Internet: alatka prosvetljenja ili oružje uništenja?

Internet: alatka prosvetljenja ili oružje uništenja? – Pre tri veka je počelo doba koje je započelo novu epohu u istoriji čovečanstva. Mnogo naziva postoji za 18. vek – Vek filozofije, Vek svetla, ali najpoznatiji naziv ovog period je doba Prosvetiteljstva. U ovom periodu su intelektualci počeli da menjaju društvo stavljajući naglasak na razum, analizu, individualizam, slobodu, toleranciju i boreći se protiv autoriteta. Diskutovali su, pisali i savetovali vladare. Upravo su ljudi ovog perioda počeli da se zalažu za toleranciju, skepticizam i slobodu.

Mi se i danas trudimo da dostignemo ideale prosvetiteljstva. Trudimo se da odvojimo crkvu od države, promovišemo toleranciju pripadnika različitih religija i seksualnosti i borimo se za jednakost polova. Tada smo još shvatili značaj nauke i počeli smo da naučnike shvatamo ozbiljno i da im dajemo ogromnu količinu novca. Vremenom su naučnici i inženjeri promenili svet u kom živimo. Otkrili su lekove za brojne bolesti, poboljšali su komunikaciju raznim otkrićima od telegrama do telefona, uveli su struju i otkrili sijalicu i time pobedili mrak, napravili su brojne sprave koje su olakšale život poput automobila ili frižidera. Ali, jedno novo otkriće je promenilo svet više od bilo kog drugog. Internet je nov izum, ali svi smo svesni njegovog značaja za naše društvo.

Internet tek kreće da menja naš svet. U poslednje vreme se sve više dešavanja iz stvarnog sveta premeštaju u digitalni. Plaćanje računa, razgovaranje, istraživanje, čitanje novosti. Internet menja svet, što na bolje to na gore. Upravo je ovo zabrinjavajuća činjenica, jer nije sve što je internet doneo sa sobom dobro. On može dovesti do utopije o kojoj su intelektualci prosvetiteljstva maštali, ali i do uništenja naše kulture.

Ilustracija na naslovnoj stranici francuske Encyclopédie iz 1772.; Istina u središtu slike okružena je svetlom a sa njene leve i desne strane su Filozofija i Razum koje sklanjaju veo sa Istine

Internet je sredstvo komunikacije i kao takvo je omogućilo mnogo toga. Povezao je čovečanstvo na način koji je bio nezamisliv pre samo par generacija. Danas je sasvim normalo da neko ko hoda ulicom može da se dopisuje sa poznanikom koji živi na drugom kontinentu i to praktično besplatno. Čovek može sedeti za kompjuterom u svojoj dnevnoj sobi u nekom selu u Šumadiji i da radi za neku kompaniju u Francuskoj ili Kini. Može da zarađuje za život radeći preko svog laptopa dokle putuje i istražuje svet. Šta više, ovaj način života ima i svoj naziv – digitalni nomad.

Bez ikakvog problema novinar iz Čačka može pisati za Njujork tajms. Ne samo novinar, nego bilo koji naučnik iz bilo koje države može publikovati istraživanja u bilo kom zborniku ili časopisu. Može sarađivati sa kolegom kog nikada nije video samo preko mejla i da kao rezultat toga izađe istraživanje koje će promeniti svet. Mada, možda čak i sam časopis nikada ne bude štampan. Danas je sasvim normalno da se materijal publikuje isključivo u elektronskom obliku.

Kada je Prosvetiteljstvo počelo, zbog cene štampanja i publikovanja knjige su samo imućni građani i aristokrate mogli da prijušte da kupe neku novu publikaciju. Prosečan čovek čak i ukoliko je bio pismen je zavisio od knjiga koje su se nalazile u njegovoj lokalnoj biblioteci, ukoliko ih je bilo. Većina gradova nije imala jednu, ali danas se publikovanje knjige može uraditi potpuno besplatno. Postoje brojni sajtovi koji omogućavaju da svako potpuno besplatno objavi elektronsku knjigu. Ali, ovakva publikacija ne samo da je besplatna ukoliko to autor želi, već se može besplatno putem interneta distribuirati svuda u svetu. Sa par klikova ta knjiga se može nalaziti pred očima osobe koja se nalazi na drugom delu svetu svega par minuta nakon što je objavljena.

