Kurt Kobejn i Nirvana – Pesnički svet

Kurt Kobejn i NirvanaPesnički svet.  Muzika je od rane mladosti bila glavna preokupacija Kurta Kobejna. Dobivši u četrnaestoj godini električnu gitaru, on počinje sa uzimanjem časova ali samo onoliko dugo koliko mu je bilo potrebno da nauči pesmu Back in Black grupe AC/DC, jer je po njegovim rečima to bilo sve što je trebalo znati. Otkrivajući u to vreme pank muziku, oslobađajući duh njene anarhičnosti i subverzivnosti, on oduševljeno izražava svoje ushićenje:

Bila su to tri rifa i mnogo urlanja. U stvari, zvučalo je kao Led Cepelin, ali sam ja pokušavao da napravim da to bude što agresivnije i opasnije. Pitao sam se: Kakav je u stvari pank rok? Koliko neprijatan? Otpanjivao sam svoje pojačalo najjače što sam mogao. Jednostavno nisam imao pojma šta to uopšte radim. Ipak, to je bio dobar način oslobađanja, bio je to moj posao, moja misija. Čim sam dobio gitaru postao sam opsednut njom, bio sam uveren da je to što radim specijalno i dobro, da imam nešto da dodam tom rokenrolu, da pokažem ljudima da umem da pravim odlične pesme.

Nesvesno, bili su to prapočeci grandža (grunge, pokret u rok muzici proistekao iz Nirvanine andergraund kuhinje, pod uticajem pank roka, krajem osamdesetih, kasnije jedan od najbitnijih pokreta devedesetih, kao i u rokenrolu uopšte, gledano istorijski Pearl Jam, Soundgarden, neki su od sledbenika i vodećih bendova), mutantnog oblika pank roka koji će postati svetski trend i muzika još jedne izgubljene tzv. generacije X(generacije rođene između 1967. i 1974. godine).

Naše pesme imaju klasični pop standard: strofa, refren, strofa, refren, solo, loš solo. Sve u svemu mi zvučimo kao da Black Flag i Black Sabbath zlostavljaju The Bay City Rollers i The Knack.

Šta je bilo to što je još definitivno opredelilo mladog Kobejna u muzičkom smislu, to što je početkom devedestih zapalilo svet rokenrola? Definitivno, tačka preloma, po rečima samog Kobejna, bio je koncert benda Black Flag iz 1984. godine. Nakon pomenutog koncerta, Kurtove živopisne impresije su zvučale ovako:

Koncert je bio super. Potpuno su me preokrenuli. Do kraja te nedelje proglasio sam se za čistokrvnog pank rokera. To saznanje mi je pomoglo da shvatim da mi nije potrebno da budem rok zvezda, da ja uopšte ne želim da budem rok zvezda. Do tada sam se često dvoumio, a u isto sam vreme želeo da se dokažem ljudima ali mi to u stvari nije bilo bitno i nisam to mogao. Bilo je to jako zbunjujuće. Zato sam bio jako srećan što sam se zaista saživeo sa pank rokom, jer mi je to omogućilo tih nekoliko godina vremena koliko mi je bilo potrebno da odredim svoj sistem vrednosti i da shvatim kakva sam ja osoba. Pank rok je bio Božiji dar.

Generacija X (ljudi rođeni u periodu između 1967. i 1974. godine 20. veka) koja je došla nakon panka, svoj osećaj nemoći, neshvaćenosti i otpadništva, pronašla je u grunge muzičkom stilu, kao najautentičnijem izrazu, sa takvim kreativnim nabojem da posustaloj muzičkoj industriji 20. veka da poslednju veliku inekciju, poslednji istinski i iskreni pokušaj energetskog, kreativnog i svakog drugog vitalnog oživljavanja jednog životnog stila, revolucije, muzičkog izraza bunta čiji koreni sežu sve do sredine 20. veka (ili još bolje rečeno mnogo dublje, daleko u prošlost mraka Amerike koja je krajem 19. i početkom 20. veka kreirala spiritual, ragtime, blues, jazz & rhythm and blues, esencijalne korene sveukupne moderne muzike, pa i samog rock and rolla koji se pojavljuje kao kombinacija rhythm and bluesa & country western muzike kao bučna i iritantna crno-bela, buntovna i divlja kombinacija transformisanih afroameričkih korena i ritmova).Rock and roll je bio prva svetska revolucija izvedena nenasilnim metodama i bez kapi prolivene krvi. Pokrenula ga je mlada generacija stasala u haosu i brutalnom krvoproliću Drugog svetskog rata, željna vlastite muzike i totalno drugačijeg pogleda na svet od dotadašnjeg. Rock and roll je sve okrenuo naglavačke, od dotadašnjeg odnosa roditelja i dece (gde su deca trebala samo da se vide, ali ne i da se čuju, tj. da svojim životima kopiraju savršenstvo roditelja i sveta koji im se nametao kao nepromenjivi ultimatum), do igleda, jezika, načina ponašanja i zvuka, zvuka kojeg će neko veoma iziritiran glasnoćom i nerazumevanjem istog nazvati zvukom džungle.

Rock and roll je kao pokret (pre svega muzički i društveni) bukvalno promenio sve, mada je u samom početku zapravo bio muzika crnaca u interpretaciji belaca. Koreni mu duboko zadiru u američku muzičku tradiciju, pre svega blues, tačnije njegovu urbanu, bučnu i električnu verziju događaja savremene popularne muzike. Crnački noćni klubovi i barovi mesto su nastanka presudnog rhythm & blues zvuka, mesto susreta starog klavirskog stila pivskih krčmi, kričavih i škripavih zvukova jazz saksofona, hrapavih i treperavih tonova vrelih noći i još uzavrelijih kotrljajućih tonova i klavirskih ritmova, i napokon, zvuka ubitačne električne gitare, novog bučnog čuda koje će uskoro osvojiti svet, elektrificirani svet 20. veka. Legendarni bluzeri, Muddy Waters i Elmore James, svojim su novim urbanim, sirovim, vrelim i električnim gitarskim bottleneck stilom kao predvodnici svojih r’n’b orkestara preneli duh bluesa sa delte Misisipija u elektrificirani čikaški stil, stvorivši osnovu za novu, rock and roll eru popularne muzike, jednako divlju i energičnu, ali svojim melodičnijim senzibilitetom bližu belačkoj publici. A onda se, tokom prve polovine pedesetih godina 20. veka, neko od pronicljivih američkih belih alhemičara dosetio da vreli crnački rhythm & blues stopi sa belačkom country & western muzikom u nameri da dobije mešavinu punu ritma uz koji bi publika svih vera i boja mogla da igra, pleše i pljeska rukama. Prvobitni hitovi crnih autora u belim verzijama raspalili su maštu i neobuzdanu energiju mladih generacija tokom pedesetih.

Nirvana je, u tom talasu, dala idealno tipski izraz generacije koja je estetiku muzičkog izraza i poezije razbijenog smisla paradoksalno pretvorila u smisleni umetnički izraz, feeling i vibe. Svemu tome, harizma Kurta Kobejna, koja i danas ne prestaje, dala je poseban lični pečat, koji se i dalje oseća kao izraz življenja sopstvene umetnosti, sa gorkim ukusom samodestrukcije, koja bol i otuđenost odrastanja na kraju 20. veka transportuje u večnost.

Bio je to krik jedne generacije, koja se pobunila protiv kulture konzumerizma i zaglupljivanja. Sa svojim distorziranim gitarskim zvukom, ubitačnim snažnim bubnjevima i cvilećim glasom vokala, “Grunge” je bio poslednja muzička revolucija našeg doba. Revolucija jede svoju decu, to znamo. Ni Kurt Cobain od toga nije mogao pobeći, sve da je i hteo.

Priča koja sledi kratak je i sažet osvrt na neobičan poetski svet Kurta Kobejna. Ostavimo samoj lirici da govori o sopstvenoj lepoti i snazi pisane reči, duhovnim bitnostima koje nadilaze prolaznost vremena svojom čudesnom imaginacijom i nadahnućem.

