Svet snova Amelije Pulen

Svet snova Amelije Pulen – Vremena su oduvek bila teška za sanjare. Oskar Vajld je primetio da će društvo pre oprostiti kriminalcu nego sanjaru. Neosporno je da preterano sanjarenje koči život i uskraćuje pojedinca za mnoge doživljaje, koji, iako često proživljeni u mislima, ostaju fantazmi i neostvarene prilike. Bezbrojni scenariji u našim glavama, koji nas pripremaju za stvarne susrete, nikada se zaista ne odigraju, a maštanja nas ostave da plivamo u moru razočaranja i da visokim očekivanjima uništavamo sopstvenu stvarnost, koju ionako retko posećujemo.

Pošto je kofa ledene vode prosuta, vreme je za pohvalu snovima. Neretko, upravo je imaginacija naš pasoš za razumevanje realnosti i izlaženje na kraj sa stvarnim svetom. UČudesnoj sudbini Amelije Pulen, stvarnost se ne približava kroz velike događaje, već su stvari koje često nisu vredne pomena te koje se stavljaju pod lupu.

Život Amelije Pulen izgleda na prvi pogled jednostavan i prosečan, ali ona je neko ko je uspeo da se izbori za snove i da dâ oblik tom malom životu i svetu mašte, poput slikara koji prelazi četkicom po platnu. Bolno stidljiva i oduvek usamljena, Amelija je uspela da poveže svoje želje i strahove kaleidoskopom boja i da ih načini izvorom ljubavi i sreće, ali kao i svaki romantični junak, morala je najpre da pređe trnovit put pariskih ulica.

Ekscentrični roditelji, ne shvatajući koliko je detetu neophodan fizički, ali i psihički kontakt, oduzimaju joj normalno detinjstvo. Nevina dečja ushićenost pogrešno se interpretira kao srčana mana. Zbog ovog izmišljenog defekta Ameliji biva uskraćena socijalizacija sa decom i školovanje van kuće, tako da se devojčica zatvara u svoj izolovani svet mašte, ali i svet prepun sitnih zadovoljstava. Njena imaginacija joj postaje najbolji prijatelj i sredstvo kojim nadomešćuje osujećene želje i nedostatak interakcije sa roditeljima, koji opet dovodi do straha od vezivanja. Ograničenja stvarnosti nestaju u dodiru sa čudesnim svetom snova.

Iako se zatvara u svoj mali svet i ima problem da otvoreno komunicira sa drugima, Amelijina svest je utoliko šira. Ona primećuje detalje koji drugima promiču i doživljava mnogo intenzivnije svoju okolinu.

Promene u njenom životu nastupaju jednim jednostavnim činom ljubaznosti. Dvadesettrogodišnja Amelija pronalazi staru metalnu kutiju i odlučuje da vrati to izgubljeno blago iz detinjstva pravom vlasniku. Nakon uspešne prve misije, rešava da postane nešto poput anđela čuvara. Malim stvarima usrećuje druge, usrećujući i sebe, ali čak i kad pomaže drugima, ona to čini anonimno. Na taj način, Amelija pokušava da se zaštiti, a sve to proizilazi iz straha da će biti povređena ukoliko se približi nekome. Istovremeno ubeđuje sebe da je ta usamljena projekcija spasioca iz senke uloga koja joj je data.

O Amelijinom unutrašnjem svetu najviše saznajemo tokom njenih razgovora sa komšijom, starim slikarem reprodukcija. Oni naizgled razgovaraju o naslikanim likovima, a zapravo analiziraju sopstvene emocije. Poistovećujući se sa devojkom sa slike, Amelija otkriva da je oduvek bila drugačija i da je sasvim sama čak i onda kada je među ljudima. Slikar je suočava sa neizbežnim – ona više voli da formira fiktivne odnose sa fiktivnim ljudima, ili bar ljudima koje ne poznaje direktno, umesto da ostvari bilo kakav odnos sa nekim iz svog okruženja. Ušuškana u snove, Amelija puno propušta. Fantazije su privlačnije od mogućih stvarnih situacija.

Tek kada se zaljubi u Nina, koji je i sam veoma čudan, Amelija od simpatične voajerke postaje neko ko napušta bajkovita sanjarenja i izlaže sebe zato što njene emotivne potrebe to zahtevaju od nje. Ljubav čini da ona rizikuje te tako po prvi put bira neizvesnost zarad još nedoživljenih osećaja. Čineći dobra dela, Amelija je dobila na samopouzdanju i naučila je da prihvati sebe. Sa Ninom, ali i zbog njega, ona savladava problem egzistencije. Problemi sa kojima su se susreli kao odrasli vuku korene iz detinjstva. Čak su i jednostavna zadovoljstva odraslih refleksija onih iz mlađih dana. Idealizovani svet biva opravdan kada Amelija i Nino pronađu svoj zajednički magični početak.

