Zapis o Sergeju Parađanovu

Ulogujte se / Kreirajte profil

Zapis o Sergeju Parađanovu

.

Become a Patron!

.

Photo: http://georgiatosee.com

Zaboravljamo sve, pa i velike filmove. Kao da je našem vremenu oduzeta sposobnost pamćenja, a i sjećanja, one osobine na kojima je izrasla umnost Platona i njegovih duhovnih potomaka. Kada bih danas rekao Sergej Parađanov, koliko bi ih znalo o čemu ja to? A njegov film Sjenke zaboravljenih predaka jedan je od najvećih, a ipak slabo znanih filmova. U njemu Parađanov ujedinjuje elemente folklora, narodne mitologije, egzotične, a njemu priziva njemu tako bliske pejzaže i priču o onima kojih više nema, a još su tu. Boja nara,  film snimljen 1969., završni je korak u filmskoj poetici Parađanova, a vjerojatno i najviše što ova u doslovnom smislu „filmska poetika“ može. Ništa se ne događa, a događa se slika. I u njoj sve. Film u kojem je slika poetika. Naracija nije film, nego njegova vizualnost – tako bi se mogao sažeti stvaralački motto ovog umjetnika filma. Naglašavam: umjetnika. Verzija koja je sačuvana nije do kraja razumljiva, mnogo toga u njoj je nepovezano, nedorečeno, može biti interpretirano na mnogo različitih načina i upravo sve to krije ljepotu ovog statičnog, a tako lijepog filma, upravo to ga čini poetskim djelom.

Parađanov pokazuje poetsko. Ono je niz lijepih slika u kojima nema mnogo kretnji. Poetsko je pokazano u takvom filmu, u filmu u kojem je i samo ime filma kao „pokretnih slika“ dovedeno u pitanje. A u toj statičnosti prebiva unutarnja drama slike. I svaki drugi redatelj koji „snima poetsko“ traži unutarnji intenzitet slike, koja miruje, koja nema previše kretanja, u kojoj je u prvom planu događanje duše. Tako je bilo kod Dryera, Bergmana, Ozua… Parađanov je jedinstven redatelj, koji ne samo da je radikalno raskinuo sa u to doba dominantnim „soc-realizmom“ sovjetske kinematografije (što je bila i osobita politička hrabrost, koja ga je koštala), nego je potpuno usamljena pojava u filmskom izričaju. Njegova jedinstvenost je sigurno pridonijela njegovim životnim teškoćama (a i u životu je bio izoliran, čak odbacivan), ali je stvorila i neusporedivi filmski opus, koji je uveliko zaboravljen, možda baš zbog svoje jedinstvenosti.

 
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  



Jedan komentar na tekst Zapis o Sergeju Parađanovu

  1. Anton

    11/03/2018 at 04:07

    ovo kao da je uvod za neki ozbiljan članak,a ne ceo članak.Po meni neozbiljno da se ovakve stvari obavljuju.

Ostavite Vaš komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.