Kako pisci vređaju pisce?

Kako pisci vređaju pisce? – Dakle, pisci, jednostavno ne vređaju jedni druge na način na koji smo navikli u našim svakodnevnim životima. Vređa se i danas ali, čini se, da se te uvrede ne mogu uporediti sa žestokim uvredama iz prošlih vremena. Razumljivo je, naravno, da pisci mogu izraziti svoja osećanja na upečatljiviji način s obzirom na prirodu njihove profesije. A takođe ima smisla verovati da su stanja onih koji su dopustili sebi da tako izraze mišljenje o drugima, koji se bave istim poslom kao i oni – samo lošije, po njihovom mišljenju – neka od najfrustrirajućih koja znamo. I zato ćemo oprostiti našim dragim piscima njihove ozlojeđenosti. Sledi izbor od trideset žestokih uvreda koje su oni upućivali jedni drugima.

30. Gistav Flober o Žorž Sand:

“Velika krava puna mastila”

29. Robert Luis Stivenson o Voltu Vitmenu:

“..kao veliki čupavi pas, koji upravo pušten sa lanca, njuška sve strane ovog sveta i laje na mesec”

28. Fridrih Niče o Dante Aligeriju

“Hijena koja piše poeziju na nadgrobnim spomenicima”

27. Harold Blum o Džoani Roling (2000)

“Kako čitati Harija Potera i čarobnjakov kamen? Pa, veoma brzo od početka i možda ćete tako stići do kraja. A zašto čitati? Verovatno zato ako ne navedete sebe da pročitate nešto bolje, onda će Roulingova uraditi to”

26. Vladimir Nabokov o Fjodoru Dostojevskom

“Nedostatak ukusa kod Dostojevskog, njegovo monotono bavljenje licima koja pate od pred-frojdovskih kompleksa i koji se valjaju u tragičnim nezgodama ljudskog dostojanstva – sve to teško da je za divljenje”

25. Gertruda Štajn o Ezri Poundu

“Tumač sela. Odličan ako ste bili na selu. Ako niste bili, nije”

24. Virdžinija Vulf o Oldosu Haksliju

“ Sve sirovo, nekuvano i u znak protesta”

23. Herbert Džordž Vels o Džordžu Bernardu Šou

“Dete-idiot koje vrišti u bolnici”

22. Džozef Konrad o Dejvidu Herbertu Lorensu

“Obično đubre i ništa drugo osim nepristojnosti”

21. Lord Bajron o Džonu Kitsu (1820)

“Evo, Džon Kits piša krevetsku poeziju i tri novele a sam Bog zna kome…Dosta više sa Kitsom…ja vas molim, oderite ga živog; ako neko od vas to neće onda ću to uraditi ja lično, ne postoji razlog trpeti to idiotsko balavljenje”

20. Vladimir Nabokov o Džozefu Konradu

“Ja ne mogu trpeti Konradov stil prepun prodavnica suvenira, flaširanih brodova i ogrlica od ljuski romantičnih klišea”

19. Dilen Tomas o Radjardu Kiplingu

“Gospodin Kipling stoji pred svima u svom nemoralnom svetu za koji bih želeo da je drugačiji”

18. Ralf Emerson o Džejn Ostin

“Romani gospođice Ostin…čine mi se vulgarnim u nijansama, sterilnim u umetničkoj invenciji , zatočeni u bednim konvencijama engleskog društva, bez genijalnosti, duhovitosti i bez ikakvog su saznanja o svetu. Nigde život nije tako stegnut i uzak. Jedini problem u umu pisca je – kako se udati””

17. Martin Ejmis o Miguelu Servantesu

“Čitanje Don Kihota može se uporediti sa neodređenom posetom sa strane najneočekivanijeg starijeg rođaka sa svim njegovim šegačenjima, prljavim navikama, nezaustavljivim sećanjima i užasnim saradnicima. Kada se doživljaj završi i stari dečak proveri sve (na strani 846 – priča se čvrsto zakiva bez prostora za dijalog) vi ćete proliti suze; ne suze žaljenja ili olakšanja već suze ponosa. Uspeli ste uprkos svemu što Don Kihot predstavlja”

16.Šarl Bodler o Volteru (1864)

“Moja dosada je rasla u Francuskoj – a glavni razlog je što ovde svi liče na Voltera …kralja budalaština, princa površnosti, anti umetnika i zastupnika ženske posluge”

15. Vilijam Fokner o Ernestu Heningveju

“On nikad nije upotrebio reč koja bi čitaoca prisilila da posegne za rečnikom”

14. Ernest Hemingvej o Vilijamu Fokneru

Jadni Fokner… Zar on stvarno misli da veliki osećaji proizlaze iz velikih reči?”

13. Gor Vidal o Trumanu Kapoteu

“On je punokrvna domaćica iz Kanzasa sa svim svojim predrasudama”

12. Oskar Vajld o Aleksandru Poupu

“Postoje dva razloga zašto ne voleti poeziju. Prvi je – ne voleti je, a drugi je čitati Aleksandra Poupa””

11. Vladimir Nabokov o Ernestu Hemingveju (1972)

“Što se tiče Hemingveja, po prvi put sam ga čitao ranih četrdesetih… nešto o zvonima, loptama i bikovima…gnušao sam se”

10. Henri Džejms o Edgaru Alanu Pou (1876)

“Entuzijazam za delima Poa je znak primitivne etape razmišljenja”

9. Truman Kapote o Džeku Keroaku

“On ne piše, on samo kuca na pisaćoj mašini”

8. Elizabeta Bišop o Džeromu Dejvidu Selindžeru

“Mrzela sam “Lovca u raži”. Trebali su mi dani da prođem kroz knjigu, obazrivo, stranu po stranu i crvenela od sramote zbog svake njegove smešne rečenice. Kako su ga pustili da to uradi?”

9c1aa64a

7. Dejvid Herbert Lorens o Hermanu Melvilu (1923)

“Niko ne može biti više nalik na klovna, trapaviji i misaoniji u lošem ukusu nego Herman Melvil čak i u velikom romanu kao što je “Mobi Dik”…Iscrpljivanje jedne velike teme. Postoji nešto lažno u svemu tome. I to je Melvil”

6. Visten Hju Oden o Robertu Brauingu

“Ne mislim da je Robert Brauing bio dobar u krevetu. Njegova žena verovatno nije mnogo brinula o njemu. On je hrkao i imao fantazije o dvanaestogodišnjim devojčicama”

5. Artur Evelin Vogh o Marselu Prustu (1948)

“Čitam Prusta po prvi put. Veoma siromašna stvar. Mislim da je mentalno defektan.”

4. Mark Tven o Džejn Ostin (1898)

“Nemam nikakvo pravo da kritikujem knjige, osim kada ih mrzim. Često želim da kritikujem Džejn Ostin, ali me njene knjige tako izluđuju da ja ne mogu sakriti sav svoj bes od čitaoca; I zato moram da se zaustavim uvek kada počnem. Svaki put kada sam pročitao “Gordost i predrasudu” poželeo sam da je iskopam i da udaram njenu lobanju njenim sopstvenim kostima”.

3. Virdžinija Vulf o Džemsu Džojsu

“Uliks je delo gadljivog studenta koji istiska svoje bubuljice”

2. Vilijam Fokner o Marku Tvenu (1922)

“Piskaralo koje se ne bi smatralo ni četvororazrednim u Evropi, koje je prevarilo nekoliko dokazano starih književnih skeleta, dovoljno lokalno obojenim, površnim i lenjim, intrigama”

1. Dejvid Herbert Lorens o Džemsu Džojsu (1928)

“Bože moj, koje je Džems Džojs oličenje nespretne zbrke misli! Ništa osim starih pedera i kupusišta citata iz Biblije a ostatak je dinstan u sosu od namernog, novinarsko prljavog jednoumlja”

2629627

za P.U.L.S.E pripremio Boban Savković

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

14 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
bd novski
bd novski
12 years ago

neke ljude je uzitak citati cak i u ovakvim uvredama
odlicno
steta sto ovo nismo imali,tj ja sam bio medju lijenijima,ove informacije u srednjoj skoli
najljepse pamtim iz tog vremena svadje sa profesoricom knjizevnosti sto mi davala jedinice jer sam citao van lektire

Dusan
Dusan
11 years ago
Una
Una
11 years ago

“One man’s Shakespeare is another man’s trash fiction.
Yes, hell hath no fury like one author gleefully savaging another author’s work.”