IN BLOOM

Sell the kids for food
Weather changes moods
Spring is here again
Reproductive glands

Hey – he’s the one
Who likes all our pretty songs
And he likes to sing along
And he likes to shoot his gun
But he knows not what it means
Knows not what it means, when I say:

He’s the one
Who likes all our pretty songs
And he likes to sing along
And he likes to shoot his gun
But he knows not what it means
Knows not what it means when I say ah…

We can have some more – nature is a whore
Bruises on the fruit – tender age in bloom

Hey – he’s the one
Who likes all our pretty songs
And he likes to sing along
And he likes to shoot his gun
But he knows not what it means
Knows not what it means, when I say:

He’s the one
Who likes all our pretty songs
And he likes to sing along
And he likes to shoot his gun
But he knows not what it means
Knows not what it means when I say ah…

He’s the one
Who likes all our pretty songs
And he likes to sing along
And he likes to shoot his gun
But he knows not what it means
Knows not what it means when I say:

He’s the one
Who likes all our pretty songs
And he likes to sing along
And he likes to shoot his gun
But he knows not what it means

Knows not what it means 
Knows not what it means when I say ah

Pesma In Bloom predstavljala je zapaljiv, veoma ironičan i sarkastičan komentar Kurta Kobejna na sve one ljude koji su voleli i pevali Nirvanine pesme bez ikakvog razumevanja, brutalan napad na sve folirante koji su se kačili na andergraund fazon kada je on isplivao iz svojih mračnih katakombi s kraja osamdesetih sa Nirvaninim debi albumom Bleach i uzdigao se na nivo neviđene popularnosti i komercijalnosti izlaskom ultimativnog albuma Nevermind, godine 1991.

Nisam želeo da dopustim svom egu da prizna da smo jedan odličan bend, da zaslužujemo u potpunosti svu pažnju koju smo dobijali, da kažem da smo bolji od 99% svega što je tada bilo komercijalno. Mislim, znao sam da smo najmanje 100 puta bolji od jebenih ,,Guns’n’ roses“ i ,,Whitesnake“ ili bilo kojeg sličnog sranja. Samo mi je bilo krivo zbog toga što u andergraundu postoje mnogi bendovi koji su jednako dobri kao mi, mnogi i bolji, a mi smo jedini kojima se poklanja pažnja. Bilo mi je žao što smo mi jedini bili izloženi široj publici.

Objašnjavajući smisao pesama Nirvane poput In Bloom Kobejn je rekao da se one odnose na njegov prezir prema otrovima, mačo muškarcima i nasilnicima.Odrastajući u maloj sredini rodnog Aberdina(koji nikad nije voleo, a koji ga istovremeno nikad nije prihvatao i razumeo), kraj Sijetla, sredini koja je imala jako malo razumevanja prema drugačijim ljudima i shvatanjima života (od onog tipično palanačkog, malograđanskog),Kurt je u ranoj mladosti stvorio vlastiti svet i uobličio ga na sledeći način: ,,Odlučio sam da živim život zapuštenika, da se ne družim ni sa kim, jer se nisam mogao nositi sa njihovom glupošću”. Prvobitno napisana kao žestoka hardcore punk stvarIn Bloom je nastala kao reakcija na sve veći broj ljudi izvan underground muzičke scene, koji su posećivali koncerte Nirvane nakon objavljivanja njihovog prvog albuma Bleach, a koje je Kobejn prezirao, o čemu svedoče stihovi He’ s the one who likes our pretty songs, and he likes to sing along and he likes to shoot his gun but he knows not what it means”.Konačna, sporija verzija pesme koja se našla na albumu Nevermind, naišla je na odličan prijem kod šire publike, i bitno je doprinela komercijalnom uspehu albuma.

Bitlsi devedesetih, Nirvana Kurta Kobejna, isprljani durovima, izronivši iz subverzivnih i mračnih katakombi andergraunda Amerike prosvetlili su svet rokenrola nizom besmrtnih numera, bisera za sva vremena. Bile su to, pre svih, sledeće pesme: About a Girl (bitlsovski lepršava, ljubavlju obojena, perfektna kombinacija andergraund beskompromisnosti i pop rok melodičnosti, kombinacija koju će Kobejn dovesti do savršenstva, ujedinivši pankersku ogoljenost i melodični pop klasicizam), Smells Like Teen Spirit(buntovna, nihilistična himna devedesetih), In Bloom(sarkastični osvrt na naivnu idiličnost šezdesetih), Lithium(odraz Kobejnovog čudesnog trenutka sreće i jedinstvene lirike), Polly(još jedan vanvremenski pop biser u kobejnovskom grandž maniru), Something in the Way(ogoljena životna priča, aberdinski bluz Kurta Kobejna lutalice), Scentless Apprentice(zastrašujući zvučni pank rok udar na rubnim područjima mizantropije i haosa), Heart-Shaped Box(hiper senzibilna, očaravajuća, melanholična, bolno iskrena i dirljiva), All Apologies(gotovo romantična, posvećena supruzi Kortni Lav i tek rođenoj ćerkici Frensis Bin), Rape Me(brutalno surova, sarkastična, posvećena sistemu dušebrižnika i silovatelja kreativnih i drugačijih od proseka), Lake of Fire(jedan od besmrtnih, opraštajnih unplugged osvrta na sjajne Meat Puppets), The Man Who Sold the World(unplugged posveta princu metamorfoze Dejvidu Bouviju, njegovom obolelom bratu i svima onima koje je svet nepravedno odbacio proglasivši ih ludima, neopisivo senzibilna i dirljiva stvar) i Where Did You Sleep Last Night? vanvremenski bluz mitskog lutalice Hudi Lidbelija (Lead Belly), ostavljen za sam kraj Kobejnove čudesne ovozemaljske misije, nešto tako moćno, iskreno, osećajno i dirljivo da prevazilazi moć reči i bilo kakve relevantne deskripcije, čisto krvareće bluz srce i opraštajni krik jedne neshvaćene, ranjene duše.

Kao reakciju na neočekivani uspeh pesme i odličan prijem kod onih na koje se pesma odnosi i koje ismeva, bend je snimio čuveni crno–beli spot, koji prikazuje Nirvanu kao boys bend, a trojac kao dobre momke, sa urednim frizurama i skupim odelima, koji poput kultnih pop bendova iz šezdesetih, pevaju pesmice hiljadama napaljenih devojčica, koje u euforiji urlaju iz sveg glasa i bacaju bruseve na stejdž. Da bi dodatno isprovocirali homofobičnu gomilu kojoj se sarkastična In Bloom obraća, bend se u jednoj od verzija spota pojavljuje u haljinama. Šok za sistem bio je kompletan, čisti, beskomropisni, ironično brutalan i sarkastičan underground Kurta i ekipe.

Počeo sam da primećujem sve više prosečnih klinaca na našim koncertima, a ja ih zaista nisam želeo na svom koncertu. Na kraju su stvarno počeli da mi idu na živce. Postao sam totalno odvratan, pokazivao sam svoj penis i oblačio se u haljine i stalno sam bio totalno pijan.

Prodaj decu za hranu
Vreme menja raspoloženja
Proleće je ponovo ovde
Reproduktivne žlezde

Hej – On je taj
Koji voli sve naše lepe pesme
I on voli da peva zajedno [sa nama]
I on voli da puca iz svog pištolja
Ali on ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači, kada kažem:

On je taj
Koji voli sve naše lepe pesme
I on voli da peva zajedno [sa nama]
I on voli da puca iz svog pištolja
Ali on ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači, kada kažem

Možemo imati još malo – priroda je kurva
Modrice na voću – nežno doba u cvatu

Hej – On je taj
Koji voli sve naše lepe pesme
I on voli da peva zajedno [sa nama]
I on voli da puca iz svog pištolja
Ali on ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači, kada kažem

On je taj
Koji voli sve naše lepe pesme
I on voli da peva zajedno [sa nama]
I on voli da puca iz svog pištolja
Ali on ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači, kada kažem:

Hej, on je taj
koji voli sve naše lijepe pjesme
I on voli da pjeva zajedno [sa nama]
I on voli da puca iz svog pištolja
Ali on ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači, kada kažem:

On je taj
Koji voli sve naše lepe pesme
I on voli da peva zajedno [sa nama]
I on voli da puca iz svog pištolja
Ali on ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači, kada kažem

Ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači
Ne zna šta to znači kada kažem

COME AS YOU ARE

Come as you are, as you were
As I want you to be
As a friend, as a friend
As a known enemy

Take your time, hurry up
Choice is yours, don’t be late
Take a rest as a friend
As an old

Memoria, memoria
Memoria, memoria

Come doused in mud, soaked in bleach
As I want you to be
As a trend, as a friend
As an old

Memoria, memoria
Memoria, memoria

When I swear that I don’t have a gun
No I don’t have a gun
No I don’t have a gun

Memoria, memoria
Memoria, memoria
(And I don’t have a gun)

When I swear that I don’t have a gun
No I don’t have a gun
No I don’t have a gun
No I don’t have a gun
No I don’t have a gun

Memoria, memoria

Jedna od najpopularnijih pesama sa albuma Nevermind je svakako Come as You Are koja prvobitno i nije bila planirana za ovaj album. Ova pesma, na kontradiktoran način govori o tome kako očekujemo da se ljudi ponašaju. Kurt je svojevremeno došao na tačku gde je morao žrtvovati i poslednji deo sebe za svoju umetnost, jer je tako svet tražio od njega. Mislim da je to bio jedan od glavnih okidača zašto se on osećao da ne pripada ovom svetu i da bi svi bili sretniji bez njega – kaže Frances Cobain, ćerka pokojnog Kurta Kobejna u intervjuu za ugledni “Rolling Stone”.Lagane note i melodični ritmovi daju slušaocu privid uljuljkanosti i prihvaćenosti, da bi potom usledile reči No, I don’t have a gunod kojih prolazi jeza. Kobejn je rekao da je želeo da ovom pesmom pokaže kako je njegova poezija pisana za svet a ne za pojedinca i kako u ovom poremećenom svetu ima mesta za svakoga.

