Circus, 1928, Čarli Čaplin, žanr: komedija, ljubavni; središnji dramski lik: skitnica (A Tramp, ulogu tumači: Čarli Čaplin)) 

Producenti retko pristaju na učešće glumca u opasnim scenama. Ipak, postoji dosta primera u kojima je glumac odbio da bude zamenjen dublerom (kaskaderom). Ovakvi riskantni potezi se mogu tumačiti i kao čin prestiža među glumcima. Džejson Stejtam (Jason Statham, rođen: 1967, visina: 176 cm) sam izvodi opasne scene i kaže da to za njega predstavlja neopisivo uzbuđenje.

sl. 41 str. 21

Stiv Mekvin (Steve McQueen, rođen: 1930, visina: 177 cm) je jedan od veoma cenjenih glumaca koji je često lično izvodio opasne scene.

sl. 42 str. 22

Stiv Mekvin u opasnoj sceni filma Veliko bekstvo (The Great Escape, 1963, Džon Stardžes (John Sturges), žanr: drama, avanturistički, ratni; jedan od središnji dramskih likovova: Hilt „Kuler King” (Hilt „The Cooler King”, ulogu tumači: Stiv Mekvin)). Pored Stiv Mekvina, središnje dramske likove u ovom filmu igraju i Čarls Bronson (Charles Bronson, rođen: 1921, visina: 174 cm), Džejms Koburn (James Coburn, rođen: 1928, visina: 188 cm), Ričard Atenborug (Richard Attenborough, rođen: 1923, visina: 170 cm), Džejms Garner (James Garner, rođen: 1928, visina: 185 cm) i drugi. 

Velimir Bata Živojinović (rođen: 1933, visina: 183 cm), jedan od najvećih srpskih glumaca, sam je odigrao sve opasne scene.

sl. 43 str. 22

Bata Živojinović u filmu Valter brani Sarajevo (1972, Hajrudin Krvavac, žanr: ratni, središnji dramski likovi: Valter (ulogu tumači: Velimir Bata Živojinović), Zis (ulogu tumači: Ljubiša Samardžić, rođen: 1936, visina: 198 cm), Suri (ulogu tumači: Slobodan Dimitrijević, rođen: 1941, visina: 181 cm) i dr.)

Gubitak telesnog identiteta

Glumac ne sme izgubiti svoj identitet – svoju prepoznatljivost. On, po rečima Mihaila Čehova (Михаилa Чеховa)[5], sa maksimalnom svojevrsnošću i dopadljivošću mora izraziti sebe.

sl. 44 str. 23

Jedan od primera u kojem je glumac u potpunosti izgubio svoj izgled je ulogu Stvora (Creature) u filmu „Frankenštajn” (Frankenstein, 1994, Kenet Brana (Kenneth Branagh)) u izvedbi Roberta De Nira. Međutim, ovaj proslavljeni glumac, Kenet Brana i Ilona Herman (šminkerka) u tome nisu videli problem. Oni su svesno išli na potpuno maskiranje filmske zvezde koja će igrati Stvora. Da nije tako, De Niro bi se kao jedan od producenata sigurno suprostavio zamisli Keneta Brane i Ilone Herman. On je ulogu Stvora prihvatio kao novo dokazivanje u transformaciji svog izgleda. I još jedan važan podatak. Ilona Herman je pre filma Frankenštajn u osam filmskih ostvarenja potpisana kao šminkerka Roberta De Nira. Njihova uspešna saradnja se nastavila i u narednim filmovima ovog glumca. Ovom primeru svakako treba pridodati i ulogu Dastina Hofmana u filmu „Kuka” (Hook, 1991, Stiven Spilberg). Ovaj istaknuti glumac je u ulozi kapetana Kuke skroz neprepoznatljiv.

sl. 45 str. 24

Isti je slučaj i sa ulogom Pingvina (Penguin) u filmu „Povratak Betmena” (Batman Returns, 1992, Tim Barton (Tim Burton)) u kojoj Deni De Vito (Danny DeVito, rođen: 1944, visina: 152 cm) ima sasvim drugačije lice. U ovakvim i sličnim primerima glumac radi uloge reskira svoje glumačko dostojanstvo.

