“Praško groblje” Umberta Eka

Samo što je, krajem prošle nedelje, novi roman Umberta Eka, „Praško groblje“ stigao u italijanske knjižare, prvi tiraž od 230.000 primeraka je rasprodat. Dodatnih 50.000 primeraka je u štampi a knjiga se prevodi u 40 zemalja. Izazvao je pomamu čitalaca i žestoke polemike.

Ekov dugotrajni interes za konstrukciju „Protokola sionskih mudraca“ (o kojima je pisao i u romanu „Fukoovo klatno“), objavljenih prvi put u Rusiji 1903. Kulminirao je u knjizi „Praško groblje“ u čijem centru se nalazi prouzvodnja neistina. Na više od 500 stranica romana pisac se poigrava sa antisemitskim klišeima iz 19. Veka, demontirajući ih jedan po jedan. Eruditan, istovremeno zlokobana i neodoljiv, Eko uvlači čitaoce u iracionalni vrtlog špijunskih spletki. U društvu sa pijemontskim falsifikatorima, francuskim agentima, pruskim špijunima, Jevrejima, onim pravim i otpadnicima, anarhistima, jezuitima, garibaldincima i masonima, prati kako je krajem 19. veka nastao najpoznatiji antisemitski pamflet.

Glavni junak romana Simone Simonini po zanimanju je špijun, falsifikator i patološki antisemita, koji ne samo da daje doprinos konstrukciji „Protokola“ već i sačinjavanju lažnih dokumenata u aferi Drajfus. Nakon Torina, ovaj sposobni kreator dosijea posao pronalazi u Palermu, Parizu, Pragu i Minhenu…Kao svaki rasista, on je netolerantan: njegovoj mržnji nema kraja.

U napomeni na kraju knjige, Eko piše da je jedini izmišljeni lik u knjizi protagonista Simone Simonini.

Bedeker kao nadahnuće

Roman je odmah podelio kritičare, naročito u pogledu događaja koji se odnose na antisemitizam i konstrukciju  Protokola. Pohvalne kritike su se pojavile u listu „Fato“ i kulturnom dodatku „Domenika“ uglednog lista „Il sore 24 ore“. Recenzent Gad Lerner je u dnevniku „Republika“ napisao da je Ekovo delo predodređeno da postane klasično.

Međutim, već uoči najavljenog izlaska knjige, prva negativna kritika pojavila se u Pragu, gradu koji je postao okultna meta Ekovih pripovedačkih šetnji. Vremešni Ekov prevodilac na češki, Zdenek Frubort, izjavio je da, iako još nije pročitao knjigu, pretpostavlja da će se radnja odigrati na jevrejskom groblju u Pragu, a da će glavni junak biti simpatični uništitelj. „Eko je mnogo fasciniran Pragom. Pre nekoliko godina poklonio sam mu jednu knjigu iz 19. Veka, prvi vodič za turiste sa planom, nazivima ulica i spomenika. Rekao sam mu da će, ako hoće da piše novi roman, tu sigurno naći interesantne stvari. Možda je to zaista iskoristio“, kazao je i dodao da Eka ne smatra genijalnim piscem.

Žestina sa kojom rasizam izbija sa stranica knjige alarmirala je neke komentatore koji smatraju da Ekova optužba protiv rasizma, zbog autorove dvosmislenosti, umesto suprostavljanja istom, može čak doprineti rasplamsavanju mržnje. Kritičarka vatikanskog dnevnika „Oservatore romano“ Lučeta Skarafija je bila možda najoštrija, ocenivši roman kao „dosadan, konfuzan i težak za čitanje“ naročito zamerajući autoru njegov izbor da piše priču u kojoj su svi likovi negativni. Po njenom mišljenju, Eko je pogrešio što je predstavio samo zlo bez „uključivanja dobrog u borbu protiv njega“: tako je pripovedanje „dobilo privid amoralnog voajerizma, u kome se može zaglibiti“.

Ekova naracija nije do kraja ubedila ni glavnog rabina jevrejske zajednice u Rimu, Rikarda di Senjija, koji ističe da je način piščevog pripovedanja sumnjiv i opasan, da je Ekova poruka dvosmislena a da protogonista romana, koliko god prost i monstruozan, na kraju postaje simpatičan i neko se čak može identifikovati sa Simoninijem

Teorije sa prividom istine

U razgovoru za „Espreso“, Eko je objasnio da je oduvek bio fasciniran sa „Protokolima“: upravo zato što su isti stalno uzimani za ozbiljno, iako je tekst očigledno pun unutrašnjih kontradikcija. „Još 1921. „Tajms“ je pokazao da je to bio tekst u velikoj meri prepisan iz knjige Morisa Žolija („Dijalog u paklu između Makijavelija i Monteskijea“), koji nije bio usmeren protiv Jevreja nego protiv Napoleona Trećeg. Ali Hitler je nastavio da ga smatra autentičnim u „Majn kampfu“, koji se i danas pojavljuje u pronacističkim knjižarama ili arapskim sajtovima. Mišljenje britanske antisemitkinje Nene Vebster još uvek je dominantno.“Možda je falsifikat, ali to je knjiga koja tačno kaže ono što Jevreji misle, prema tome, istinita je“…Napisao sam roman, a roman, za razliku od eseja, ne vodi ka zaključcima već postavlja na scenu kontradikcije.“ Govoreći o verodostojnosti  falsifikata, Eko objašnjava da teorije zavere izgledaju verodostojne (verovatne) zato što su uvek sačinjene od već priznatih materijala i stoga imaju privid istine. „Postoji transcendentalna forma zavere koja uvek važi. U mom romanu kako protagonista tako i drugi sistematski prodaju obaveštajnim službama tajne materijale gde je zapisano ono što se već znalo. A i danas čuveni dosijei su samo zbirke isečaka iz novina.“

„Antisemitizam je mentalni  nemir, kao pedofilija“, zaključio je pisac.

Prošlog ponedeljka, prilikom gostovanja u (političkoj) televizijskoj emisiji „Nevernik“, čuveni semiolog-romanopisac je rekao da njegov glavni junak, ekspert za proizvodnju falsifikata, predstavlja inkarnaciju gotovo privlačnog zla. Osvrnuvši se na problem današnjice, koji se sastoji u teškoći razlikovanja istinitog i lažnog i virtuelnog, podsetio je da nakon neistina obično slede tragedije: i holokaust se desio zbog falsifikata. A na opasku da papa (čitaj: katolička crkva) i jevrejski integralisti možda ne podnose ovu knjigu možda i zbog njegovog poznatog relativizma, Eko je odgovorio sa smeškom: „Ja nikada nisam polemisao sa mojim kritičarima“.

Snežana Simić

„Politika“

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Snežana Moračić
Snežana Moračić
13 years ago

Will Eisner je u svom ‘stripu’ /2005 stampan/ The Plot: The Secret Story of
the “Protocols of the Elders of Zion,” za koji je uvod napisao Eko, inace poznati obozavaoc stripova/graphic novels/ pisao o Protokolima Sionskih mudraca, samo sto se likovi Eisnerovi i Ekovi ne podudaraju, kod Eisnera je Sergei Nilus profesor, Raspucinu slican, izdavac, kod Eka je putujuci kaludjer…

1999 je francuski Le Figaro otkrio ko je pisac kontraverznih, misterioznih Protokola – Matvei Golovinskii, novinar i pisac…ima dosta materijala koji mogu da se nadju na internetu kao dopuna, ili uvod za Ekovu novu knjigu, koja ima preko 500 stranica.
Koliko mi je poznato, jos je nema na Severno-Americkom trzistu, osim nekoliko najava u novinama, ne secam se da sam nesto detaljnije citala.

Tanja A
Tanja A
4 years ago

Čitajući ovaj roman, koji uzgred budi rečeno, zaista nije lak za čitanje (ali takav je signore Eco,zar ne?), naročito ukoliko se krene u dublje istraživanje dogadjaja i likova, sve vreme mi je u glavi Kišova ,,Knjiga kraljeva i budala”. Kiš je decenijama pre Eka ispričao priču nastanka ,,Protokola…” Slažem se da žestina antisemitskih stavova pojedinih likova u knjizi užasava.