Ako umrete, vi ste potpuno sretni i vaša duša živi negde drugde. Ne plašim se smrti. Potpuni mir nakon smrti, kada postaneš neko drugi, to je najbolja nada koju možeš imati.

Dođi kakav jesi

Kakav si bio

Kakav ja želim da budeš

Kao prijatelj

Kao prijatelj

Kao stari neprijatelj

Samo polako

Požuri

Tvoj je izbor

Nemoj da kasniš

Odmori se

Kao prijatelj

Kao staro sećanje

Sećanje

Sećanje

Sećanje

Dođi sav blatnjav

Potopljen u izbeljivač

Kakav ja želim da budeš

Kao trend

Kao prijatelj

Kao staro sećanje

Sećanje

Sećanje

Sećanje

I kunem se

Da nemam pištolj

Ne, nemam pištolj

Ne, nemam pištolj

Sećanje

Sećanje

Sećanje (nemam pištolj)

I kunem se

Da nemam pištolj

Ne, nemam pištolj

Ne, nemam pištolj

Ne, nemam pištolj

Ne, nemam pištolj

Sećanje

 

LITHIUM

I’m so happy, ’cause today I’ve found my friends
They’re in my head
I’m so ugly, that’s okay, ’cause so are you
We’ve broke our mirrors
Sunday morning, is every day for all I care
And I’m not scared
Light my candles, in a daze, ’cause I’ve found God

Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah

I’m so lonely, that’s okay, I shaved my head
And I’m not sad
And just maybe I’m to blame for all I’ve heard
But I’m not sure
I’m so excited, I can’t wait to meet you there
But I don’t care
I’m so horny, that’s okay, my will is good

Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah

I like it, I’m not gonna crack
I miss you, I’m not gonna crack
I love you, I’m not gonna crack
I killed you, I’m not gonna crack
I like it, I’m not gonna crack
I miss you, I’m not gonna crack
I love you, I’m not gonna crack
I killed you, I’m not gonna crack

I’m so happy, ’cause today I’ve found my friends
They’re in my head
I’m so ugly, that’s okay, ’cause so are you,
We’ve broke our mirrors
Sunday morning, is every day for all I care,
And I’m not scared
Light my candles, in a daze, ’cause I’ve found God

Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah

I like it, I’m not gonna crack
I miss you, I’m not gonna crack
I love you, I’m not gonna crack
I killed you, I’m not gonna crack
I like it, I’m not gonna crack
I miss you, I’m not gonna crack
I love you, I’m not gonna crack
I killed you, I’m not gonna crack

Koliko je album Nevermind dobar, svedoče hitovi koji se na njemu nalaze, a jedan od njih je svakako Lithium. Bila je to pesma Kurta Kobejna posvećena čoveku koji se okreće religiji usred suicidalnih, depresivnih misli. Iako je postojalo i mišljenje da je naziv ove kultne pesme referenca na izjavu nemačkog filozofa i ideologa komunizma Karla Marksa da je religija ,,opijum za narod”, sam Kobejn je objasnio da se pesma odnosi na čoveka koji se okreće religiji nakon smrti svoje devojke. Lithium je na najbolji mogući način akumulirao i izneo svu oslobobađajuću snagu nadahnutog besa Nirvane, spojivši kobejnovske krajnosti između nagomilane tišine i eruptivne eksplozije besa koje su dominirale u ključnim momentima njihovog celokupnog stvaralaštva, izvlačeći iz pomenute iskričave napetosti krajnosti emocija ono što je Nirvanu činilo posebnom, tako jedinstvenom kombinacijom poetičnosti i brutalnosti, pop elemenata liričnosti i razarajućeg rokerskog besa, nihilistične energičnosti koja je rušila sve pred sobom izranjajući iz pupoljaka gotovo romantične liričnosti. Na razmeđi nežnog šapata i grmljavine razularenog besa egzistirala je kreativna tačka izvorišta Nirvanine nepresušne energije i jedinstvenosti ugođaja koji nikog nije mogao ostaviti ravnodušnim. Upravo je album ,,Nevermind” najbolje oslikao svo to bogatstvo krajnosti, tišine i buke. Ovo četiri minuta dugo remek delo stoji rame uz rame sa nosiocem Nevermind albuma, pesmom Smells Like Teen Spirit. Pesma govori o čoveku koji ostaje bez ljubavi svog života, koju odnosi smrt, a koji izlaz iz patnje pronalazi u religiji i Bogu. Sam naziv pesme – Lithium, uvodi nas u čudesni svet dramatike Kurta Kobejna, sve njegove unutarnje lomove, traume, besove i moguća rešenja istih, potragu za unutrašnjim mirom koji do kraja nije pronašao. Litijum je lek koji zapadni psihijatri koriste za lečenje manijakalno-depresivne psihoze, tzv. bipolarne psihoze. Mentalna bolest je problem, a bipolarnost, dobro i zlo i večita bitka između ta dva pola, dve ljudske krajnosti, su u samoj srži Kobejnovog života, srži njegovog kreativnog pripovedanja i dramatike koja je stalno plutala u nekom čudesnom svetu između krajnosti. Na kraju svega nalazila se brutalna ironija između redova neobičnih stihova,  autorov nemilosrdni sarkazam i nihilistični osvrt na depresiju i bespomoćnost razrešenja bilo kojeg ozbiljnijeg čovekovog egzistencijalnog i duhovnog problema, ponor tame savremenog sveta bez empatije. Akter iz pesme “uzima” religiju kao lek litijum, kako bi pronašao izlaz iz ništavila u kojem se našao i kako bi pronašao snagu da ne “pukne” i ne pođe za onom koje više nema. Pesma počinje lagano, uz zvuk gitare i čuveni stih: I’m so happy because today I found my friends they’ re in my head… a kako odmiče poprima brži i energičniji ritam, koji prati Kobejnovo urlanje u toku strofe, dok pesma završava uznemirujućim stihovima poput I miss you I’m not gonna crack, koji čine da žmarci prođu kroz kičmu. Sam autor pesme i pevač Nirvane, Kurt Cobain, počinio je samoubistvo nakon više godina zavisnosti od heroina. Sumnja se, mada nikada nije potvrđeno, da je i on bolovao od bipolarnog poremećaja.

The story is about a guy who lost his girlfriend, I can’t decide what caused her to die, let’s say she died of AIDS or a car accident or something, and he’s going around brooding and he turned to religion as a last resort to keep himself alive. To keep him from suicide.” U stihovima: “I like it. I’m not gonna crack. I miss you. I’m not gonna crack. I love you. I’m not gonna crack. I kill you. I’m not gonna crack kao da se Kobejn nalazi u maničnoj fazi, u kojoj misli lete bez pauze i reda (racing thoughts).Jedno je ipak sasvim sigurno – pesma Lithium je jedini litijum koji se obavezno uzima bez recepta, u situacijama kada smo na ivici da „puknemo”.

Jako sam srećan jer sam danas

pronašao svoje prijatelje

Oni su u mojoj glavi

Tako sam ružan, ali u redu je

jer si ružan i ti

Polomio sam sva ogledala

Nedeljno jutro je svaki dan

što se mene tiče

I nisam uplašen

Palim svoje sveće, omamljen

Jer sam pronašao Boga

Da, da, da, da

Da, da, da, da

Da, da, da, da

Da

Toliko sam usamljen, ali to je u redu

Obrijao sam svoju glavu

I nisam tužan

I možda sam samo

ja kriv za sve što sam čuo

Nisam siguran

Tako sam uzbuđen

Ne mogu da dočekam da te sretnem tamo

I briga me

Toliko sam napaljen, ali u redu je

moja volja je dobra

Da, da, da, da

Da, da, da, da

Da, da, da, da

Da

Sviđa mi se to, neću pući

Nedostaješ mi, neću pući

Volim te, neću pući

Ubio sam te, neću pući

Sviđa mi se to, neću pući

Nedostaješ mi, neću pući

Volim te, neću pući

Ubio sam te, neću pući

Tako sam srećan jer sam danas

pronašao svoje prijatelje

Oni su u mojoj glavi

Tako sam ružan, ali u redu je

jer si ružan i ti

Polomio sam sva ogledala

Nedeljno jutro je svaki dan

što se mene tiče

I nisam uplašen

Palim svoje sveće, omamljen

Jer sam pronašao Boga

Da, da, da, da

Da, da, da, da

Da, da, da, da

Da

Sviđa mi se to, neću pući

Nedostaješ mi, neću pući

Volim te, neću pući

Ubio sam te, neću pući

Sviđa mi se to, neću pući

Nedostaješ mi, neću pući

Volim te, neću pući

Ubio sam te, neću pući

POLLY

Polly wants a cracker
I think I should get off her first
I think she wants some water
To put out the blow torch