Nada Krivokuca
Nada Krivokuca
10 years ago

Ma koliko sam sa nekima slozila oko polovine citanja mi je pripala muka. Morala sam prekinuti, mada, i oni su samo ljudi a sve ljudsko ne treba da nam bude strano. Ipak, pitam se sta, onda, ostaje za polupismene…

hmhm
hmhm
10 years ago

Virdžinija Vulf je zapravo veoma cenila Džojsa, stoga me veoma čudi da ga je ikad pljuvala…

Milly
Milly
8 years ago

Iz ovih komentara izvire kao bujica njihovo samoljublje i ljubomora na tudje reci , kojih se oni nisu setili 🙂

Katarina Ristich Aglaja

Postoji – po Muzilu – fenomen mrznje prema Lepoti. (dodala bih jos – Lepoti nedohvatnog…).
~
Za Niceovog “Zaratustru” savremenici su rekli da je vrlo dobro jezicki sklopljena knjiga kojoj nedostaje sadrzina…

Katarina Ristich Aglaja

Rekla bih – strah i mržnja idu zajedno – kad se pred tuđim delom iznenada oseti zebnja, faustovska jeza; upravo kao pred pragom one nepoznanice koja donosi šokantnu (svepotresnu) novinu : opozicionu svetlost rasvete skrivenih ćoškova unutar neke naizgled poznate nam tradicije.

Тања
Тања
7 years ago

1.Да ли је Набоков о некоме рекао нешто лепо?
2. Има ли увреда адресираних на Толстоја ?

Boban Savković
Admin
6 years ago
Odgovor korisniku  Тања

O Džojsu, recimo. Izdao je i knjigu gde je objašnjavao svako poglavlje Uliksa.

Велибор
Велибор
6 years ago

Тешко је поверовати, али – Толстој није ценио Шекспира!

Цитат:

“Tolstoj kritikuje Šekpira ne kao pesnika, nego kao mislioca i učitelja, i njegov zadatak uopšte nije tako težak. Ipak, on udara pored cilja: Šekspir to čak i ne oseća. Njegova reputacija i zadovoljstvo koje nam daje njegovo stvaralaštvo, ostaju nepromenjeni. Očigledno, pesnik je nešto više od mislioca i učitelja, mada i ove osobine treba da ga krase. U svakom delu postoje elementi propagande, i ipak u svakoj knjizi, drami ili pesmi mora prisutstvovati nešto neuhvatljivo, nedostižno za moral i ideologiju – i to nazivamo umetnošću. U nekim okolnostima loša misao i loš moral mogu biti osnov dobre literature. Ako jedan tako veliki čovek kao Tolstoj nije uspeo u tome da nas ubedi u suprotno, sumnjam da će to uspeti bilo kome drugom.

Autor: M

За П.У.Л.С.Е Велибор Михић

Nino
Nino
6 years ago

Jedan jedini iskreni zagrljaj između dva ljudska bića, vredniji je, istinitiji i lepši od celokupne svetske književnosti!
Toliko o Rečima i Dodiru!!!

Душко Јевтовић
Душко Јевтовић
6 years ago

Недавно сам у књизи разговора (једног аргентинског новинара) са Борхесом прочитао да је Борхес, на питање шта мисли о Лорки, одговорио да је Лорка просечан песник.
За тренутак сам се разочарао у Борхеса, јер рећи за Лорку да је просечан је показатељ ниподаштавања и зависти. Али, схватио сам: и велики људи су, авај, само људи. Велики су у својим делима, а у животу проговара ситничавост и малодушност које, нажалост, нису успели да превазиђу.
Иако су уметничка дела израз целокупног животног искуства, она су ипак оваплоћење најбољег у нама, резултат дана који нису прошли узалуд. А много дана и код најплоднијих ументика протиче узалуд, без жара и полета, далеко од истине и лепоте, у тупом преживању ранодушне привремености.
Тако су и наведени примери, најчешће, израз тог празног хода, који не заслужује да буде упамћен, осим да би нас тешио сазнањем да и најбољи нису лишени недостатака, не би ли нас то подстакло да их превазиђемо.

Стефан Синановић
Стефан Синановић
6 years ago

Да, Набоков је обожавао „Уликса” али се, са друге стране, гнушао романа „Финеганово бдење” за који је говорио да је канцерогена израслина од китњасте ријечи-ткива.

И тачно је, презирао је многе. Достојевског посебно, штавише тврдио је да ниједна његова страница не заслужује да се нађе у антологији вриједне руске књижевности. Највећим руским писцем је сматрао Гогоља (са чим се и ја слажем) затим Толстоја и Чехова, они су били за оцјену А док су остали, на челу са Достојевским, били група студената која чека испред његовог кабинета очекујући га да им саопшти лоше резултате колоквијума.
ПС.
Највреднијом приповијетком икад написаном је сматрао Чеховљеву „Даму са псетанцетом”, а једном од најљепших сцена чувену слику из поменутог „Уликса” у којој Леополд Блум доноси Моли доручак.