Ponovno zadobiti odvažnost

Problem straha među ljudima nije nov. Ima već dosta dugo, možda više nego što se usudimo izračunati, kako je čovjek izgubio vjeru u samoga sebe, u sudbinu koja mu je primjerena i, posljedično, u sudbinu čovječanstva. Povijest mu je potpuno strana i ne osjeća se njenim graditeljem, već njenom žrtvom. Vrijeme više nije element nadanja koji nam omogućava krenuti naprijed s obnovljenim ­snovima i stalnim djelovanjem; vrijeme je sada, naprotiv, smrtonosno oružje koje uništava ljude i civilizacije, koje troši sve bez ikakve mogućnosti obnove.

Posljedice su očekivane, a mi ih podnosimo u većoj ili manjoj mjeri.

Čovjek je izgubio sposobnost komuniciranja, i to usred doba komunikacija. Nitko nikome ne vjeruje; nitko se ne usuđuje izreći istinu o onome što osjeća i misli, a još manje želi priznati da ponekad nije jako siguran u svoje misli ili u svoje osjećaje… Danas sve odiše lažnom sigurnošću onoga koji laže, onoga koji glumi kako bi prikrio svoj nedostatak nutarnje i vanjske vjere.

Zbog toga se pojavio strah. Strah od istine, strah od obveza, strah od odanosti, strah kako će nas drugi ljudi povrijediti, pa čak i strah od naših vlastitih, nepoznatih reakcija.

Zbog straha se više ne izgovaraju svete riječi. Zbog straha više ne niče zdravo prijateljstvo. Zbog straha umiru najbolji ideali, jer nitko ne želi ukloniti zapreke do njih. Strah daje hladan pogled očima, daje sterilne i neodlučne geste tijelima i izgovara dvosmislene i prazne riječi kojima se ništa ne riskira i koje omogućavaju bijeg od svega…

Ovom svakodnevnom strahu pribraja se drugi, puno veći strah – strah od povijesnih ciklusa. Navršiti određene godine života gotovo je nesretan znak; početak novog desetljeća mora donijeti nove nesreće i probleme; približavanje novom tisućljeću siguran je znak nekog kobnog kraja… I sve ovo utječe na to da čovjek postaje sve manji u svojoj nutarnjoj dimenziji.

Vrijeme je da zauzmemo suprotan stav. Strah je sinonim za slabost i nedostatak pouzdanja. Nužno je, dakle, ponovno zadobiti odvažnost: upoznati samoga sebe i ostale ljude; razumjeti i vratiti se Bogu i istinama koje su skrivene u prirodi.

Ne trebaju nas plašiti nove godine i nova desetljeća; sva pomicanja nebeskih tijela ne mogu ni najmanje pomaknuti čvrstu volju čovjeka koji u sebi osjeća vatru beskrajnog života.

Nismo neka slučajnost izgubljena u svemiru. Bogata smo uzročnost koja potječe od Boga. Pokušaj stvari gledati na taj način i više se nećeš bojati. Usvoji ovu novu viziju i postat ćeš Novi Čovjek.

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Iz knjige: Svakodnevni heroj
Sa španjolskog prevela: Renata Garbajs

Izvor: Nova Akropola

Tekstovi o psihologiji na portalu P.U.L.S.E

  Nova Akropola, odvažnost, Psihologija, Sociologija