Isn’t me,
Have some seed
Let me clip,
Dirty wings
Let me take a ride,
Hurt yourself
Want some help,
Help myself
Got some rope,
Have been told
Promise you,
Have been true
Let me take a ride,
Hurt yourself
Want some help,
Help myself

Polly wants a cracker
Maybe she would like more food
She asks me to untie her
A chase would be nice for a few

Isn’t me,
Have some seed
Let me clip,
Dirty wings
Let me take a ride,
Hurt yourself
Want some help,
Help myself
Got some rope,
Have been told
Promise you,
Have been true
Let me take a ride,
Hurt yourself
Want some help,
Help myself

Polly said

Polly says her back hurts
She’s just as bored as me
She caught me off my guard
It amazes me, the will of instinct

Isn’t me,
Have some seed
Let me clip,
Dirty wings
Let me take a ride,
Hurt yourself
Want some help,
Help myself
Got some rope,
Have been told
Promise you,
Have been true
Let me take a ride,
Hurt yourself
Want some help,
Help myself

Tekst Kobejnove numere Polly, jedne od legendarnih sa neprevaziđenog, kultnog albuma Nevermind koji je otvorio devedesete burom nove, a ispostaviće se i poslednje prave rock and roll revolucije (postavši na neki način epitaf jedne buntovne ideje stare pola veka najmanje, ili samo uslovno rečeno ako se uzme njena radikalna bit kao osnova suprotstavljanja normama starog, konformističkog, prevaziđenog sveta ispraznih i okoštalih normi i pravila) bio je napisan na osnovu stvarnog događaja u Takomi, iz juna 1987. kada je izvesnu 14 godina staru devojčicu, koja se vraćala sa koncerta uhvatio manijak, potom je silovao i držao je obešenu o krov svoje kolibe mučeći je na razne načine.

“Imam molbu za naše fanove. Ako bilo ko od vas mrzi homoseksualce, žene ili ljude druge boje kože, molimo vas da nam učinite jednu uslugu – ostavite nas jebeno na miru. Prošle godine su dvojica propalih proizvoda sperme i jajašca silovala jednu devojku dok su pevala našu pesmu ’Polly’. Teško mi je da živim sa saznanjem da se u našoj publici nalazi takav plankton”, napisao je Kobejn u posveti na albumu “Incesticide”.

Silovanje je bila jedna od stalnih Kurtovih tema (kao i svaka druga vrsta nasilja i nerazumevanja, bile one fizičke ili duhovne prirode). Posebno je bila interesantna jedna Kobejnova izjava na tu temu, koja je snažno uzburkala duhove feministkinja. Naime, Kurt je rekao ,,da ne treba žene učiti kako da se brane od silovatelja, već treba muškarce naučiti da ne siluju žene”. Izjava je napravila totalni haos, kao i većina onoga što je Kurt činio, pevao, radio u javnosti ili privatnom životu kao neko natprosečno inteligentan, kreativan, buntovan, slobodan i u svakom smislu drugačiji od mase, proseka uopšte.

Poli hoće belčugu.

Valjda treba prvo ja da siđem s nje.

Mislim da hoće vode.

Da ugasi aparat za zavarivanje.

Nisam ja.

Mi imamo nešto semena.

Daj da puknem.

Tvoja prljava krila.

Daj da se provozam.

Nemoj se povrediti.

Treba mi malo pomoći.

Da pomognem sebi.

Imam neko uže.

Rečeno ti je.

Obećavam ti.

Bio sam iskren.

Daj da se provozam.

Nemoj se povrediti.

Treba mi malo pomoći.

Da pomognem sebi.

Poli hoće belčugu.

Možda bi htela nešto hrane.

Traži da je odvežem.

Nekima bi prijala potera.

Nisam ja.

Mi imamo nešto semena.

Daj da puknem.

Tvoja prljava krila.

Daj da se provozam.

Nemoj se povrediti.

Treba mi malo pomoći.

Da pomognem sebi.

Imam neko uže.

Rečeno ti je.

Obećavam ti.

Bio sam iskren.

Daj da se provozam.

Nemoj se povrediti.

Treba mi malo pomoći.

Da pomognem sebi.

Poli je kaže.

Poli kaže da je bole leđa.

I dosadno joj je baš kao i meni.

Uhvatila me nespremnog.

Zadivljuje me, taj nagon za samoodržanjem.

Nisam ja.

Mi imamo nešto semena.

Daj da puknem.

Tvoja prljava krila.

Daj da se provozam.

Nemoj se povrediti.

Treba mi malo pomoći.

Da pomognem sebi.

Imam neko uže.

Rečeno ti je.

Obećavam ti.

Bio sam iskren.

Daj da se provozam.

Nemoj se povrediti.

Treba mi malo pomoći.

Da pomognem sebi.

DRAIN YOU

One baby to another says –
I’m lucky to have met you
I don’t care what you think
Unless it is about me
It is now my duty to completely drain you
A travel through a tube
And end up in your infection

Chew your meat for you
Pass it back and forth
In a passionate kiss
From my mouth to yours
I like you

With eyes so dilated
I’ve become your pupil
You’ve taught me everything
Without a poison apple
The water is so yellow, I’m a healthy student
Indebted and so grateful –
Vacuum out the fluids

Chew your meat for you
Pass it back and forth
In a passionate kiss
From my mouth to yours
I like you
You
You
You
You
You

One baby to another says –
I’m lucky to have met you
I don’t care what you think
Unless it is about me
It is now my duty to completely drain you
A travel through a tube
And end up in your infection

Chew your meat for you
Pass it back and forth
In a passionate kiss
From my mouth to yours
Sloppy lips to lips
You’re my vitamins
I like you

Kobejn je napisao mnoge pesme pre nego što su ugledale svetlost dana na albumu Nevermind, ali je pesma Drain You, nastala u studiju, za vreme rada na albumu. Iako Kobejn nikad nije otkrio ko mu je poslužio kao inspiracija za pesmu, pretpostavlja se da je to bila Kortni. Po rečima Nirvaninog biografa: Drain You je ljubavna pesma ili bolje rečeno pesma o ljubavi. Bebe koje se pominju u pesmi predstavljale su: dve osobe svedene na stanje savršene nevinosti njihovom ljubavlju. Po rečima samog Kobejna stihovi pesme ,,Drain you” naterali su ga da: razmišlja o dvoje klinaca koji su u istom bolničkom krevetu.Tzv. ,,medicinske teme” o bolestima i lekovima postale su vremenom jedna od centralnih tema Kobejnovih turobnih pesama. On je jednom prilikom izjavio da je pesma Drain You jedna od najboljih Nirvaninih pesama i da je sviraju na gotovo svakoj svirci. Kobejn je u intervjuu za Roling Stone magazin iz 1993. godine, rekao:

„I think there are so many other songs that I’ve written that are as good as ‘Smells Like Teen Spirit’, like ‘Drain You’. I love the lyrics, and I never get tired of playing it. Maybe if it was as big as ‘Teen Spirit’, I wouldn’t like it as much.”

Jedna beba kaže drugoj

Srećan sam što sam te upoznao

Ne zanima me šta ti misliš

Osim ako se radi o meni

Moja je dužnost sada da te potpuno isušim

Putujem kroz cev

I završavam u tvojoj infekciji

Žvaćem tvoje meso umesto tebe

Prebacujem ga nazad i napred

U strasnom poljupcu

Iz mojih usta u tvoja

Dopadaš mi se

Sa tako proširenim očima

Postao sam tvoj učenik

Učila si me svemu

Bez otrovne jabuke

Voda je tako žuta

Ja sam zdrav učenik

Zadužen i tako zahvalan

Usisavam tečnost

Žvaćem tvoje meso umesto tebe

Prebacujem ga nazad i napred

U strasnom poljupcu

Iz mojih usta u tvoja

Dopadaš mi se

Ti

Jedna beba kaze drugoj

Srećan sam što sam te upoznao

Ne zanima me šta ti misliš

Osim ako se radi o meni

Moja je dužnost sada da te potpuno isušim

Putujem kroz cev

I završavam u tvojoj infekciji

Žvaćem tvoje meso umesto tebe

Prebacujem ga nazad i napred

U strasnom poljupcu

Iz mojih usta u tvoja

Traljavo usne na usnama

Ti si moj vitamin

Dopadaš mi se

ON A PLAIN

I’ll start this off without any words
I got so high that I scratched ’till I bled

I love myself better than you
I know it’s wrong so what should I do?

