Petar Dobrović – Slikar i pobunjenik

“Dobrović je kolorist. Njemu Svemir gori, sve stvari mu se sastoje iz boje. Sa Dobrovićem se opet vraćamo dobrom i pravom slikarskom izrazu: boji. Govoriće u boji reč po reč sve što će iz nas izmamiti život”, kazivao je Miloš Crnjanski o Petru Dobroviću.

 

Detalj sa izložbe „Kolorističke vizije“ Foto: Galerija „Petar Dobrović“

 

Iz ogromne zbirke od gotovo 1.500 dela, kojom raspolažu legat i galerija koja nosi njegovo ime, publici je na ovoj postavci predstavljeno tridesetak radova. Za autorku izložbe Danijelu Bajić-Obućinu nije bilo nimalo lako da se „izbori“ sa ogromnim opusom Petra Dobrovića, pa je akcenat stavljen na temu boje, zbog koje se i danas smatra jednim od začetnika naše moderne umetnosti:

– Boja je bila ta koja je obeležila njegov umetnički rad nakon faze kubizma i sezanizma. Izložba je koncipirana u četiri segmenta i obuhvata dela nastala na primorju, Fruškoj gori, u Veneciji i Holandiji. Sva ta dela karakteriše njegova jasna, čista boja, bleštava svetlost, vedre teme i neposrednost. Odlazeći na jug Francuske 1927. godine, u društvu Milana Konjovića, dolazi do postepenog preokreta i Dobrović će 1928. naslikati ta dela koja su izrazito modernističkih shvatanja – objašnjava za Nova.rs Danijela Bajić-Obućina.

 

Stara luka u Dubrovniku, 1935. godina Foto: Galerija „Petar Dobrović“

 

A pre tog preokreta u slikarstvu Petar Dobrović je prošao „tušta i tma“ u životu, bio i pobunjenik, hapšen, a na kratko čak i politički vođa. Rođen je u Pečuju 1890, gde završava osnovnu školu i gimnaziju, a u Budimpešti studira na Likovnoj akademiji i 1911. izlaže prvi put. Nemirnog duha, odlazi u Pariz već naredne godine i pod uticajem kubizma i Sezana tamo počinje da stvara seriju crteža, uglavnom aktova. Iz Pariza, put ga ponovo vodi u Pečuj, gde 1918. učestvuje u pobuni Šestog pešadijskog puka, zbog čega biva uhapšen.

Umetnik uspeva da pobegne iz zatvora, koristeći uzavrelu situaciju nakon kapitulacije Austrougarske, i zapućuje se u Novi Sad, posvetivši se umetnosti. I već 1919. godine učestvuje na „Izložbi grupe jugoslovenskih umetnika“ u Parizu.

Politički osvešćen, oprobao se, doduše na kratko – čitavih sedam dana, i kao politički vođa. Zalažući se da se Pečuj, Baranja i Bačka u celini pripoje Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bio je predsednik Srpsko-mađarske baranjske republike koja je proglašena 14. avgusta. Opstala je do 21. avgusta 1921. godine.

 

Petar Dobrović Foto: Galerija „Petar Dobrović“

 

A onda ga put dovodi i u Beograd, gde 1923. postaje profesor Umetničke škole, a dve godine kasnije venčava se sa Novosađankom Olgom. Ne odustaje ni od francuske prestonice i ponovo joj se vraća 1927, prethodno osnovavši umetničku grupu „Oblik“, a počinje da piše i likovne kritike na nemačkom za „Parisier Deutsche Zeitung“. Tokom druge polovine dvadesetih i tokom tridesetih živi na relaciji Pariz – Beograd, gde se, osim umetničkom radu, posvećuje i pedagogiji i vodi večernji tečaj figuralnog crtanja na Kolarčevom narodnom univerzitetu. Jedan je od osnivača časopisa „Danas“ i Likovne akademije, postavši i profesor.

Boravi jedno vreme i u Holandiji i u Italiji, a onda početkom četrdesetih otkriva Hvar i njegove pejzaže. Po povratku sa Jadrana, jedno vreme tokom Drugog svetskog rata sklanja se u Grocku.