E-knjigu svako može publikovati, ali je prava moć deljenja sadržaja na internetu u blogovima i podkastima. Bilo ko može na internetu pisati o onome što voli. O hobijima, deliti savete ili recepte, publikovati putopise, pisati vesti ili eseje. Mnogi su se proslavili pisanjem blogova, snimanjem video klipova i objavljivanjem na Jutjubu ili vođenjem podkasta. Čak i uspešni pisci imaju svoje podkastove, vlogove (video blogove) i blogove.

Tu su i društvene mreže koje povezuju profesionalce iz različitih sfera i time im olakšavaju rad. Linkedin povezuje poslovne ljude iz celog svet. Na mreži se objavljuje poslovna biografija osobe, dele vesti, zapošljava, ali daleko od toga da je jedina takva mreža. Tu je academia.edu na kojoj naučnici, profesori i istraživači mogu podeliti svoje radove kako bi svako mogao da ih pročita i gledati šta njihove kolege objavljuju.

No, informacije nisu dostupnije samo naučnicima, nego svima. Mediji postoje vekovima, pa čak i mas mediji nisu toliko novi. Novine su postojale mnogo pre interneta, ali ih je internet promenio. Praktično ih je zamenio. Sve više ljudi danas dobija informacije putem internet portala. Internet je sredstvo kojim se uspešno može boriti protiv cenzure, jer klasični mediji mogu biti pod cenzurom, ali na internetu svako može da deli vesti, pa čak i anonimno ukoliko želi.

Nisu samo najnovija dešavanja dospuna ljudima, već i znanje iz raznih oblasti. Prosvetiteljstvo je sa sobom donelo i prvu enciklopediju koja prekriva različita polja. U teoriji je nju mogao svako da koristi da bi dobio informaciju koja ga interesuje, ali je tadašnja cena bila prevelika kako bi je običan čovek priuštio. Međutim, internet je deneo online enciklopedije i rečnike koji su danas dostupni svakoj osobi u svakom trenutku. Svi koriste Vikipediju, a nezvanični moto Vikipedije je: Zamislite svet u kom svaka osoba ima pristup celokupnom ljudskom znanju. To je ono na čemu mi radimo. Moto savršeno opisuje ideje Prosvetiteljstva.

Svet tolerancije vođen razumom je daleko. Nismo ni blizu te utopije, ali je danas put ka njoj moguć. Pre interneta vizija intelektualaca prosvetiteljstva nije bila izvodljiva. Međutim, danas se informacije dele svetlosnom brzinom, a pritom se mogu deliti i pod pseudonimom potpuno slobodno. Na internetu nema autoriteta niti ograničenja. Svako danas sedeći za leptopom može da publikuje knjigu, vodio podkast, piše novosti, daje savete, sluša predavanja sa najelitnijih univerziteta poput Harvarda ili MIT-a… Svako može da vodi prepisku sa bilo kim, vodi svoju radio stanicu, ima izdavačku kuću ili drži predavanje. Potencijal je veliki, ali i opasnost koju to donosi sa sobom ne smemo potceniti.

Zamislite da su intelektualci u prosvetiteljstvu imali internet. Bez ovog vida komunikacije oni su se obrazovali, dolazili do vesti i organizovali revolucije poput Francuske revolucije ili Američkog rata za nezavisnost. Međutim, da li danas živimo u utopiji ili distopiji? Internet ima veći potencijal od bilo kog drugog izuma i mi se trudimo da ga koristimo za dobro, ali ipak izgleda da činimo više štete nego koristi.

Društvene mreže su povezali ljude koji su udaljeni, ali udaljili ljude koji su blizu. Svako može deliti informacije i zato je zanje postalo dostupnije, ali i budalaštine su postale mnogo dostupnije. Teoretičari zavere, nadrilekari i pseudonaučnici dele svakakve laži svetlosnom brzinom i zbog interneta bilo ko može doći do njih. Sve više ljudi veruje u svakave gluposti: vakcine izazivaju autizam, čovek nikad nije sleteo na Mesec, Zemlja je ravna ploča, Srbi su narod najstariji, vanzemaljci su podigli piramide u Gizi…

Medijima se sve više ne veruje zbog mešanja sa politikom i marketingom. Kao posledica ovoga etiketa “lažne vesti” se lepi svima koji ne dele mišljenje, a budući da nema autoriteta na internetu dolazi se u stanje da ne znaš kome da veruješ.