The finest day that I ever had
Was when I learned to cry on command

I love myself better than you
I know it’s wrong so what should I do?
I’m on a plain
I can’t complain
I’m on a plain

My brother died every night
It’s safe to say, don’t quote me on that

I love myself better than you
I know it’s wrong so what should I do?

The black sheep got blackmailed again
Forgot to put on the zip code

I love myself better than you
I know it’s wrong so what should I do?

I’m on a plain
I can’t complain
I’m on a plain

Somewhere I have heard this before
In a dream my memory has stored
As a defense I’m neutered and spayed
What the hell am I trying to say?

It is now time to make it unclear
To write off lines that don’t make sense

I love myself better than you
I know it’s wrong so what should I do?

And one more special message to go
And then I’m done, then I can go home
I love myself better than you
I know it’s wrong so what should I do?
[x3]
I’m on a plain
I can’t complain

Naslov pesme On a Plain je bila neka vrsta Kurtove igre rečima, jer je neko može pročitati i kao ,,air plane ”. Kobejn objašnjava da je tekst nastao „u vreme kada sam stalno putovao avionom na relaciji Olimpija – Njujork – Los Anđeles, zato što su mnoge kompanije očajnički želele da moj bend potpiše za njih. Na neki način to sam ja koji se stalno žali i kuka zbog svega što mu se dešavalo, a, u stvari, sve je za mene ispalo bolje nego sam ikada smeo i da pomislim“Snimatelj albuma ,,Nevermind” Bač Vig nazvao je ,,On a Plain” sjajnom pop pesmom.Po rečima samog Kurta: bila je to pesma o klasičnom otuđenju i ispala je na kraju snimanja previše čista, lirična čime on nije bio nimalo zadovoljan tvrdeći da su je mnogo bolje svirali ,,uživo” i da je izgubila na prvobitnoj čvrstini.

Započeću ovo bez ikakvih reci

Tako sam naduvan grebao sam dok nisam prokrvario

Volim sebe više nego tebe

Znam da je pogrešno ali šta tu mogu?

Najbolji dan koji sam ikad imao

Bio je kada sam naučio da plačem na komandu

Volim sebe više nego tebe

Znam da je pogrešno ali šta tu mogu?

Ja sam na ravnici, mmmm

Ne mogu da se žalim, mmmm

Ja sam na ravnici, mmmm

Moja majka umire svake noći

Sigurno je, možeš ostati, veruj mi na reč

Volim sebe više nego tebe

Znam da je pogrešno ali šta tu mogu?

Crna ovca je ucenjena ponovo

Zaboravio sam da je stavim na zip-kod

Volim sebe više nego tebe

Znam da je pogrešno ali šta tu mogu?

Ja sam na ravnici, mmmm

Ne mogu da se zalim, mmmm

Ja sam na ravnici, mmmm

Negde sam pre čuo ovo

U snu je moja memorija skladištena

Kao odbranu sterilisan sam i kastriran

Koji li djavo pokušavam da kažem?

Sada je vreme da raščistimo to

Da ispišem redove koji nemaju smisla

Volim sebe više nego tebe

Znam da je pogrešno ali šta tu mogu?

I jos jedna posebna poruka pre polaska

I onda sam gotov, i mogu ići kući

Volim sebe više nego tebe

Znam da je pogrešno ali šta tu mogu?

Na ravnici sam

Ne mogu da se žalim

Na ravnici sam

Ne mogu da se žalim

Na ravnici sam

Ne mogu da se žalim

Na ravnici sam

Ne mogu da se žalim

Na ravnici sam

 

SOMETHING IN THE WAY

 Underneath the bridge
The tarp has sprung a leak
And the animals I’ve trapped
Have all become my pets
And I’m living off of grass
And the drippings from the ceiling
It’s okay to eat fish
‘Cause they don’t have any feelings

Something in the way, mmm
Something in the way, yeah, mmm

Underneath the bridge
The tarp has sprung a leak
And the animals I’ve trapped
Have all become my pets
And I’m living off of grass
And the drippings from the ceiling
It’s okay to eat fish
‘Cause they don’t have any feelings
[x4:]
Something in the way, mmm
Something in the way, yeah, mmm

Nevermind je album koji je Nirvanu učinio svetski poznatim grunge rock bendom, ali i učinio da stvari na svetskoj muzičkoj sceni više nikada ne budu iste.  Something in the Wayje poslednja, dvanaesta po redu pesma na albumu, koja je savršeno zaključila ovo muzičko remek delo i koja pokazuje drugu, nežniju i emotivniju stranu Nirvane, a naročito Kobejna, koji rečima poput Underneath the bridge, turp has sprung a leak, and the animals I trapped have all become my pats”secira svoju prošlost i otkriva detalje iz svog detinjstva, i kako je, dok je lutao kao beskućnik rodnim Aberdinom, spavao pod mostom, dok su mu jedino društvo pravile životinje koje bi ulovio. Po rečima samog Kobejna

,,pesma sadrži mnogo jače i intenzivnije slike nego što je bilo moje samo iskustvo, jer sam nekako zamišljao da živim ispod tog mosta i da umirem od side, da sam tako bolestan da ne mogu uopšte da se pomerim i da nemam nikakvu drugu kuću sem ulice. Ta pesma je refleksija o tome kako sam zamišljao takav život”

Iako je emocija iz pesme uhvaćena u studijskoj verziji, uživo unplugged izvođenje pesme na MTV-u, u Njujorku 1993. godine, smatra se najboljom.

Ispod mosta

šator prokišnjava

Životinje koje sam ulovio

su postale moji ljubimci

Živim od trave

i kapi sa plafona

U redu je da jedete ribu

Jer ona nema nikakvih osećanja

 Nešto na putu, mmm

Nešto na putu, da, mmm

Ispod mosta

šator prokišnjava

Životinje koje sam ulovio

su postale moji ljubimci

Živim od trave

i kapi sa plafona

U redu je da jedete ribu

Jer ona nema nikakvih osećanja

 Nešto na putu, mmm

Nešto na putu, da, mmm

SERVE THE SERVANTS

Teenage angst has paid off well
Now I’m bored and old
Self-appointed judges judge
More than they have sold

If she floats than she is not
A witch like we had thought
A down payment on another
One at salem’s lot

Serve the servants – Oh no [x4]
That legendary divorce is such a bore

As my bones grew they did hurt
They hurt really bad
I tried hard to have a father
But instead I had a dad

I just want you to know that I
Don’t hate you anymore
There is nothing I could say
That I haven’t thought before

Serve the servants – Oh no [x4]
That legendary divorce is such a bore
Serve the servants – Oh no [x7]
That legendary divorce is such a bore

Pesma koja otvara poslednji studijski, antologijski album In Utero, Serve the Servants, počinje gorkim opraštanjem od tinejdžerskih dana:,,Teenage angst has paid off well, now I am bored and old”. Kurtov pogled na pesmu i taj period bio je sledeći:

,,To je očigledno stanje u kojem se sada nalazim, u stvari ne baš zaista, ali dozvoljeno mi je da napravim poneki mali sarkastični komentar na temu fenomena Nirvane, zar ne?”.

Autobiografski stihovi pesme odnose se na Kobejnove borbe sa slavom i njegov porodični život.Pesma između ostalog progovara i o njegovom ocu, a završava se stihovima: ,,The legendary divorce is such a bore”, aludirajući sarkastično na razvod njegovih roditelja i period usamljeničkog, bolnog odrastanja bez nedovoljne roditeljske ljubavi, kao i na Kurtov pogled na svu tu apsurdnu i prenapumpanu medijsku priču –

,,Ja sam samo proizvod razmažene Amerike. Pomisli samo kakav bi bio moj život da sam se rodio u vreme velike krize ili rata. Ima mnogo gorih stvari nego što je razvod. Ja sam samo tugovao i žalio za nečim što tada nisam imao, a to je čvrsta i stabilna porodica. Drago mi je ako sam pomogao bilo kom detetu da preboli to, situaciju koju smo obojica iskusili”.

Tinejdžerska ljutnja se dobro isplatila

Sada sam dosadan i star

Samo-postavljene sudije sude

Više nego što su prodali

Ako ona pluta onda ona nije

Veštica kao što smo mislili

Kapara na kapari

Jedna na Sejlemskom čuvalištu

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge

Taj legendarni razvod je takva dosada

Kako su moje kosti rasle,bolele su

Bolele su vrlo gadno

Trudio sam se jako da imam oca

Ali sam umesto toga dobio tatu

Samo sam želeo da znaš

Da te ja više ne mrzim

Tu nema više ničega što bih mogao reći

A da o tome već nisam mislio pre

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge

Taj legendarni razvod je takva dosada

(solo)

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge – o ne

Služiti sluge

Taj legendarni razvod je takva dosada.

SCENTLESS APPRENTICE

Like most babies smell like butter
His smell smelled like no other
He was born scentless and senseless
He was born a scentless apprentice

Go away! Go away! Go away!