Upravo taj život između Beograda i Pariza, ali i boravci u Holandiji i Veneciji u fokusu su izložbe. Živopisni ambijent na jugu Francuske razbuktao mu je inspiraciju da slika slobodnije, da bojom još više naglašava samo bogatstvo prirode mada je i dalje prisutan veliki uticaj Pariza, naročito fovista o kojima je pisao sa nadahnućem. U tom deliću Dobrovićevog stvaralaštva, koje predstavljaju „Kolorističke vizije“, boje su prenaglašene, uz ogromno bogatstvo tonova:

– Te četiri geografske oblasti, Mediteran, Fruška gora, Holandija i Venecija razlikuju se po tonovima. U svakoj je drugačije predstavljao boje, zbog specifičnog ključa samog područja. Dela u Holandiji su imala malo hladniju, braon boju kojom je isticao ne samo to podneblje, već i otuđenost i usamljenost koja je tamo prisutna, o čemu je pisao i svojoj supruzi Olgi. U Veneciji ga, s druge strane, zanima istorija grada. A njegov boravak u Veneciji svedoči i o istorijskim prilikama u to vreme. Dobrović je tad prvi put predstavljao Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu, uz još pet umetnika. Bilo je to prvo zvanično Bijenale u samom jugoslovenskom paviljonu, tada tek sagrađenom. Ono što je tamo video, naročito Sezana, koji mu je uz Renoara, bio uzor, očito je i na njegovim slikama. U to vreme Italija i Kraljevina Jugoslavija imaju dobre veze, pa je u Rimu organizovana izložba savremene jugoslovenske umetnosti, a kod nas, u Muzeju kneza Pavla „Italijanski portret kroz vekove“ – priča Danijela Bajić-Obućina.

 

Gospođa Ševa Ristić, 1938. godina Foto: Galerija „Petar Dobrović“

 

U to vreme Dobrović je već izlagao u inostranstvu, i imao je „težinu“ na međunarodnoj umetničkoj sceni.

– U Holandiji je bio jako dobro prihvaćen i izlagao sa bratom Nikolom, koji je bio arhitekta, hvaljen zbog modernog izraza u svojim ostvarenjima. Tadašnji muzej u Hagu otkupljuje Dobrovićeve slike, kritika o njima piše veoma pozitivno i nepobitan je njegov međunarodni značaj – ukazuje naša sagovornica.

 

Petar Dobrović: Veliki maslinjak Foto: Galerija „Petar Dobrović“

 

To potvrđuju i davnašnje reči Rastka Petrovića o umetniku, ovde odavno prozvanim jednim od „očeva modernizma“:

„Uistinu najveća vrednost Dobrovićeva baš i jeste u crtanju i kompoziciji; nema sumnje da u Jugoslaviji niko nije bolje crtao!“

Život Petra Dobrovića, iako relativno kratak, bio je vrlo ispunjen. Naša sagovornica primećuje da i danas postoji ogromno interesovanje za slikara, ne samo zbog njegovog dela, već i uzbudljive biografije, snažnog karaktera i impresivne ličnosti.

 

Petar Dobrović slika na Fruškoj gori 1931. Foto: Galerija „Petar Dobrović“

„Moj život je jednostavan. Prošao je u slikarstvu. Kada su me uznemirili u tome za vreme svetskog rata, vodio sam pobunjeničke čete protiv monarhije; istina, ja sam bio uhapšen, osuđen na smrt, ali nisam ja propao, nego je propala monarhija. U leto 1921. imao sam čast da budem predsednik republike nad narodom koji broji pola miliona, pa su me opet proterale mađarske čete. Bio sam profesor Umetničke škole u Beogradu; od toga sam opet pobegao posle nekoliko godina. Tako danas mirno slikam i verujem da ću celu Jugoslaviju sa celim pučanstvom zajedno naslikati do moje smrti. To je sve što bi mogao da kažem o mom životu. Danas imam 47 godina, imam ženu i sina i sasvim zadovoljno provodim svoje vreme“, rekao je Petar Dobrović 1937.

