Dva kralja i dva lavirinta – Borhes

Dva kralja i dva lavirinta – Borhes

Pripovijedaju ljudi od povjerenja (ali Allah znade najbolje) da je prvih dana svijeta živio neki kralj babilonskih otoka koji je sazvao svoje graditelje i vrače i naredio im da sazidaju tako zamršen i istančan labirint tako da se ni najmudriji muževi ne usude ući, a oni koji uđu da se izgube. To djelo izazva sablazan, jer pravljenje zbrke i čudesa priliči Bogu a ne ljudima. Nakon nekog vremena na njegov dvor stiže arapski kralj, i babilonski ga kralj nagovori (da bi ismijao priprostost svojega gosta) da uđe u labirint, po kojem je on, uvrijeđen i ponižen, lutao sve do večeri. Onda zaiska Božiju pomoć i iziđe na vrata.

Njegove usne ne prozboriše o tome ni slovca, ali on reče babilonskom kralju da u Arabiji ima veći labirint i da će mu ga, ako Bog da, jednoga dana pokazati. Onda se vrati u Arabiju, sazva svoje zapovjednike i svoje vojskovođe i napade babilonsko kraljevstvo s takvom ratnom srećom da sravni sa zemljom njegove tvrđave, do nogu potuče njegove ljude i zarobi samoga kralja. Svezana ga uprti na brzu djevu i povede u pustinju.

Pošto jahahu tri dana, reče mu:

O kralju vremena, tvari i znamene vječnosti, želio si da se u Babiloniji izgubim u brončanom labirintu s mnogim stubištima, vratima i zidovima; sad mi je Svemogući podario da ti pokažem svoj, u koji ne moraš ulaziti stubama, ni provaljivati vrata, ni lutati zamornim hodnicima da ih prijeđeš, ni zastajati pred zidovima koji ti preprečuju prolaz.

Onda ga oslobodi spona i ostavi usred pustinje, gde on umre od gladi i žeđi.

Neka je slavljen Onaj koji ne umire.

Horhe Luis Borghes

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

5 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Snezana Moracic
Snezana Moracic
14 years ago

ovaj tekst, mozda, mozda otvara mesto za neka poredjenja Prust-Borhes…ko zna u kom pravcu moze da ode?

Senor Borhes i kucna pomocnica

Borhes mora da se smejao na vest da je zena, koja nikada nije procitala nijednu njegovu knjigu, napisala knjigu o njegovom zivotu. “El senor Borges” je ispovest kucne pomocnice koja je vodila racuna o njemu vise od 35 godina.
Epifania Uveda de Robledo, koju je Borhes zvao Fani, skupila je kolekciju razgovora i komentara koje je Borhes vodio sa novinarima, a koji nikada nisu stampani i izasli u javnost.

“El Senor Borges” je intimna ispovest o Borhesovim snovima, njegovim strahovima, njegov odnos sa majkom, frustrirajuci brak i razocarranost u Akademiju za Nobelovu nagradu. Knjiga je i pored intimnih opisa nepoznatih javnosti napisana sa velikim postovanjem i otkriva karakter coveka koji je bio moralan, jednostavan, plemenit, skromnih navika i iznenadjen svojom velikom slavom.

Knjiga podseca na “Monsieur Proust”, koju je napisala Seleste Albert, zena koja je pomagala i cuvala Marsel Prusta, koja je, kao i Fani Borhesu bila privilegovani svedok piscevog privatnog zivota, i njeno vidjenje Prusta je bilo itekako vazan doprinost za istoriju knjizevnosti.

Deset godina su trajali razgovori izmedju Fani i Alehandra Vaccaroa, poznatog argentinskog Borhesovog biografa,potvrdjivala se njena secanja i proveravali i drugi izvori.

“Fani ima 82 godine. Nikada nije citala Borhesa, a ni ostale pisce. jedva pise i cita, ali je vrlo zadovoljna sa sadrzajem knjige,” Vaccario je izjavio za IPS. “Zamolio sam je da potpise jednu kopiju za mene, i ona je to uradila ulozivsi dosta napora,” kazao je autor “Georgi 1898-1939. Zivot Horge Luis Borhesa”.

Jedan od Vaccarovih zamisli je da ohrabri jos vise sledbenika coveka koji je napisao “El Aleph”. Borhes, iako vrlo poznat nije mnogo citan u svetu, cak ni u Argetini.
“Bio je euridik, njegovo pisanje je bilo kompleksno, tako da bi “lenji” citaoc odustao sa citanjem vec na pocetku,” kaze Vaccario.
U jednom intervjuu, koji je u knjizi, Borhes je izjavio da je njegovo zadovoljstvo kao pisca najvece ako ljudi kupuju njegove knjige koje nece procitati.”Zasto ih kupuju? Siguran sam, nema sumnje, kupuju ih da bi ih nekome poklonili. Posle toliko godina naucio sam da budem poklon,” rekao je saleci se.

Fani je pocela da radi kod porodice Borhes sredinom 1950-tih.Vodila je racuna o Borhesovoj majci, Leonor Acevedo, a kada je Borhesu oslabio vid, Faniy je postala njegove oci. Dolazak kontraverzne Marie Kodama, Borhesove druge zene, potisnuo je Fani u drugi plan, a kasnije i na ulicu.

Fani se seca Borhesove majke kao vrlo autoritativne zene koja je 1967. ugovorila brak njenog sina sa Elsom Astete, kada je Borhes imao 68 godina i splanirala prvu bracnu noc sa Astete u hotelu Dora, ali je to Borhes odbio..

