Opsesija francuskim intelektualnim jezgrom, kao prekretnica svih onih ontoloških hirova kroz koje svaki pobornik arhetipske filozofije maršira, apsolutno otvara različite prespektive. Henri Bergson, intelektualni vođa jednog doba, zasigurno zaslužuje posvećenu naklonost u današnje vrijeme. Kreativnost, zanos i entuzijazam zagrnuti pod prototipom i atributom slavne ličnosti jednog vremena, brzo su postali oguljena oporuka filozofskih mrvica ovoga genija. Direktna posljedica specifičnosti promjene filozofskih interesa i dominantnih fenomena, prioriteta i pravaca na kratko prepuštaju Bergsona rezigniranom afanu istorije filozofije. No, izvan suštinskih karakteristika njegove misli i fundamentalnih konceptualno-inovativnih teza, ovaj apologet intuicionizma svoj intelektualni angažman ugrađuje u modernu, sofisticiranu i orijentalnu problematiku. Svoje glavne sinteze kroz prizmu praktičnih metoda, kao što su vitalizam, trajanje i intuicija – apsorbuje i organizuje formirajući osobene metodološke perspektive. Kako bih zadržao fokus na temi, pokušaću da amortiziram napore za detaljnim pisanjem o Bergsonovoj intuiciji. Za Bergsona, ona je učinkovitost naše spoznaje životne esencije izvan okvira analitičkog mišljenja. Nadahnuće i doprinos spoznaji dubljeg postotka egzistencijalne dimenzije. Ovakav metod intuicije za Bergsona predstavlja mogućnost artikulisanja i oponašanja metafizike izvan svoje transcedentalne strukture. Ovakva panorama, pruža nam uvid o instanci drugih filozofskih pojmova koji su oblikovali prepletanje intelektualnog opusa ovog genija. Slijedom toga, intuicija se poklapa sa sveobuhvatnim iskustvom trajanja. Tehonološkoj kočnici vremena pored digitalne gladi i intuitivne anoreksije prethodi vitalizam, kao opsesija i glavni adut spiritualnog težišta ovog filozofa.

Bergson o tehnologiji raspravlja na vrlo fleksibilan način. Prethodno navedeni čvor filozofske dispozicije predstavlja podijum za disonantni ples na pozornici tehnološke zavisnosti. Preopterećenost i hiperpovezanost u današnjem svijetu koji interpretira tehnologija sve više otuđuje našu svijest. Ovakav pristup ne samo da je prijetnja našoj intelektualnoj slobodi, već kao digitalni robovi na granici između iluzije i stvarnosti postajemo glavno sredstvo protiv nas samih – stepenik na bedemu dehumanizacije. Bergson stavlja akcenat na premisu o intuiciji kao glavnom posredniku razumijevanja stvarnosti i obodu ljudskog iskustva. Tehnologija kao takva, uskraćuje subjekta od komparativne prednosti poimanja neposrednog ljudskog iskustva. Kroz abnormalnu prepuštenost tehnološkoj kulturi gubimo autentičnost, trunući u otuđenosti od stvarnog svijeta i istinske povezanosti sa prirodom i okolinom. Analizirajući ove koncepte i teze, lako je bilo zaključiti da Bergson aludira na perspektivu o tome da tehnološka preopterećenost izlomljeno efektuje našu pažnju. Veliki broj informacija konstruiše simulaciju u kojoj nema prostora za vitalizam, intuiciju ili trajanje. Nema prostora za autentično iskustvo. Ova dva koncepta, postaju loše grupisanje percepcije stvarnog i nestvarnog od strane subjekta, dočim gubitak prisutnosti prekomponuje našu svjesnost o sadašnjem trenutku.

Svakako, ugodno i normalno konzumiranje tehnologije, pored svoje fundamentalne koncepcije u kontekstu potencijalnog neprijateljstva ima svoje prednosti. No, da li bi se se čovjek dvadeset i prvog vijeka trebao zapitati, kao Henri Bergson prije više od stotinu godina o njenom uticaju na svijet oko nas, prvenstveno na nas same? Definitivno i nesumnjivo. Klevetnici ovog filozofa, ovakav stav bi nazvali produktom Bergsonmanije – iako kroz aglomeraciju argumenata Bergson upozorava o dehumanizaciji i savjetuje o neophodnosti reafirmacije intuitivnosti, autentičnosti i vitalnosti kod nas samih.

za P.U.L.S.E Vlado Jovanović

  Anri Bergson, Filozofija, Intuicija, Vlado Jovanović