Za nešto dublju analizu Amelijinog psihološkog profila, neophodno je spomenuti Karla Gustava Junga, koji je odredio psihološke tipove ličnosti, pošavši najpre od podele na ekstrovertne i introvertne. Amelija spada, svakako, u ove druge. Za razliku od ekstrovertnog, introvertni tip se ne orijentiše ka objektivno datome, već se upravlja subjektivnim činiocima i okrenut je ka unutrašnjosti. Introvertna svest vidi spoljašnje uslove, ali bira subjektivnu determinantu kao presudnu. Ovaj tip teži produbljivanju, a ne rasprostiranju. Ukoliko bismo bliže odredili Ameliju Pulen, svrstali bismo je u INFJ (introversion, intuition, feeling, judging) tip ličnosti, dakle introvertni osećajni tip, o kome Jung u svojoj knjizi „Psihološki tipovi“ kaže sledeće:

Primat introvertnoga osećanja našao sam uglavnom kod žena. Poslovica -Tiha voda breg roni- važi za ove žene. One su većinom tihe, teško pristupačne, nerazumljive, više puta skrivene iza detinje banalne ličnosti, često melanholična temperamenta. One sjajem ne upadaju u oči i ne pokazuju se. Kako se pretežno predaju svom subjektivno orijentisanom osećanju da ih ono vodi, to njihovi pravi motivi ostaju većinom sakriveni. Prema spoljašnjem svetu one pokazuju harmoničnu neupadljivost, prijatno spokojstvo, simpatičan paralelizam koji ne želi drugoga da pobuđuje, da izaziva u njemu utisak ili čak da ga pridobija i menja. Ako je ova spoljašnja strana malo izrazitija, onda se nameće tiho naslućivanje indiferentnosti i hladnoće, koje se može pojačati do naslućivanja ravnodušnosti prema dobru i zlu drugih.

Jungova psihologija je oduvek branila introvertni život i hvalila njegove vrednosti, uprkos kulturnim predrasudama društva koje je favorizovalo ekstrovertnost. I pored toga, moramo se na trenutke zabrinuti za Ameliju, koja doživljava krizu dvadesetih, daleko ozbiljniju od krize srednjih godina. Istovremeno se bori između poriva da doživi intimnost i da ne ostane zaglavljena u izolaciji, ali i potrebe da sačuva svoj nevini svet.

INFJ tipovi se često mogu pogrešno protumačiti kao ekstrovertni i to zato što deluju pristupačno i izrazito se interesuju za ljude. Iako se prikazuju svetu kao otvorene osobe, u suštini mogu funkcionisati samo sa odabranom manjinom, mada će često i njih isključiti kako bi „napunili baterije“ u samoći. Ove osobe tragaju za intenzivnim i smislenim odnosom sa savršenim partnerom i učiniće sve kako bi se taj odnos i ostvario, stoga i ne čudi što je Amelija doživela razne transformacije zarad sreće u ljubavi sa Ninom.

 

Snovi su je kočili, ali su je i doveli do jednog novog, ovog puta, stvarnog sveta, koji joj je pokazao da usamljenost nije uvek poetična i da je neophodno pomerati sopstvene granice i savladati strahove, ali to ne znači nužno da moramo da izgubimo nevinost i imaginaciju bez kojih ne bismo ni bili ono što jesmo.

Važnost snova se ogleda i prilikom Ninovog ljubavnog otkrića i zanimljivog dijaloga, koji vodi u svojoj glavi, sa čovekom sa fotografije:

– She’s in love.

– I don’t even know her!

– Oh, you know her.

– Since when?

– Since always. In your dreams.

Svaki san počinje sanjarem.

Sweet dreams.

Za P.U.L.S.E Marijana Ristić

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

7 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sandra
Sandra
8 years ago

Hvala na tekstu, pravo uživanje!

Arhetipovi
Arhetipovi
8 years ago

Amelija je moj najdraži filmski lik, divno ste sve ovo napisali!

Stanislava Kirovski
Stanislava Kirovski
8 years ago

Zozef Kesel,Roze Marten Di Gar,Gabriel Sevalie,posle njih nije potreban Jung da bi se shvatila i zavolela Ameli

Anja Weber
Anja Weber
8 years ago

Amelija Pulen je čudesan film; kroz koji se ostvarje istina o egzistenciji “tisuća i tisuća” maldih duša..Zato je taj život čudesan, mnogo čudesniji nego onih naših vršnjaka koji žive svoje ekstravertne živote..Junge je analzirao celu galeriju porteta i njegovi radovi su posvećeni slovima i arhetipovima..Amelija Pulen je arhetip snivanja i ostvarivanja kroz “MAŠTARIJE”..One su stvorile lepotu koja nas okružuje i drže ovaj svet u nekom transcedentnom okupu..

Anja Weber
Anja Weber
8 years ago

Amelija Pulen je ;udesna film kroy koji se ostvaruje viyija tisuća mladih duša.Zato je njen život čudesan kao što je čudesna duša / anima ; mnogih darovith ljudi, mnogih skrivenih blaga u ljudima.Jung je anlizirajući galeriju porteta zaključio da se u arhetipskim snovima skriva baština čovečanstva Dok je film o Ameliji Pulen jedna sjajna slika neodljivog arhetipa izmedju detinjstva i Budjenja proleća.

golemo brdo
golemo brdo
8 years ago

amelija pulen je cist kic

trackback

[…] Tekst prvobitno objavljen na P.U.L.S.E (https://pulse.rs/svet-snova-amelije-pulen/) […]