Samo pet godina kasnije tragično će okončati život. Umro je 27. januara 1942. u 52. godini. Toga dana Beograd je bio zaleđen, a žureći da stigne kući pre policijskog časa Dobrović je preminuo od infarkta u liftu zgrade u ulici Kralja Petra 36 u kojoj je stanovao.

Danas je tu Galerija „Petar Dobrović“. I dok galerija zauzima četvrti sprat zgrade, Dobrović je sa suprugom i sinom Đorđem živeo na spratu iznad:

– Nakon umetnikove smrti, supruga Olga se potpuno posvetila očuvanju njegovog dela i ostavštine. Upravo je od nje krenula inicijativa da se osnuje Galerija „Petar Dobrović“. Uz podršku grada dobila je prostor i napravljena je 1974. godine galerija. Zanimljivo je da je i sama zgrada kulturno dobro. Sagrađena je još 1934. i predstavlja duh tadašnjeg vremena. To monumentalno i reprezentativno zdanje, u modernom art-deko stilu, radio je u to vreme eminentni arhitekta Vojin Simeonović – priča Danijela Bajić-Obućina.

Gotovo 1.500 dela čuva se danas u Galeriji „Petar Dobrović“, o kojoj se stara Kuća legata. Od toga je maltene hiljadu crteža, 360 ulja na platnu, 14 akvarela, 19 pastela, 29 tempera, ali i tridesetak dela drugih umetnika.

 

Foto: Galerija „Petar Dobrović“

– Velika je i privilegija i obaveza starati se o jednom takvom legatu. Ogromna je zbirka, a u galeriji se čuva i bogata dokumentacija, koju je Olga godinama skupljala. Ako se pogleda život Petra Dobrovića reklo bi se da nikada nije žalio ni za čim, i da je uvek radio iz srca, burno, kakva je bila i njegova priroda. Bio je zadovoljan onim što je uradio, a ogroman je njegov doprinos našoj kulturi, ali i kulturi van granica ovog regiona. Izlagao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama i u Parizu, Budimpešti, Pragu, Dubrovniku i Veneciji, a njegova dela nalaze se danas u zbirkama u inostranstvu – kaže na kraju Danijela Bajić-Obućina.

Autor: Jelena Koprivica

Izvor: NOVA S

 

Posle Velikog rata granica između Kraljevine SHS i i Mađarske nije bila određena, Srbi u Baranji su proglasili Republiku. Trajala je 21 dan. Njen predsednik je bio Petar Dobrović, a sekretar Kosta Hadži. Pošto je Repubika propala, na smrt osudjeni Dobrović se sklonio u Novi Sad kod porodice svog sekretara.
 
Izbegli Dobrović se zaljubljuje u Kostinu sestru, a ona se zaljubljuje u propalog revolucionara, slikara koji je pio božole na Momartru i diplomirao na Likovnoj akademiji u Budimpešti.
 
 
 
 
Ona ima petanaest, a on dvadeset osam godina. On je njena prva ljubav, zakleta da bude jedina. Po bogatstvu porodica, Petar i Olga su ravnopravni. Do udaje u svojoj dvadeset drugoj godini ona je stigla da bude prvak Kraljevine u ženskom tenisu. Imali su dendi brak. Vodili su računa da budu spareno obučeni.
 
Kada je 1935. godine otvorena palata pilota oni kupuju stan na četvrtom spratu. Aero klub je osim centralnog dela za kancelarije i luksuznog restorana imao još dva stambena ulaza. Dobrovići su kupili stan koji se prostirao celim spratom.
 
 
 
 
On će naslikati stotine njenih portreta, beležeći njene različite životne situacije. Njih dvoje su simbiotički vezani. Njihov brak je bio posvećenost u kojoj je on nju stvarao za života, a ona njega posle smrti.
 
Kada je Petar Dobrović umro 1942. godine, Olga ima samo 39 godina, a doživeće 93. Ostaće udovica koja nije nikad pomislila na drugog muškarca. Posvetila se sinu Đorđu, ali i delu svog muža.
 
 
 
 
Olga je zaveštala njihov petosobni stan u Aero klubu za legat u kojem će se isključivo izlagati dela Petra Dobrovića, koji polako postaje zaboravljeni slikar.
 
Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments