Stvaranje ni iz čega (∅)

Stvaranje ni iz čega (∅)

(Dok se Bog vešto skriva iza vela od 10 na minus 43)

Uzmemo li ideju o stvaranju ni iz čega ona u jevrejskoj mistici drži izuzetno kompleksnu i značajnu poziciju, dobro znanu po jednostavnoj hebrejskoj reči – Ejn (אין) – Ništa, Ništavilo; ali ništavnost koje u isto vreme predstavlja i primordijalnu formu stvaralačke sile. Potencijal kosmosa. Motor onoga što zovemo Postankom (Berešit, בראשית). Odnosno mehanizam koji će iznedriti inicijalni set zakona koji(m) će kosmosom upravljati – fizički set zakona u krajnjoj instanci… Upravo zbog toga je ovo i jedna od omiljenijih formula koju jevrejski učenjaci koriste kada žele da diskutuju i pišu o problematici stvaranja ni iz čega.

No najjednostavnije rečeno:

(…) Reč je o stvaranju sveta od strane Boga iz nečega što nije ni Bog sâm po sebi, niti bilo kakva druga vrsta egzistencije, već čisto ne-postojanje.

 

Uposlimo li ovde racio, formula bi mogla biti sledeća:

m / 0 =

m podeljeno sa nulom (0daje beskonačno ()
gde m predstavlja bilo koji pozitivan
 broj (+)

 

Ali zašto ne uprostimo ovu jednačinu množeći obe strane nulom?

Na taj način dobijamo da:

m = 0 x

proizvod nule i beskonačnog daje pozitivan broj

 

Zar to nije dokaz da je neka beskonačna sila stvorila kosmos ni iz čega ()?

To Ništa, iz kojeg je sve nastalo, zbog toga nikako ni ne može biti apsolutna negacija sveg postojanja, a mi Mu ne možemo pripisati nikakve atribute zato što je izvan domašaja našeg razuma i intelekta. Ipak, suština je u tome da je To Ništa beskonačno realnije od bilo koje druge realnosti. Tek kada se um oslobodi svih ograničenja i kada se, rečeno mističnim jezikom, spusti u dubine tog ništa, tek tada može nazreti ono/To božansko.

Dakle, Ništa obuhvata apsolutnu širinu te mistične stvarnosti, iako se ne može definisati… jer Bog koji je definisan bio bi konačan Bog. Suštinski: predstavlja božanstvo u njegovoj najskrivenijoj i najnedokučivijoj suštini. Tako da je stvaranje ni iz čega zapravo stvaranje iz sâmog Boga. I na taj način stvaranje ni iz čega postaje simbol emanacije, jedne ideje koja je u istoriji filozofije i teologije uvek bila veoma zamućena i krivo tumačena.

S druge strane ogledala, ovaj pristup (možda) možemo uporediti s Plankovom erom (Planck epoch) moderne kosmologije, erom koja se vezuje za vreme ranije od 10−43 sekundi nakon Velikog praska* (Big Bang). Period stvaranja u kojem ništa nije bilo izvesno, jer je u uslovima Plankove energije (1019 milijardi elektron-volti, eV) gravitaciona sila, G, bila jaka poput bilo koje druge sile. Nešto što se nikada više nakon toga nije dogodilo. Vrlo je iz moguće da su tada sve četiri, nama danas znane, sile svemira bile objedinjene u jednu SUPERSILU i možda je jedino tada vasiona bila u savršenom stadijumu ništavila, odnosno – praznog višedimenzionalnog svemira. To je vreme misteriozne simetrije koja je objedinjavala sve četiri sile tako da su jednačine za njih mogle biti savršeno komplementarne. No odmah  nakon 10−43 sekundi od ova misteriozna simetrija biva narušena kada se i formira majušni mehur, embrion, ovog našeg kosmosa u nastajanju… Možda i kao rezultat nasumične kvantne fluktuacije (Quantum fluctuation). Taj mehur bio je reda veličine Plankove dužine (The Planck length) koja je iznosi, prema približnim procenama, oko 10−33 centimetara, odnosno tek 0.000000000000000000000000000000000016 metara.

Nakon ovog inicijalnog ultra-kratkog perioda, u nastupajućoj GUT eri (A Grand Unified Theory) koja započinje nakon 10-43 sekundi od Velikog praska, već formirani mehur započinje s naglim širenjem. I to širenjem višestruko bržim od brzine svetlosti, jer, setimo se, tada još uvek nije bilo definisanih fizičkih konstanti koje bi to eventualno sprečavale.

U tim trenucima dolazi i do munjevitog razdvajanja SUPERSILE na pojedinačne, usled opadanja i opšte energije sistema, i koje poprimaju formu onakvih kakve ih i danas opažamo i merimo.

Četiri sile koje gospodare svekolikom vaseljenom:

 

GRAVITACIONA SILA

Najslabija od četiri sile ali neograničenog dometa,
opisuje je Opšta teorija relativnosti (GTR);
.

SLABA NUKLEARNA SILA

Kratkog je dometa delovanja, jača od gravitacione
i opisuje je Elektro-slaba teorija (EWT);
.

ELEKTROMAGNETNA

Jaka sila koja održava protone i elektrone u
orbitama atoma
i koja je opisana teorijom
Kvantne elektrodinamike (QED);
.