sl. 46 str. 24

Reakcija na neprijatno iznenađenje

Posebna vrsta primera su slučajevi u kojima glumac iz ljubavi prema svojoj profesiji pristaje na iznenađenje pred kamerom (iako uplašen ili ponižen, on nastavlja da igra):

„Praznik u Rimu” (Roman Holiday, 1953, Vilijam Vajler (William Wyler), središnji dramski likovi: Princeza En (Ann, ulogu tumači: Odri Hepbern (Audrey Hepburn), rođena: 1929, visina: 169 cm) i Džo Bredli (Joe Bradley, ulogu tumači: Gregori Pek (Gregory Peck), rođen: 1916, visina: 191 cm))

sl. 47 str. 25sl. 48 str. 25

Primer neočekivanog nadahnuća glumca pred kamerom koji svakako zaslužuje da bude spomenut je scena u kojoj dramski junak nakon što je gurnuo ruku u „usta istini” (skulpturi koja po legendi odgrize ruku onom ko laže) zavukao šaku u rukav sakoa. Princeza je zavrištala kada je videla da Džo Bredli nema šaku. Gregori Pek je ovom improvizacijom tokom snimanja filma Praznik u Rimu, na trenutak, zaista uplašio Odri Hepbern.

„Lovac na jelene” (The Deer Hunter, 1978, Majkl Ćimino (Michael Cimino), dramski likovi u ovim scenama su Majkl (ulogu tumači: Robert De Niro, rođen: 1943, visina: 177 cm) i Nik (Nick, ulogu tumači: Kristofer Volken (Christopher Walken), rođen: 1943, visina: 183 cm)). Kristofer Volken je tokom druge scene ruskog ruleta neočekivano pljunuo De Nira. Uvređen Volkenovim postupkom, De Niro je hteo napustiti snimanje.

sl. 49 str. 25

„Ptice” (The Birds, 1963, Alfred Hičkok, središnji dramski likovi: Mič Brener (Mitch Brenner, ulogu tumači: Rod Tejlor (Rod Taylor), rođen: 1930, visina: 180 cm) i Melani Denijels (Melanie Daniels, ulogu tumači: Tipi Hedren (Tippi Hedren), rođena: 1930, visina: 165 cm)). Tipi Hedren nije znala da će je tokom snimanja scene na tavanu napasti prave ptice (dresirao ih je Rej Bervik (Ray Berwick)). Hičkok joj je tokom pripreme scene govorio o mehaničkim pticama. Tipi Hedren je zbog napada pravih ptica bila pod užasnim strahom, ali nije pokušala pobeći sa tavana.

sl. 50 str. 26

„Osmi putnik” (Alien, 1979, Ridli Skot (Ridley Scott), središnji dramski likovi: Ripli (Ripley, ulogu tumači: Sigorni Viver (Sigourney Weaver), rođena: 1949, visina: 180 cm) i Stranac (Alien, ulogu tumači: Bolaji Badejo, rođen: 1960, visina: 218 cm); dramski lik od posebne važnosti u sceni koju navodimo kao primer: Kejn (Kane, ulogu tumači: Džon Hart (John Hurt), rođen: 1940, visina: 175 cm)).

sl. 51 str. 26

Ni jedan od šestoro glumaca koji su okružili Kejna nije znao za trik kojim će se pred kamerama dočarati izlazak monstruma iz njegove utrobe. Igra glumaca je usled promenjenih uslova igre u početku bila pod uticajem zaprepašćenja i straha, a potom se pretvorila u improvizaciju.

Ingmar Bergman je jednom prilikom svoje veliko poštovanje prema glumcima izrazio sledećim rečima: „Glumci su vredni, profesionalni, vole da se pred njih postavljaju veliki zahtevi. (…) Oni su ljudi fantazije, osećajni, emotivni. Jaki individualisti sa smislom za humor i samoironiju, muzikalni su i puni života.”[6]

Ingmar Bergman
Ingmar Bergman

za P.U.L.S.E. mr Šandor Šetalo

Univerzitet u Novom Sadu
Akademija umetnosti

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Izvori:

Amra Latifić: Ideja o glumi: performativni artekosmizam, Beograd: Edicija teorija, 2011

Mihail Čehov: O tehnici glume, Beograd: NNK Internacional, 2005.

Danica Diković-Ćurguz: Umetnik koji hoda po žici, dnevni list Politika, 31.07.2007.

Jubilej mjuzikla koji je proslavio glumca i koreografa Džina Kelija http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/04/09/srpski/K02040802.shtml

ABWAG to learn acting (http://www.abwag.com)

PORT.rs (biografije)

IMDB (biografije)

 

[1] http://www.zaprokul.org.rs/Media/Document/CasopisKultura/977.pdf

[2] http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/04/09/srpski/K02040802.shtml

[3] Izvor: http://www.abwag.com

[4] Amra Latifić: Ideja o glumi: performativni artekosmizam, Beograd: Edicija teorija, 2011, str. 122.

[5] Mihail Čehov: O tehnici glume, Beograd: NNK Internacional, 2005, str. 147.

[6] Iz teksta Danice Diković-Ćurguz: Umetnik koji hoda po žici, dnevni list Politika, 31.07.2007.

 

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
slavcek wolf
slavcek wolf
10 years ago

Uz poštovanje ovog teksta i autora koji ga je pravio, želim da pružim i svoj dodatak:
– čini mi se da je ova analiza transformacije glumaca u likove koje igraju, prvenstveno bihejvioralna, što joj nije mana, nego bi bilo zanimljivo da se pomenuti fenomen transformacije posmatra i introspektivno, tj. iz unutrašnjeg (mentalnog) bića samog glumca/glumice. važan je, neizostavan i druga strana ogledala, jeste proces (izvesne) identifikacije i uopšte, unutrašnjeg doživljavanja lika od strane samog glumca; npr. pitanje odnosa koji glumac ima prema liku koji tumači, pitanje mogućeg otpora, pitanje procesa unutrašnjeg usvajanja lika od strane ličnosti glumca, itd.
Verovatno je lično svedočenje glumca najautentičnije i najverodistojnije; pravi introspektivni izveštaji, promišljanje i iznošenje moralnih nedoumica u vezi sa likom ili nekih pitanja koja ličnost glumca ima, i traženja odgovora za lik koji tumači… tu je i, proces uklapanja u lik koji se igra i uklapanja lika u unutrašnje prostore i dinamiku same ličnosti glumca…
Mislim da osim poniranja u unutarnje biće glumca i dinamiku transformacije njegove ličnosti, stoji i proces svojevrsne empatije od strane ličnosti samog glumca za lik koji tumači, razrešavanje nekog konfliktnog doživljaja prema liku, suptilnosti, osobenosti i autentičnosti izražavanja tog lika u filmu… Šta se ustvari događa u ličnosti samog glumca dok priprema ulogu… Ishod je uglavnom poznat – to je odigrana uloga u filmu.
Ima glumaca koji na filmu ne glume, odn. glume minimalno – lik su toliko “popili” i poistovetili se sa njim, da se čini, da je sam glumac – lik koji tumači (igra samog sebe): Ta neobična spontanost i prirodnost, izraženi često jednim grubim kroki zahvatom, se posebno dugo i dobro pamte, po sistemu – to je on. Pada mi na pamet Pavle Vujisić – i glumac i lik koji tumači – u Jednom.

U nabrajanju posebnih priprema glumaca za tumačenja određenih uloga, možda je posebno inspirativno iskustvo kroz koje prolaze glumci koji igraju likove drugog pola. Ovde je pomenuta glumica koja je imala ulogu dečaka.
Meni su padale na pamet markantne uloge Dastina Hofmana i Robina Vilijemsa, koji su tumačili žene. Šta, kako i zašto, su tri pitanja za ova dva velika glumca i njihov susret sa ulogama žena i potom i iskustvo glume u samim filmovima. A posebno zanimljivo bi bilo, čuti od njih – sećanje na te uloge – sada i ovde, kao i moguće promene u sadašnjem viđenju tih uloga.

Mislim da postoji veoma bogata literatura o ovim sjajnim temama. Sarajevski predratni časopis “Sineast” je bio sjajan; nažalost u ratu su mi primerci tog časopisa stradali.Bata Čengić., Nikola Stojanović, Branko Bauer, Ranko Munitić, padaju mi na pamet… Ovo su asocijacije na prvu loptu…

Amra Latifić, svaka joj čast, ovde se citira kao zvezda.