Every wet nurse refused to feed him
Electrolytes smell like semen
I promise not to sell your perfumed secrets
There are countless formulas for pressing flowers

Go away! Go away! Go away!

I lie in the soil and fertilize mushrooms
Leaking out gas fumes are made into perfume
You can’t fire me because I quit!
Throw me in the fire and I won’t throw a fit

Go away! Go away! Go away! Go away! Go away! Go away! Go away! Go away!

Ova pesma je nastala na jednoj od proba Nirvane i na neki način je postala prekretnica za bend, uglavnom zato što je to prva pesma koju su napisali sva trojica zajedno. Prvo je bubnjar Dejv Grol pokazao Kobejbu glavni rif pesme. Kurtu se nije baš svideo, ali je na kraju ipak prihvatio.,,Odlučio sam da ipak napišem pesmu, samo da bi se Dejv osećao bolje. Na kraju krajeva, pesma je zaista ispala cool”, objašnjavao je Kobejn kasnije. I ne samo cool, bila je to žestoki rokenrol, pun besa, distorzije, ludila i energije grandža, tako neodoljiv, sirov i beskompromisan na Kurtov način, milionima svetlosnih godina udaljen svojom kreativnom blistavošću od ego masturbacija samodopadljivih mačo tipova i zvezda tog vremena.Mislim da je najveći deo razloga što pesma zvuči dobro zbog stila pevanja i delova gitare koje radim preko osnovnog ritma, obajšnjavao je kasnije Kobejn. Lirika ove ubitačne alternativne rok pesme bila je zasnovana na uticaju jedne od omiljenih Kobejnovih knjiga, noveli Perfume, nemačkog pisca Patrika Ziskinda (Patrick Süskind)sa čudesnom temom koja se dešava u jednom sirotištu, u Francuskoj osamnaestog veka. Bio je to primalni krik rokenrola, njegova bit, suva, sirova esencija, izvorni bunt koji mogu da razumeju i prihvate samo istinski sledbenici, duhom odabrani, drugačiji, samo svoji, neprilagođeni i samosvesni kakav je bio i glavni junak ovih priča, jedan jedini, predvodnik jedne unesrećene generacije – Kurt Kobejn.

Kao što većina beba mirise na puter

Njegov miris je bio kao ni jedan drugi

On je rodjen bez mirisa i razuma

On je rodjeni šegrt bez mirisa

Odlazi – skloni se, skloni se

Svaka vlažna medicinska sestra je odbila da ga hrani

Elektroliti mirišu kao seme

Obećavam da neću prodati tvoje parfimisane tajne

Postoji bezbroj formula za presovanje cveća

Odlazi – skloni se, skloni se

Ležim na tlu i oplodjujem pečurke

Isparenje gasapretvara se u parfem

Ne možeš me otpustiti zato što dajem otkaz!

Baci me u vatru čak se necu ni razbesneti

Odlazi

Skloni se (x6)

Skloni se

  

HEART-SHAPED BOX

She eyes me like a Pisces when I am weak
I’ve been locked inside your Heart-Shaped box for weeks
I’ve been drawn into your magnet tar pit trap
I wish I could eat your Cancer when you turn back

Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Your advice

Meat-eating orchids forgive no one just yet
Cut myself on angel’s hair and baby’s breath
Broken hymen of your highness I’m left black
Throw down your umbilical noose so I can climb right back

Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Your advice

She eyes me like a Pisces when I am weak
I’ve been locked inside your Heart-Shaped box for weeks
I’ve been drawn into your magnet tar pit trap
I wish I could eat your Cancer when you turn back

Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! Wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Your advice
Your advice
Your advice

Ovu pesmu prati zanimljiva priča. Kobejn je napisao početkom 1992. godine, a onda je potpuno zaboravio na nju. Nešto kasnije, kada se preselio u novu kuću sa svojom suprugom Kortni Lav, negde u Holivudu, nastavio je da radi na njoj. Kortni je rekla u jednom intervjuu da je Kobejn tu pesmu komponovao u ormanu i pošto je jasno mogla da čuje sve što svira, pitala ga je da li može da iskoristi neki njegov rif za neku svoju pesmu. Dobila je od njega jedno glasno “Jebi se”. Kutijica u obliku srca, koju je dobio od Kortni na poklon inspirisala ga je da pesmu nazove “Heart-Shaped Coffin” (“Kovčeg u obliku srca”). Naziv pesme je kasnije promenjen u “Heart-Shaped Box”. Oko značenja pesmeHeart- Shaped Box postoji podeljeno mišljenje. Kao i većina pesama Nirvane, tekst ostavlja slušaocu prostor za projekciju svojih najdubljih želja, fantazija ali i strahova. Kako je Kobejnnaveo, inspiraciju za pesmu je dobio kada je gledao dokumentarac o deci oboleloj od raka. ,,Kad vidiš tako nešto poludiš. To me pogodilo tako snažno, na tako ličnom nivou, više nego bilo šta što se dešava. To me je tako mnogo rastužilo”. Sa druge strane, ideja za naslov pesme nastala je kada je dobio poklon, kutiju u obliku srca od Kortni Lav. Posebnu dimenziju ovoj emotivnoj pesmi, dao je spot koji je režiran prema Kobejnovim idejama, a koji sadrži religijske momente, i depresivne scene bolničkog lečenja.

Gleda me tako bezdušno dok sam slab

Zaključan sam u tvojoj kutiji u obliku srca nedeljama

Upao sam u smrtnu zamku, ne mogu se spasiti

Voleo bi kad bi mogao da pojedem tvoj rak kad se vratiš

Hej! Sačekaj! Još nešto bih dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Hej! Sačekaj! Još nešto bih dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Hej! Sačekaj! Još nešto bih dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Za vaše savete

Bebo ubice* još nikom nisu oprostile

Odsečeni su sa mene anđeoska kosa i moj maleni dah

Probijen himen Vaše visosti, ostavih u truleži

Bacila si pupčanu vrpcu, vraćam se odakle sam

Hej! Sačekaj! Još nešto bi dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Hej! Sačekaj! Još nešto bi dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Hej! Sačekaj! Još nešto bi dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Za vaše savete

Gleda me bezdušno dok sam slab

Zaključan sam u tvojoj kutiji u obliku srca nedeljama

Upao sam u smrtu zamku, ne mogu se spasiti

Voleo bi kad bi mogao da pojedem tvoj rak kad se vratiš

Hej! Sačekaj! Još nešto bih dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Hej! Sačekaj! Još nešto bih dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Hej! Sačekaj! Još nešto bih dodao

Zauvek vam hvala za sve vaše savete

Za vaše savete

Za vaše savete

Za vaše savete

  

RAPE ME

Rape me
Rape me my friend
Rape me
Rape me again

I’m not the only one [x4]

Hate me
Do it and do it again
Waste me
Rape me my friend

I’m not the only one [x4]

My favorite inside source
I’ll kiss your open sores
Appreciate your concern
You’ll always stink and burn

Rape me
Rape me my friend
Rape me
Rape me again

I’m not the only one [x4]
Rape me! [x9]

Pesmu provokativnog naziva, Rape Me (Siluj me), napisao je i komponovao Kurt Kobejn u vreme kada je bend završavao svoj drugi po redu studijski album Nevermind iz 1991. godine.

,,Pesmu Rape Me sam napisao pre nego se desio sav moj problem i nerazumevanje od strane jebenih medija. U početku, ona zaista jeste bila pesma o silovanju, ali danas bih lako mogao da je uporedim kao sliku koja dobro objašnjava kroz kakav sam pakao prošao poslednjih godinu dana”.

Pesmu je Kobejn prvobitno izvodio na akustičnoj gitari (u studiju, na samom početku remiksa albuma Nevermind. Lako se može reći da je sa namerom posvećena svim novinarima koji će ga nešto kasnije javno čerečiti, potom ženi Kortni Lav  bez imalo milosti, kao i svim fanovima koji će ga ikada gnjaviti za autogram ili sliku, i uopšte svim ljudima koji će jedino želeti da iz Nirvane izmuzu što više para i slave samo za sebe), da bi je konačno uobličio u snažnu grandž stvar, sa prepoznatljivim rifom i reskim zvukom električne gitare. Pesma je izdata kao drugi singl, uz pesmu All Apologies. Iako nije doživela veliki uspeh u Americi, pesma se našla na 32. mestu engleske top liste. I danas, ova pesma ne ostavlja ravnodušnim svojim tekstom, prepoznatljivim rifom i jasnom kritikom društva.Rape Meostaje neka vrsta ultimativne izjave pomirenosti Kurta Kobejna sa sudbinom, pomirenosti nekoga koga su toliko jako tukli i udarali da mu je već postalo svejedno. Rape me, my friendje vrhunski Kurtov sarkazam kojim on poziva publiku koja ne shvata da njeno obožavanje uništava sam predmet obožavanja, tj. Kurta samog. Čak i početni akordi pesme ,,Rape me” svojom sličnošću sa početkom ultimativne ,,Smells Like Teen Spirit” dozivaju jedan gorak i tužan osećaj Kobejnove ironije. Gitara u Rape Me u osnovi je Smells Like Teen Spirit unazad! Zašto? Odgovor je dao sam genijalni Kurt Kobejn: smatrao sam da će, ako se pesma ,,Smells Like Teen Spirit” reprodukuje unazad, poprimiti novi karakter! Malo je reći genijalna zamisao, više no kreativna zamisao.Rezultat je bio više no dobar ,,Rape me” je izazvala pravi haos, buru reakcija i snažnih emocija. Unazad.

Siluj me

Siluj me, moj prijatelju

Siluj me. Siluj me ponovo

Nisam jedini aaa [x4]

Mrzi me

Učini to ponovo

Odbaci me

Siluj me, moj prijatelju

Nisam jedini aaa [x5]

Moj najdraži unutarnji izvor

Ljubiću tvoje otvorene rane

Cenim tvoju zabrinutost

Smrdećeš i goreti

Siluj me

Siluj me,moj prijatelju

Siluj me. Siluj me, ponovo

Nisam jedini aaa [x4]Siluj me! (siluj me) [x8]

Siluj me!

DUMB

I’m not like them
But I can pretend
The sun is gone
But I have a light
The day is done
But I’m having fun
I think I’m dumb
Maybe just happy

Think I’m just happy [x3]

My heart is broke
But I have some glue
Help me inhale
And mend it with you
We’ll float around
And hang out on clouds
Then we’ll come down
And have a hangover …
Have a hangover [x3]

Skin the sun
Fall asleep
Wish away
The soul is cheap
Lesson learned
Wish me luck
Soothe the burn
Wake me up

I’m not like them
But I can pretend
The sun is gone
But I have a light
The day is done
But I’m having fun
I think I’m dumb
Maybe just happy

Think I’m just happy [x4]
I think I’m dumb [x12]

Melodičnu stvar ,,Dumb” Kurt je napisao leta 1990. i premijerno je odsvirao akustično u radio emisiji Kelvina Džonsona. I’ m not like them but I can pretend. The sun is gone but I have a light. The day is gone but I’ m having fun. I think I’m dumb or maybe just happy. U intervjuu za Melody Maker od 21. avgusta 1993. godine, Kobejn je rekao da pesma Dumb govori o mnogim ljudima koji svoj lični intelektualni razvoj guše gledajući televiziju deset sati dnevno i uživaju u tome. Pesma sporijeg ritma, sa svedenom ritam sekcijom Grol-Novoselić, Kobejnovo (gotovo kroz zube) tiho pevanje, blago pojačanje ritma u toku refrena, kao i nežni zvuci gudača, savršeno rade u službi pesnikovih satiričnih stihova i na visini su zadatka. Hipnotički otpevan refren ,,Mislim da sam glup ili možda samo srećan”, Kurt objašnjava time da je želeo da bude konfuzan i da je interesantno da je biti srećan u stvari biti konfuzan.

Nisam kao oni, ali mogu se pretvarati

Sunce je otišlo, ali imam svetlost

Dan se završio, ali ja se zabavljam

Mislim da sam glup, ili možda samo srećan

Mislim da sam samo srećan

Mislim da sam samo srećan

Mislim da sam samo srećan

Srce mi je razbijeno, ali imam nešto lepka

Pomozi mi da udahnem, da ga popravim s tobom

Plovićemo naokolo, visiti na oblacima

Tada ćemo sići i imati mamurluk

Imati mamurluk

Imati mamurluk

Imati mamurluk

Oguli sunce, zaspi

Poželi želje, duša je jeftina

Lekcija je naučena, poželi mi sreću

Ublaži opekotinu, probudi me

Nisam kao oni, ali mogu se pretvarati

Sunce je otišlo, ali imam svetlost

Dan se završio, ali ja se zabavljam

Mislim da sam glup, ili možda samo srećan

Mislim da sam samo srećan

Mislim da sam samo srećan

Mislim da sam samo srećan

Mislim da sam glup

Mislim da sam glup

Mislim da sam glup

Mislim da sam glup

Mislim da sam glup

Mislim da sam glup

Mislim da sam glup

 

PENNYROYAL TEA

I’m on my time with everyone
I have very bad posture

Sit and drink Pennyroyal Tea
Distill the life that’s inside of me
Sit and drink Pennyroyal Tea
I’m anemic royalty

Give me a Leonard Cohen afterworld
So I can sigh eternally

I’m so tired I can’t sleep
I’m a liar and a thief
Sit and drink Pennyroyal Tea
I’m anemic royalty

I’m on warm milk and laxatives
Cherry-flavored antacids

Sit and drink Pennyroyal Tea
Distill the life that’s inside of me
Sit and drink Pennyroyal Tea
I’m anemic royalty

Ovu himničnu Nirvaninu stvar Kobejn je napisao još 1990. godine. ,,Dejv i ja smo se zajebavali na nekom četvorokanalnom kasetofonu i ja sam tu pesmu smislio za nekih tridesetak sekundi. Posle tri godine sam seo i u potpunosti je završio za pola sata, ali neposredno pre nego što smo je snimili”.Pomenuti ,,Pennyroyal Tea” predstavljao je vrstu čaja za koji se smatralo da može da izazove abortus. Kurt je znao za tu tvrdnju, ali ovo je njegovo viđenje tog čaja i njegove moguće namene:

,,Činilo mi se da je to jedna sasvim cool slika. U mom slučaju, taj čaj treba da me očisti od svih zlih duhova u meni, ali ništa mi nije pomogao. Sve to lekovito bilje je samo levičarsko-fašistička hipi propaganda”.

Ja sam na vreme sa svima

imam veoma loše držanje

Sedim i pijem čaj od metvice

destilujem život koji je unutar mene

sedim i pijem čaj od metvice

ja sam anemično kraljevstvo

Daj mi Leonarda Koena na onom svetu

da mogu da uzdahnem večno

tako sam umoran

ne mogu da spavam

ja sam lažov i lopov

sedim i pijem čaj od metvice

ja sam anemično kraljevstvo

Ja sam na toplom mleku i laksativima

antacidi sa ukusom višnje

Sedim i pijem čaj od metvice

destilujem život koji je unutar mene

sedim i pijem čaj od metvice

ja sam anemično kraljevstvo

ALL APOLOGIES

What else should I be?
All apologies
What else should I say?
Everyone is gay

What else should I write?
I don’t have the right
What else should I be?
All apologies

In the sun
In the sun I feel as one
In the sun
In the sun

Married
Buried

I wish I was like you
Easily amused
Find my nest of salt
Everything is my fault

I’ll take all the blame
Aqua seafoam shame
Sunburn, freezer burn
Choking on the ashes of her enemy

In the sun
In the sun I feel as one
In the sun
In the sun
Married Buried Married Buried
All in all is all we are

Mnogi su smatrali da ispovedni ton ove pesme koja zatvara album In Utero (i na neki način karijeru benda, nakon kojeg je usledio samo MTV unplugged koncert krajem iste, 1993. godine u Njujorku, a potom i Kurtov suicid početkom aprila 1994. što je bio definitivni kraj benda i jedne epohe, poslednje rock and roll revolucije, grandž odiseje)ima nekog ličnog značaja za Kurta Kobejna. Njegov odgovor je bio više nego jasan: ,,Ne, nema. Nema nikakve veze sa mnom. Ta pesma ne govori ni o čemu”.

I to je bio kraj u kojem se ogledala sva gorčina iskrenosti, tragike i istine koju je Kurt Kobejn tako vešto i bolno oslikao svojim pesmama na zidu plača života prepunog laži i svega onoga što Kurt nikad nije mogao da prihvati. Na kraju svega ostale su samo besmrtne pesme, još jedna rok legenda i mit, žaljenje i lepota lirike jedne neverovatno iskrene i kreativne duše, predvodnika jedne generacije koja je ostavila neizbrisiv trag unutar burne istorije rokenrola, i mnogo, mnogo šire. Na kraju je ostao maestralni MTV unplugged album sa live verzijama moćnih Nirvaninih pesama, kao i nezaboravnim obradama poput onih benda ,,Meat Puppets”, te dve antologijske numere – ,,The Man Who Sold the World” i klasični bluz ,,Where Did You Sleep Last Night” koje na najbolji mogući način zaokružuju jednu neponovljivu priču o lepoti umetnosti, snazi pisane reči, lirike i muzike, svemu onome čime je svet obogatila nezaboravna muzika i pesme Kurta Kobejna.