JAKA NUKLEARNA SILA

Najjača sila prirode, i ona najmanjeg dometa,
održava standardnu materiju stabilnom,
opisana Kvantnom hromodinamikom (QCD).

 

* Prasak nije bio veliki (jer se desio na nivou čestice), niti je bilo praska (jer nije bilo uslova za prostiranje zvuka);

** Neki ovaj model nazivaju i teorijom Velikog pljeska (The Big splat), umesto Velikog praska, jer podrazumeva sudar dve kosmičke brane.

 

Za P.U.L.S.E / Dražen Pekušić

arsmagine.com/misaoni-zapisi/stvaranje-iz-niceg/

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

8 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Ivan
Ivan
4 years ago

Uposlimo li ovde racio, formula bi mogla biti sledeća:
m / 0 = ∞
m podeljeno sa nulom (0) daje beskonačno (∞)
gde m predstavlja bilo koji pozitivan broj (+)
Ali zašto ne uprostimo ovu jednačinu množeći obe strane nulom?
Na taj način dobijamo da:
m = 0 x ∞
proizvod nule i beskonačnog daje pozitivan broj
Zar to nije dokaz da je neka beskonačna sila stvorila kosmos ni iz čega (∅)?

Gospodine Pekušiću – ovaj dokaz je tautološki nonsens.
Deliti nulom nema smisla jer ne postoji algorinamski sled-
Pozdrav
Upravo racio ovde negira pretpostavku.

vilogorski
vilogorski
4 years ago

Kant sam tvrdi, da ograničeni čovek ne može dati odgovor na neograničenu tajnu.
Drugo, Kurt Gedl dokazuje da ograničena matematička tvrdnja ne može obuhvatiti beskonačan pojam.
Nije sporan Gospod sporan je dokaz.
To je problem agnostika. Koji kažu:” Kad ga vidim ili neko dokaže, poverovaću”. Veliki matematičar Fon Nojman je pokušavao da ga metematički dokaže. Ali 🙂
Na to Berđajev odgovara:” Kad bi Boga racionalno spoznali vi bi izgubili slobodu izbora.
Mislim Dražene da je sad jasno.
Pozdrav,

vilogorski
vilogorski
4 years ago

Poštovani,
Fazni prelaz iz esencije na egzistenciju je nepremostiv!
Diskusija bi bila veoma zanimljiva i izazovna, ali problem je što ovaj prostor nije namenjen za duboke filosofsko- metafizičke rasprave. Tako da vas pozdravljam i neka svako ostane u svojoj sferi promišljanja i verovatno zabluda.
Pozdrav,

Erotoman
Erotoman
3 years ago

Smiješno. Dijeliti nešto sa nulom znači ne učiniti ništa, ostaviti prethodno stanje neizmijenjenim. Nema promjene=nema stvaranja. I kakve veze ima sva ova priča sa Big bangom? Hoćeš ovom smijurijom da dokažeš da je materija u Velikom prasku nastala ni iz čega? Niti se beskonačno može dijeliti, niti se može dijeliti nulom, niti naš materijalni i definisani svemir ima ikakve veze sa beskonačnošću. Jedina matematika koja za sada može da se nosi sa dinamikom našeg univerzuma je teorija haosa budući da se u njemu entropija konstantno uvećava. Veliki prasak nije mogao biti emanacija ni iz čega, nego fazna transformacija određene tvari u pravcu uvećanja entropije. Sve što postoji i sve što se može zamisliti ili je u stanju ekvilibrijuma ili haosa. Naš univerzum je u stanju haosa jer ekvilibrijum svemira bi značio da je on vječno isti, bez promjene. Haos donosi promjene, stvaranje, ali i neminovno uništenje. Tako ćemo i mi kao jedan njegov besmisleni izdanak biti uništeni i nikad se nećemo, fala **r*u ponoviti. Bog tu ne može ništa. Erotika, seksualne slobode, poligamija, seksualna blasfemija, bizarni fetišizam, hermafroditizam, narkomanija, komunizam… to ispunjava čovjeka najsnažnijim zanosom i samopouzdanjem koji mene lično drži poput viteza u zlatnom oklopu na plećima Pegaza. Filozofija je gorka osveta sebi, uvijek ružna spoznaja stvarnosti. Namjesto toga stvarnost spoznati čulima, izraziti je neartikulisanim uzdasima i eksplodirati u njoj poput supernove. Život je vatromet.

Fini
Fini
3 years ago

Veliki prasak se nije desio u vidu eksplozije, već je započeo davno prije toga. Prije eksplozije je postojao primordijalni oblik prašine u ništavilu svemira koji je srastao u masivno i hiper-zgrušano jezgro mase i energije i upravo je to bilo ono što je eksplodiralo. Brown postavlja pitanje odakle je došao ovaj oblik prašine i odakle je došla primordijalna prašina i energija za ovu ekspoloziju? On se poziva na nauku, jer iz nje same ne možemo dobiti nešto iz ničega.

Kur’anski ajet je davno potvrdio prisustvo Boga u stvaranju univerzuma:
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? (Kur’an, sura 21., ajet 30.)

https://www.youtube.com/watch?v=q-jwhkhGpGw