Izobilje informacijama može dovesti do distopije mnogo lakše nego do utopije. Ne zvuči tako, ali upravo nas mas mediji i internet vode u distopiju, a ne politika. Teoretičar medija Nil Postman u svom delu Amusing Ourselves to Death izneo poređenje dve različite distopije dva različita pisca. Mnogi bi rekli da danas živimo u svetu koji je predvideo Džorž Orvel u svom romanu 1984; u svetu kojim vlada Veliki brat putem špijunaže i straha. Međutim, današnji svet deli deli odlike drugačije distopije.

Još početkom 20. veka je Oldus Haksli predvideo u svom delu Vrli novi svet gde će nas dovesti masovni mediji i internet. Njegova vizija je opasnija od Orvelove. Evo kako je to ilustrovao Postman:

„Orvel nas je upozorio da će nas savladati eksterno nametnuta opresija. Ali, u Hakslijevoj viziji ne treba nikakav Veliki brat da bi ljudima uskratio njihovu autonomiju, zrelost i istoriju. On je video da će ljudi početi da vole svoju opresiju, da se dive tehnologijama koje poništavaju njihovu sposobnost da misle. Orvel se plašio onih koji bi zabranili knjige. Haksli se plašio da neće postojati razlog da se zabrane knjige, jer neće biti nikoga ko će želeti ih čita. Orvel se plašio onih koji bi nam uskratili informacije. Haksli se plašio onih koji bi nam dali toliko informacija da ćemo biti redukovani na pasivnost i egoizam. Orvel se plašio da će istina biti sakrivena. Haksli se plašio da će istina biti udavljena u moru irelevantnosti. Orvel se plašio da ćemo postati zarobljena kultura. Haksli se plašio da ćemo postati trivijalna kultura. Kao što je Haksli primetio u Vrlom novom svetu, branitelji civilnih sloboda i racionalisti koji paze na tiraniju nisu uzeli u obzir čovekov gotovo beskrajan apatit za distrakcijama. Ukratko, Orvel se plašio da će nas uništiti ono što mrzimo. Haksli se plašio da će nas uništiti ono što volimo.“

Ironično je što je država koja je osnovana kako bi reflektovala ideale Prosvetiteljstva postala ona koja predvodi trend trivijalne kulture. Sjedinjene Američke Države su osnovali intelektualci, filozofi i naučnici u 18. veku vodeći se idealima Prosvetiteljstva. Jednakost, sloboda, odvojenost države od crkve, pravo glasa… Ali, upravo je ovoj državi predsednik Donald Tramp, nekadašnja TV ličnost. Neko ko je postao poznat nastupima u rijaliti emisijama, pojavljivanjem u serijama i filmovima i učestvovanjem u nastupima profesionalnog rvanja. Savršeno ogledalo toga kako postajemo trivijalna kultura, ali nije kasno da se to ispravi ukoliko krenemo odmah da delujemo.

Što više vremena provodimo u ovoj kutluri biće sve teže da joj se suprotstavimo. Internet nas može dovesti do dva scenarija. Možemo u potpunosti, nepovratno da postanemo trivijalna kultura, ali možemo stvoriti i utopiju o kojoj su intelektualci Prosvetiteljstva sanjali. Kao i sve ostalo što smo konstruisali, internet je alatka. Kada smo početkom 20. veka otkrili atomsku energiju imali smo izbor između toga da napravimo nuklearnu elektranu i atomsku bombu. Napravili smo oba, ali sa internetom nemamo taj luksuz. On je ili alatka prosvetljenja ili oružje uništenja. Birajmo mudro kako ćemo ga koristiti.

Za P.U.L.S.E Miloš Todorović

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
anonimus
anonimus
5 years ago

Sve pohvale autoru za skretanje pažnje na ovu jaaaaako opasnu temu…

slavček wolf
slavček wolf
5 years ago

Hvala na izvanrednom – otrežnjujućem sažetom oštrom jasnom i otvorenom promišljanju o sadašnjoj sudbini sveta i njenoj neizvesnosti – sutra

digitalni nomad
3 years ago

Istinu je bilo neuporedivo lakse sakriti u proslosti. Zato se ne treba bojati potencijala Interneta u buducnosti. Tekst je hronicarski i pomalo depresivan. I Crni Roko se pitao Kuda idu divlje svinje a mi se pitamo kuda mi idemo? Idemo tamo gde nismo bili i to je sasvim izvesno. Da li cemo se snaci? Mozda. Trebalo bi. Ako se ne snadjemo snaci ce se neki drugi klinci.