Bijela nirvana i motiv tragedije u djelima Isaka Samokovlije
Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših smjelih želja?
Osjećanja moja isprela su konce
i satkala veo;
da na suncu bijelom postanem dijelak
ovoga svijeta
i svijet ovaj cio.
Isak Samokovlija je rođen 3. decembra 1889. u Goraždu.
Isak potiče iz porodice sefardskih odnosno španskih Jevreja; u Sarajevu je završio gimnaziju, potom je otišao u Beč gdje završio studije medicine. Po profesiji doktor, u srcu umjetnik i ljubitelj stvaranja riječi, prvu pripovjetku objavljuje 1927. pod nazivom „Rafina avlija“ u izdavaštvu „Srpskog književnog glasnika“. „Rafina avlija“ je djelo koje je snagom istine i pisane riječi razbilo famu o jevrejskim bogatašima. Junak ove pripovjetke Rafa je siromah koji je živio od milostinje. Rafa je ogledalo siromaštva, ogoljenog čovjeka koji nije imao nikog i ništa. Čini se da Rafa predstavlja utihnutu istinu na koju kidišu hrpe laži, te je ova pripovjetka sama po sebi simbol borbe protiv predrasuda i mžnje.
Zbirka pripovjetki „Od proljeća do proljeća“ publikovana je 1929. u izdanju „Grupe sarajevskih književnika“.
Drugi svjetski rat je znatno uticao na život ovog znamenitog doktora i pisca, naime dobija otkaz u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef odjeljenja, te je bio prinuđen kao i svi Jevreji tada da nosi žutu traku sa Davidovom zvijezdom. Odveden je u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu od strane ustaša, gdje uspjeva pobjeći. Isak je bio u bjekstvu sve do završetka rata, odnosno sve do oslobođenja zemlje. Nakon rata, njegova karijera je znatno napredovala, bio je urednik u izdavačkom preduzeću “Svjetlost”, takođe je neko vrijeme je bio urednik književnog časpopisa “Brazda”.
Prema riječima našeg nobelovca Iva Andrića, Isak Samokovlija je bio jedan od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina ikad imala.
Napisao je četiri pozorišna komada:
“Ratni hljebovi”
“Plava jevrejska”
“Simha”
“Hanka”
Umro je 1955. u Sarajevu.
Tragično i duhovno u djelima Isaka Samokovlija
Ima jedna visoka stijena, visoka strši u nebo. Sa nje se bacaju samoubice, zovu je Mrtvanje. Često je sanjam, penjem se, kamenje joj zlati sunce. Vjetar je miluje sa svih strana a sa vrha njenog nešto me zove: hodi … hodi … lezi ovdje … ovdje je nebo blizu … ovdje miruje carstvo zemaljsko … pogledaj dolje u dubinu. Strah me je, moraću jednom da se popnem, moraću. Zove me zove…
Odlomak iz pripovjetke “Drina”
Pokretač misli, motiva i saznanja ovog znamenitog pisca je tragika života, dok kao suprotnost tome stoji motiv duhovnosti i suštine bivstva.
S obzirom na to da je Isak bio Jevrejin čiji su preci prognani iz Španije, često se ističe motiv tragedije koja je zadesila njegov narod, te je u svojim djelima prikazivao odnosno opisivao život Sefarda.
Tragika sama po sebi posjeduje, stravu, gorčinu, posrnuće ali i dubinu saznanja njenog postojanja. U njegovim djelima radnosno i tragično, užasno i sretno su dvije tanane paralele koje se ironično smjenjuju. Upravo ovakve niti prate smrt njegovih junaka kao i konstantno pitanje: Šta je to tragika i šta proizilazi iz nje?
Svaki junak u njegovom djelu ima drugačiju smrt, reklo bi se da se smrt uklapala s karakterom tih lica, sa slabostima i jačinama njihove krvi. Stiče se utisak da je Isak zaista pridavao značaja analizi smrti svojih junaka, te iz toga proističe teza “da svako dobije onako kako čini” odnosno da su savjest, rigidnost, istinitost i karakterne osobine bili konačni presudioci o završetku života njegovih junaka.
Nerijetko, u Isakovim zapisima se susreću motivi prolaznosti i postojanja, motivi suštine bivstva i potlačenosti ništavila. Može se reći da je on maestralni pisac filosofskih pitanja suštine koje postavlja nizom kontrasta motivišući čitaoca da sam dođe do zaključka na pitanje:
Šta je zapravo siromaštvo i ko je istinski siromah?
Međutim, iako Isak prožima motive bijede, sirotinje, smrti, razočaranja, odbljesak nade se takođe naslućuje u njegovim djelima. Sjetimo se Rafa koji nije imao nikog i ništa, ogoljen siromah koji je živio od milostinje drugih ali je ipak bio produhovljen, u svom tom mraku i crnilu ga je okruživala ljubav i pažnja onih slični njemu.
Rečeno je da se u Isakovom djelu nesebično prepliću kontrasti tragedije i radosti, života i smrti, siromaštva i ljubavi, neke drevne legende i sluteći san, dakle tu dolazi do susreta lirizma i naturalizma.
Djelo “Nosač Samuel” je od posebnog značaja. Naizgled ništa posebno ga ne odvaja od ostalih djela ovog pisca, siromaštvo i bijeda se susreću, znoj surovog života nemilosrdno izbija iz rukopisa. Samuel je siromašni maštar, koji nema ništa drugo do užitka vatre cigarete, radi teške fizičke poslove kako bi zaradio za život, ali uprkos svemu ne dozvoljava da zbog nemilosrdnog bremena svog života povrijedi druge. Samuelu je vodilja savjest, a sve što se radi po savjesti je čin čistog srca i napaćenog tijela.
Bijela nirvana
Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših zanesenih želja?
Moja je duša sita
kad sunca lijepo griju
a pale su krupne kiše.
Crvena krv ko plamen rumen i vreo
oblijece selom na bijelom suncu;
sljepoočnice biju
i ćutim: talasi zelenog žita
rastu i zriju.
Sunce, moja te misao voli
i tvome žaru ona srće smjelo.
Zrije.
U vlažnu zemlju prosiplje se iz nje
sjemenje svijetlo i zrelo.
I bijela ova klijališta dišu,
na moje grudi bronzane i svježe
korijenje se spušta u dubine tople :
svijet jedan raste i stvara se svijetom.
Podne je. Insekti zuje
i sjaje ko metal.
Ja pijem boje, mirise i zvuke,
ja ispijam svemir i rađam ga opet,
ja rastem sa zelenim biljem i cvijecem
i pružam ko cvjetove plave
svoje vrele ruke.
Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših smjelih želja?
Osjećanja moja isprela su konce
i satkala veo;
da na suncu bijelom postanem dijelak
ovoga svijeta
i svijet ovaj cio.
Isak Samokovlija
Bijela nirvana u djelima Isaka Samokovlije napisao/la Slavica Milošević dana
Pregled tekstova autora – Slavica Milošević →