Borhesova majka je imala uvek tacno misljenje o zenama koje su bile zainteresovane za njenog sina i predvidela je da je Kodama, jegova druga zena, “spremna na sve”. Kazu da ga je Kodama naterala da promeni testament i da otputuju u Svajcarsku i pored toga sto je bio ozbiljno bolestan gde je i umro i bio sahranjen

Fani tvrdi da je Borhes vrlo zeleo Nobela, iako je javno pokazivao da je Nobel ispod njegovog dostojanstva. “Bio je mnogo tuzan svake godine kada bi ostao bez nagrade.”
Ali je zato bio veoma srecan kada je dobio 1979. Miguel de Cervantes knjizevnu nagradu, koju su mu dodeli Spanci i koja se smatraje jednom od najprestiznijih nagrada za knjizevno spansko podrucje.
“Bio je vrlo zadovoljan i rekao je da ce sa tim novcem da kupi enciklopediju Espasa Calpe. To je izjavio i u intervjuu za radio, i sledeceg dana neko mu je poslao knige na poklon. Kasnije mi je rekao, ” Sada znam, Fani, sta treba da radim kada mi nesto zatreba.”

Borhes je bio vrlo blizak sa svojom sestrom, Norom i sa rodjacima i bio u prijateljskim odnosima sa argentinskim i stranim umetnicima i novinarima sa kojima se druzio i privatno.

U Borhesovoj kuci nije bilo ni televizora, ni radija, ni gramofona, samo knjige.

“Ponekad bi me gospodin Borhes zamolio da spakujem neke knjige i onda bi se on sa tim paketom uputio u knjizaru La Ciudad, koja jos nije bila zavrsena, postavljali su police, i on bi jednostavno ostavio paket na prvo prazno mesto koje bi video.To je radio sa knjigama koje nije voleo.”
Ali ponekad ta njegova navika da se otarasi knjiga nije isla glatko. Borhes je jednom namerno ostavio paket sa knjigama ispod stola u nekom baru. Kasnije, kelner koji ih je nasao, a znao je Borhesa, doneo mu ih sledeceg dana. Borhes ih je jednostavno bacio preko terase.”Nije voleo njihov miris,” seca se Fani.

.Borhes, koji je voleo sebe da zove “odanim slugom” svoje majke bio potresen njenom smrcu. “Bilo je zaista tuzno gledati ga svakog dana kako je zove,”majko, majko.” I posle njene smrti zadrzao je naviku da svako vece stane ispred vrata majcine spavace sobe i isprica sta je sve uradio tog dana.

Poluslep od kako ga Fani zna, Borhes bi je pitao, posto bi posetioci otisli, da mu opise kako je ko izgledao. I ona bi ih opisivala za njega.
Jednom mu je u poseti bio Cesar Luis Menotti, trener argentinske fudbalske reprezentacije, tim je dobio svetski kup 1978. za sta Borhes nije znao sve dok Menotti nije otisao. Kasnije je prekorio Fani sto mu to nije rekla na vreme pre njegovog dolaska.

Jedan od najdirljivijih delova u knjizi je Fanino secanja o Borhesovom odbijanju da napusti Argentinu kada je trebalo da putuje u Zenevu, gde je i umro mesec dana kasnije.”Ne zelim da idem, Fani. Ne zelim da odem, ako odem, umrecu daleko od kuce,” rekao je oprastajuci se sa suzama u ocima.

Borhes je u prvobitnom testamentu polovinu svoje imovine ostavio Fani, koji je kasnije, na insistiranje svoje zene Kodame, promenio u njenu korist.
Kodama po dolasku Fani odmah otpustila i kasnije je optuzila da je prisvojila neke stvari iz kuhinje i Borhesovu fotografiju.

Fani zivi u Buenos Airesu, uz nesebicnu pomoc Borgesovih prijatelja koji su nastavili da je posecuju i ode brigu o njoj.Dobice tantijeme od prodaje knjige – razvoj dogadjaja koji bi itekako obradovao Borhesa.

Snezana Moracic
Snezana Moracic
14 years ago

San

U jednom napustenom mestu, u Iranu, nalazi se, ne tako visoka, kamena kula, bez prozora i bez vrata.
U jedinoj prostoriji /sa prljavim podom koja je kruznog oblika/ nalazi se drveni sto i klupa. U toj celiji kruznog oblika, covek koji lici na mene pise. dugacku pesmu koju ne razumem o coveku koji je u nekoj drugoj celiji kruznog oblika, koji pise pesmu o coveku koji je u nekoj drugoj celiji kruznog oblika..Procesu nema kraja i niko nece moci da procita sta su zatvorenici napisali

Amika
14 years ago

Zakasneli komentar

Na jednom sajtu, jedna ambiciozna urednica, prenela je pricu o lavirintu i beskonacnosti i cekala na prve komentare. Nije ih bilo.

Ona prenese drugu, kratku, izazovnu i jasnu. Opet nista.

Kada je uvece izasla iz studija, bilo je vec kasno, metro ne radi, autobusa nema, taksiji zuje pored nje i ona sa osecanjem nemoci pogleda u nebo i zaprepasti se.

Neba vise nije bilo, njena ulica se nastavljala u visinu, beskonacni lavirinti gradskih ulica zaposeli su celo nebo i umnozavali se u beskraj.

Snezana Moracic
Snezana Moracic
14 years ago

dobro je…ja sam vec bila pomalo zabrinuta, pomislila sam da ovakvi mali dragulji ne stignu da budu procitani,da su izgubljeni u sumi tolikih informacija koje nesebicno darujemo.
a jesu inspirativni, ako ne za neko, eventualno, istrazivanje i saznanje, a ono bar za majusne nocne kontemplacije.

Borjen
11 years ago

Sjajni Borhes!
(Dragulji nađu svoj put do onih kojima će najljepše sijati.)

++