Weltschmerz

Ti si volela moj weltschmerz.

(iz pesme “Radostan dan” EKV-a)

Weltchmerz – “svetski bol” u bukvalnom prevodu, je jezgrovit naziv kompleksnog umetničkog osećanja svemirske melanholije. Termin koji je uveo nemački pisac Žan Pol jasno sažima osnovne ideje ovakvog shvatanja sveta, posebne vrste umetničkog senzibiliteta, pesimizma naročito svojstvenog stvaraocima iz epohe romantizma. Opisuje osećanje duboke sete koju ima pojedinac koji je shvatio neidealnu prirodu sveta, kroz besmislenost stvari i sveprisutno i neizbežno zlo.

Žan Pol je ovu složenicu skovao kao naziv za specifičnu vrstu tuge koja je prožimala Bajronovu umetnost. Lord Gordon Bajron, bio je jednom od najistaknutijih figura engleskog romantizma. Setni motivi, pobuna protiv društva, osećaj sveprisutne tuge – glavna su obeležja njegovog stvaralaštva. U poemi iz četiri dela “Hodočašće Čajlda Harolda” Bajron opisuje putovanje i razmišljanja mladog i razočaranog čoveka (po mnogo čemu sličnog samom Bajronu) koji od veselog plemićkog života i aristokratskog društva odlazi u putovanje drugim zemljama kako bi pronašao željeni smisao. Čajld Harold je junak weltschmerz-a, pun je tuge zbog istorije ljudskog stradanja, i majci-Zemlji se obraća rečima bola.

(Hodočašće Čajld Harolda, Vilijam Tarner)
Hodočašće Čajld Harolda, Vilijam Tarner

Emotivna stanja bliska weltschmerzu su pored Bajrona opisali i drugi mislioci romantizma. Hajnrih Hajne, Fransoa Rene de Šatobrijan, Džakomo Leopardi… Ali i pored ove plejade romantičara, mnogi mislioci su tokom istorije (još od antičkih vremena) opisivali nešto što bi moglo da se podvede pod kategoriju weltschmerz-a. To nešto se da naslutiti kod jevrejskih proroka, u budističkim učenjima, u radovima Lukrecija. Mnogo pre romantičara, svestrani genije sa persijskih prostora Omar Hajam je slična osećanja umeo da ispeva kroz svoje rubaije. Ništavnost čoveka naspram prirode u celosti, beznačajnost njegove uloge u kratkom trenutku života i svesnosti, snažno odjekuju kroz njegove stihove:

Od dolaska i odlaska našeg – vajda gde je,

Od konca naseg postojanja – klupče – gde je,

Od vatre točka života – srce postojanja

Sagoreva – i pepeo postaje – a dim – gde je?

.

Kad jednom na zemlji ne bude nas – svet će biti svet,

Kad nam se izgubi i trag i glas – svet će biti svet.

I pre nego što smo bili mi – svet je bio svet,

I nama kad kucne zadnji čas – svet će biti svet.

Jadi Geteovog Vertera, pesimistička filozofija Šopenhauera, razmišljanja Hermana Hesea – u svemu tome se nazire intelektualno-emotivni naboj weltschmerza. Weltschmerz je u nekom smislu altruističko osećanje patnje sveta i sapatništva sa drugim ljudima, ali je takođe i egoistički poriv skitalačkog duha blizak usamljenosti i eskapizmu. Centralna ideja je u nesavršenosti sveta – svet nije, kao u Lajbnicovoj “Teodiceji” najbolji od svih svetova – naprotiv, svet je nesavršeno mesto prožeto besmislenom, uzaludnom patnjom.

(Lutalica nad morem magle, Kasper Fridrih David)
Lutalica nad morem magle, Kasper Fridrih David

Prema mišljenju kritičara Džeroma Mekgena, Bajron je kroz svog junaka Harloda poručio sledeće: “najveća tragika čoveka je u činjenici što može da spozna ono savršenstvo koje ne može dostići”. Ili, kako bi rekla nimfomanka Džo iz poslednjeg filma Larsa fon Trira – “možda je moja najveća greška što sam previše želela od zalaska Sunca”. I onda je prirodno da se zapitamo – da li stvar je u nesavršenosti sveta ili nesavršenosti očekivanja? Da li je do zalaska Sunca ili do čoveka? Da li je ovakav senzibilitet odraz najdublje istine sveta  ili pak samo hir sanjara velikog duhovnog apetita? Ili, možda, i jedno i drugo?

No words could explain, no actions determine,

Just watching the trees and the leaves as they fall.

Za P.U.L.S.E Milovan Đokić

Tekstovi o umetnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

7 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
nikobit ein
9 years ago

To već ima veze s grčkom Tragedijom, kad jarac (Tragos) izlazi iz hora i pjeva sam sa Tugom i sjetom za nečim što je već bio, a iz nekih razloga je ostao bez toga. Ima nešto što nam nedostaje i zato smo Tužni kad to dođe u svijest, Tuga je velika jer nedostatak bezmjeran, od konačnog do Beskonačnog. Kako kvadrat pretvoriti u Krug, pitagorejski je stari problem. A bogami i naš. Taj bol i ta Tuga govore da nije sve izgubljeno, nije Ništa izgubljeno, Ništa JE, ali izgubjeno biće ništavilo.

trackback

[…] Weltchmerz – “svetski bol” u bukvalnom prevodu, je jezgrovit naziv kompleksnog umetničkog osećanja svemirske melanholije. LINK […]

Katarina Ristich Aglaja

“…Stoga treba spoznati ono staro čvrsto sudbinsko slovo da se u duši novo jedno blaženstvo budi kada ona izdrži, i ponoć jada istrpi, i da tek u dubokoj patnji, kao pev slavuja u tami, božanski zazvuči životna pesma sveta.” (Helderlin: “Hiperion ili Pustinjak u Grčkoj”)

Katarina Ristich Aglaja

“…Na demonski jezik ideja čovek prevodi ono što je upoznao u bliskom dodiru sa bolom.” (Martin Buber: “Problem čoveka”)

Katarina Ristich Aglaja

“…Jer nebesnici nisu kadri sve. Naime, prelaze smrtnici pre preko ponora: s njima se preokreće odjek. Dugo je vreme, ali se zbiva istinitost.” (Helderlin: “MNEMOZINA – nacrt za drugu verziju”)

Dobra vila
Dobra vila
8 years ago

Fenomenalan tekst… Kao i uvek…

Vukašin
Vukašin
2 years ago

Odličan tekst. Čini mi se da tema weltschmerz-a tek postaje aktuelna i poziva na razmišljanje kako se istorijski udaljavamo od antike, srednjeg veka pa i ‘optimističnig’ dvadesetog veka. Sa što veće vremenske distance razmišljamo o prošlim vremenima, čini se da je osećanje weltschmerz-a sve jače.