Šandor Šetalo
10 years ago

Poštovani,

najlepše se zahvaljujem na pažljivo pročitanom tekstu i veoma inspirativnom komentaru koji ste dali, na vremenu koji ste izdvojili za iznošenje zanimljivih zapažanja. Dobre vibracije kojima zrače Vaši redovi, kao i zavidno poznavanje materije koje ste ispoljili, predstavljaju motiv, ali i obavezu, za odgovorom koji će, nadam se, kao i Vaši redovi, ostaviti prijatan utisak na čitaoce magazina P.U.L.S.E.

Ceneći sadržaj svake rečenice koju ste napisali, Vaše sagledavanje glume iz različitih uglova, isto tako neizmerno poštujući i imena koja ste nabrojali, dozvolite mi jedno malo pojašnjenje: tema članka nije sistem igre po Stanislavskom, Li Strasbergu, Steli Adler, Mihailu Čehovu… , ili mešavina pojedinih sistema, a iznad svega glumčev vlastiti sistem, njegov transcedentni stil igre – njegova složena, veoma slojevita, inkarnacija dramskog lika. Želja mi je bila da ukažem na posebne izazove kojima glumac sa velikim požrtvovanjem ide u susret tokom pripreme uloge; na izazove koji sasvim sigurno utiču na formiranje unutrašnjeg ritma dramskog lika.

Dušu dramskog lika stvaraju saosećanja. O tome je Mihail Čehov napisao sledeće: Glumčevo telo treba da se razvija pod dejstvom duševnih impulsa.Vibracija misli (imaginacija), osećanje i volje, prožimajući glumčevo telo, čine ga pokretnim i elastičnim.

Na pitanje Lorensa Grobela – Da li se u glumi može doći do tačke na kojoj osećaš da ne glumiš – Al Paćino je odgovorio: Upravo to sve vreme pokušavaš – da stigneš do tačke kad to postaje instiktivno.

Zanimljivim i upečatljivim zapažanjima koja ste izložili, dodao bih da su pojedini glumci bez škole za glumu napravili blistavu karijeru. Jedan od njih je nedostižni Džejms Stjuart (završio je arhitekturu). Ali, to su zaista posebni, retki, primeri. Isto tako, vredno je znati, da je većina glumaca iz filma Kum imala pozorišno iskustvo. Po istraživanjima koje sam obavio, prosečna visina slepstik glumaca je 172,24 cm, a glumica, 161,2 cm. Prvi vestern junaci su bili izuzetno visoki, u proseku oko 190 cm (Džon Vejn: 193 cm, Džejms Stjuart: 191 cm, Gari Kuper: 191 cm, Henri Fonda: 185 cm…). Istorija filma je ujedno i istorija glume, jer se stil glume neprestano menjao, razvijao (u početku je, nakon nemog perioda, bio izrazito teatralan).

Zašto je Deniro, a ne Al Paćino, dobio Oskara za ulogu u Kumu 2? Odgovor otkriva još jedno poglavlje o umetničkoj profesiji Glumac: Deniro je Don Vita Korleonea odigrao onako kako bi to uradio Marlon Brando – Deniro je ušao u Brandov glumački kod

Članak Filmski glumac: Iz ljubavi prema profesiji i naša dva komentara su verujem ostavila dobar utisak na čitaoce magazina P.U.L.S.E. Bila mi je čast ući u razmenu mišljenja sa Vama, u razvijanje neiscrpne teme o filmskom glumcu.

Ova umetnička profesija zaslužuje pravu šansu, više razumevanja, koju pre svih zavređuju naše studentkinje i studenti glume na pragu svoje profesionalne karijere (mislim na sve mlade koji u Srbiji studiraju glumu). Zaista bih bio srećan kada bi naši tekstovi, naša izlaganja, dali bar mali doprinos u tom pravcu. I ne samo u korist glumica i glumaca, nego i drugih dramskih umetnika: producenata, scenarista – dramaturga, reditelja, direktora fotografije, montažera, dizajnera zvuka, dizajnera svetla, fotografa, stručnjaka za animaciju i specijalne vizuelne efekte.

Još jednom, velika hvala na komentaru, na inspirativnom dodatku koji ste priložili.

srdačno,
Šandor Šetalo