Postoji dobro u svima nama i ja zaista volim ljude previše do te mere da sam zbog toga tužan, jadan, da sam jedno jadno stvorenje koje ne ume ništa da ceni. Bilo mi je dobro, jako dobro, i zaista sam zahvalan. Ali od sedme godine sam osećao veliku mržnju prema svim ljudima uopšte, samo zato što mi je izgledalo tako lako i površno slagati se sa svima i osećati empatiju samo zato što volim ljude previše i sve osećam tako snažno, pretpostavljam. Hvala vam svima iz dubine mog gorućeg bolnog stomaka za vaša pisma i zabrinutost tokom godina. Ja sam suviše čudan, nagao i mračan i više ne osećam strast. I zapamtite, bolje je sagoreti nego izbledeti. Mir, ljubav, empatija. Kurt Kobejn.-opraštajne su reči Kurta Kobejna od sveta koji ga nije razumeo i prihvatao onakvog kakav je zapravo bio.

Ovaj sažeti prikaz njegove lirike samo je deo odsjaja večne duše koja sad slobodno luta nebeskim svodovima, nošena duhom beskompromisne lepote čiji nam je deo ostavio u amanet svojim legendarnim pesmama.

KURT COBAIN

SMELLS LIKE TEEN SPIRIT

 Šta bih drugo trebao biti?

Izvinjavam se.

Šta bih još trebao reći?

Svi su srećni.

Šta bih još trebao napisati?

Nemam prava.

Šta bih drugo trebao biti?

Izvinjavam se.

Pod suncem

Pod suncem osećam jedinstvo

Pod suncem

Pod suncem

Oženjen!

Pokopan!

Voleo bih da sam bio kao vi

Lako zabavljen

Pronaći ću svoje gnezdo soli

Sve je moja krivica

Prihvatam sve optužbe

Sramotu morske pene

Promrzle opekotine od sunca

Gušeći se u pepelu njenih neprijatelja

Pod suncem

Pod suncem osećam jedinstvo

Pod suncem

Pod suncem

Oženjen, oženjen, oženjen!

Pokopan!

Yeah, yeah, yeah, yeah,

Sve u svemu je sve što jesmo 

Za P.U.L.S.E Dragan Uzelac

Tekstovi o muzici na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

8 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Krešimir
Krešimir
3 years ago

Kao i uvijek kada dolazi s Vaše strane, fantastičan članak! Hvala!

dragan uzelac
dragan uzelac
3 years ago
Odgovor korisniku  Krešimir

Hvala i Vama, Krešimire!

Ako postoji neki kvalitet onda je to činjenica da je sve pisano sa ogromnom ljubavlju, što se, nadam se i oseti. Većina toga što sad čitate jako je davno napisano, imalo svoju fazu mirovanja i sedimentacije, a kad se iskristalisalo isplivalo je zahvaljujući novim tehnologijama na površinu.Iskreno, ja sam samo posvećenik koji uživa u onome što radi i to ne smatra radom nego igrom rečima, čistim zadovoljstvom. Kao što je i to Vaš imenjak, Ćosić, nekad radio u svetu košarke – bez poređenja, naravno.Iskrenost i entuzijazam ništa ne može zameniti, ako želite kvalitet… uz ljubav koja se podrazumeva.Čitaoci i ljudi poput Vas velika su nagrada za sav trud i moje srce je dodatno ispunjeno, nadahnuto za neki budući rad, igru …. Hvala Vam još jednom, od srca, naravno!

PreZla
PreZla
3 years ago

Poslednja pesma nije teen spirit, vec all apologies… Najbolji ste btw🙂

dragan uzelac
dragan uzelac
3 years ago
Odgovor korisniku  PreZla

Dear PreZla,

naravno da poslednja pesma nije ‚‚Smells like teen spirit”… Došlo je do neke od grešaka u koracima prilikom prenosa teksta … Nije do mene, ali … sve je to rokenrol… Da parafraziram Bukowskog: ‚‚ Kakva korist od savršenosti(naslova) 🙂
U svakom slučaju hvala na javljanju i pohvali…. Bitno je u suštini druženje i dobra energija, malo kulture na sav ovaj primitivizam i apsurd oko nas ….
I meni je zasmetalo to što ste primetili, ali, uvek je bitna suština, a ljudski je grešiti…

darko
3 years ago

Divan clanak o starom Kobejnu i grandz sceni.Za veliko postovanje je i to sto je u jednoj od pesama Kurt govorio kritikujuci i jedan veliki deo svoje publike zato sto na koncerte dolaze iz povrsnih razloga,samo da se istutnje,uopste ne razumejuci sustinsku poruku benda.Ko bi se to danas usudio da uradi kada svi gledaju profit i prodju koju mogu imati kod te iste publike,koja se maltene poistovecuje sa trzistem.Hvala postovanom Draganu uzelcu na bezmalo posvecenickom radu.Tekstovi koji se u PULSE objavljuju gotovo da pokrivaju granicne,nadahnute objave,razmisljanja brojnih autora koji se tesko mogu naci ma koliko covek zeljan saznanja tragao po bibliotekama,internetu ili drugde.Mogu reci da su mi,sada vec,puno pomogli u zivotu,u stalnoj potrazi za odgovorima.A to nije mala stvar.

dragan uzelac
dragan uzelac
3 years ago
Odgovor korisniku  darko

Hvala i Vama, Darko!

Lepši komentar i opravdanje svega uloženog u tekst o kojem govorite nisam mogao da dobijem. Istina je da radim ili se igram rečima iz čiste ljubavi,da, upravo posvećenički, ali sa željom da se neka bitna iskustva i saznanja podele sa ljudima poput Vas koji će to shvatiti na najbolji mogući način i preneti dalje… Divno ste sve rekli … prosto nemam šta da dodam osim da se od srca zahvalim. Kurt je inače deo moje generacije, tako da je tekst rađen sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Nažalost, novac je pojeo sve i mnogo čemu oduzeo smisao, potiskijući ono najbolje u čoveku u drugi plan i pretvarajući život čoveka u niz animalnih zadovoljstava i paklenu borbu za profit koji je u suštini odraz praznine u duši…
Drago mi je ako sam Vam na bilo koji način učinio život boljim, I sam sam se tako osećao, nekad davno, učeći od najboljih…
I još nešto, za kraj. PULSE je svakako mesto gde možete pronaći upravo to što ste rekli. Nekad je bilo mnogo više takvih mesta, ali … Pohlepa i glupost su prevagnuli, vraćajući se kao bumerang zla… Ipak, treba samo slediti vlastito srce … U svakom porazu postoji bitan deo nove slobode, da parafraziram Milana…

Veliki pozdrav, od srca!!!

Darko
3 years ago
Odgovor korisniku  dragan uzelac

Hvala vam,Dragane,i sto ste uz sam tekst o kobejnu,prilozili i nekoliko prevedenih pesama Nirvane.Da niste,pak,verovali bismo vam na rec za sve napisano,ali za citaoca koji ne vlada engleskim,ogromna je stvar da moze i sam procitati tekst prevedene pesme.kao sto i kamencic bacen u vodu u svakoj dusi slusaoca izazove koncentricne krugove zadovoljstva,ipak,direktno preveden tekst doprinosi tome da svako od nas zaljubljenika u Muziku u potpunosti oseti svu imaginaciju,fantazmagoricnost i treptaje svih tih pesama.dakle vrlo lep i preposten gest sa vase strane.sasvim ste u pravu da je novac pojeo sve ali i da je on i pokrice za prazninu udusi ili dusama.Zato treba ceniti mesta poput PULSE,vase lepe tekstove o Muzici,i sve druge clanke koji pokrivaju bas veliki prostor ljudskog nadahnuca i imaginacije,i stvarno jesu zivotovazni-bez imalo preterivanja.U ocekivanju novih,vrednih tekstova,puno pozdrava Vama Dragane i sve najbolje!

dragan uzelac
dragan uzelac
3 years ago
Odgovor korisniku  Darko

Hvala Darko … jako lepo ste sve to rekli i razumeli poruku koju želim da prenesem, kao što je neko, nekad davno, preneo na mene, nadahnuvši me i uputivši ka stvaralaštvu. Sve ostalo zavisi od redakcije PULSE magazina… moj rad je obiman i traje već dve i po decenije… samo što je sad vidljiviji i dostupniji zahvaljujući novih tehnologijama. Po meni, formula uspeha u radu je postaviti se u ulogu čitaoca ili slušaoca… dopreti do suštine onoga što dira srce i dušu, pažljivo oslušnuti puls grada i života. Toga je sve manje jer je površnost i nepotrebno gomilanje fakata zamenilo nekadašnji posvećenički rad i ljubav. Napisano se prvo mora duboko proživeti da bi se potom transponovalo u pisanu reč ili muziku, bilo koji vid kreativnosti, umetnosti… Mislim da je sve manje pravih stvari jer su ljudi sve manje autentični i iskreni. Nedostaju emocije i dubina… ostali su negde u analognom vremenu, zagubljeni u dušama onih koji su otišli zauvek, poput Kobejna za svojom umetnošću…