Edvard Munk – očaj umetnika

Edvard Munk – očaj umetnika – “Bolest, ludilo i smrt bili su tri anđela koji su boravili u mojoj kolevci i od tada me prate celog života”

Izmučen depresijom i alkoholizmom, Edvard Munk odabrao je najmračnije životne puteve kako bi ih učinio središtem svoje umetnosti i oslikao skrovite i bolne strane ljudske duše.

Norveški slikar, po nekima prethodnik ekspresionizma, po nekima tipičan predstavnik tog slikarskog pravca, Edvard Munk, rođen je 12. decembra 1863. godine u Lotenu, u Norveškoj. Kao slikar, brzo je prepoznat kao inovator u Nemačkoj i Centralnoj Evropi. Njegova kasnija dela privukla su najviše pažnje i inspirisala mnoge umetnike.

Mnogi stereotipi nastali oko Munka, i iako je većina tačna, ono što je zaista definisalo veličinu njegovog dela je hrabrost u prevazilaženju sopstvenih strahova i u zaveštavanju istoriji umetnosti s ogromnim i neprocenjivim delom. Na kraju svog života norveški umetnik napisao je:

“U svojoj umetnosti sam pokušao da objasnim život i njegov smisao, takođe sam pokušao da pomognem drugima da razumeju svoj sopstveni život.”

Munkovo detinjstvo obeležile su dve prerane smrti: smrt majke i sestre Joane Sofije. Ovi tužni događaji definisali su njegovo delo i pretvorili ga u izraz bola i iskustva smrti, usamljenosti, teskobe i, neminovno, starosti, teme koje će se ponavljati u njegovom radu. Slike poput “Bolesne devojke”, “Smrt u sobi” i “Mrtva majka sa devojčicom” opsesivna su ponavljanja koja pokazuju snažan uticaj koji su gubici majke i sestre imali na umetnika.

Tokom boravka u Parizu 1885. godine, Munk je stupio u kontakt sa najnaprednijim slikarskim pokretima vremena koje su vodili umetnici poput Pola Gogena i Tuluza Lotreka. Znanje drugih umetnika nateralo je Munka ne samo da zamišlja umetnost na drugačiji način, već je počeo da definiše karakteristike koje će obeležiti njegovo buduće delo: šematski izrazi i simbolička upotreba boja. Ali s druge strane, boemski život Pariza odveo je Munka u alkoholizam i neuroze zbog ljubavi s Emili Taulov.

Edvard Munk – “Anksioznost”

Munk se 1892. godine preselio u Berlin, a u jesen 1893. godine naslikao je ono što je možda postalo i njegovo najslavnije delo, “Krik”, čiji je glavni lik inspirisan peruanskom mumijom koju je umetnik jednom video u Parizu; Munk je uradio četiri verzije “Krika”: original iz 1893. godine, izložen u Nacionalnoj galeriji u Oslu; druga verzija u Muzeju Munta u Oslu koja je ukradena 2004. godine i restaurisana 2006. godine; treća pripada istoj instituciji, a je četvrta u privatnoj kolekciji.

Krik, Edvard Munk, Foto: Profimedia

Prema Đuliji Bartrum, restauratoru Britanskog muzeja, slika jasno pokazuje da je protagonista dela osoba koja čuje vrisak, a ne osoba koja vrišti. Slika odražava slikareva osećanja kada je na obalama norveškog fjorda video prirodu crvenu od vatre.

Munkova više nego verovatna bipolarnost – koja ga je dovela u psihijatrijsku bolnicu – preterana strast prema ženama, olujni odnosi i opsesivno-psihotična želja za autoportretom naterali su mnoge autore da ga porede s Van Gogom. Otprilike pedeset autoportreta koje je slikao tokom svog života čini se da ističe potrebu da ima dokaz o sopstvenom postojanju koje neprestano vidi njegovu sliku zarobljenu na platnu ili na fotografiji.

Edvard Munk – “Mrtva majka i devojčica”

Takođe, smatrao je da ga žene odvraćaju od misije koju je morao da obavlja kao umetnik. Ali bogata naslednica Tula Larsen postala je opsednuta norveškim umetnikom da nije marila za to što je hronični alkoholičar, depresivan ili bankrotiran; Tula je želela da se uda za njega i čak je ponudila da mu finansijski pomogne. U početku je Munk dozvolio sebi da bude voljen, ali malo po malo, udaljio se od nje i njeno prisustvo ga je toliko opsedalo da je dobrovoljno otišao u sanatorijum, kako bi je se oslobodio.  

Burni odnosi okončani su prvo brakom, pa potom i razvodom.

Edvard Munk – “Smrt u sobi”

Munk nastavlja da slika i vraća se u Norvešku 1909. godine, gde industrijalac Mejer otkupljuje deo njegovih slika. Pod nacističkom vladavinom u Nemačkoj , Munkovi radovi su uklonjeni iz muzeja jer su smatrani “degeneriranim”. Sa nacističkom invazijom na Norvešku stvari su se pogoršale, jer su sva njegova dela uklonjena iz muzeja. Munk nije želio da ima bilo kakve odnose s nacistima.

Munkovo zdravlje je uvek bilo krhko i, kako je sam umetnik prepričavao, “kad sam se rodio, požurili su da me krste, jer su verovali da ću umreti”. Tvorac velikih dela, umetnik koji je obeležio 20. vek, umro je od upale pluća, u tišini i samoći, 23. januara 1944. godine u 80. godini života.

“Bolest, ludilo i smrt bili su tri anđela koji su boravili u mojoj kolevci i od tada me prate celog života”, zapisao je.

AUTOR: JOSEP GAVALDÀ 

National Geographic Srbija

Tekstovi o slikarstvu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Danilo K
Danilo K
3 years ago

Potresna biografija jednog vanrednog umetnika.