Dirak ili Kant – istina ili zabluda?

Dirak ili Kant – istina ili zabluda?

Čudne teorije nobelovaca – fizičara: Vreme teče unazad!?

Iako sporne i bez eksperimentalnog dokaza, nove teorije ulaze polako u udžbenike.

Da li je Ajnštajnova teorija zloupotrebljena?

Demanti ili „vremeplovi“

Pol Arijan Dirak, jedan od tvoraca kvantne mahanike, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, naučnik je svetskog glasa. Pa ipak on je prvi izveo teoriju zbog koje bi ga mnoge kolege rado strpale u tabor sa parapsiholozima, astrolozima i okulistima. Tačnije govoreći izneo je tezu o stadijumu materije kada ona može postojati kao totalna negativna energija.

Sa stanovištva zdravog razuma i logike čovek tu ništa ne razume. Ali teza neodoljivo podseća na priču o onoj dami koja se tako dosledno pridržavala kure mršavljenja da su rezultati prevazišli njena očekivanja – kada bi ušla u kadu, nivo vode bi se spuštao!

Nils Bor, poznat po svom otkriću atomskih struktura, predložio je u šali svojevremeno da se Dirakova teorija koristi kao mamac za hvatanje slonova. Potrebno je teoremu diraka ispisati na plakati i okačiti je na drvo u blizini pojilišta slonova. Kad neki slon zaprepašćeno zastane pred plakatom i utone u razmišljanje o negativnoj energiji (slonovi su unače inteligentne životinje) lovac treba da mu priđe i onako omamljenog uveže. Zatim će ga bez po muke dopremiti u vrt Kopenhagena.

Uprkos svemu, teorija o negativnoj energiji postala je manje-više i zvanična, pa se čak navodi i u nekim udžbenicima. Opšte i eksperimantalne fizike namenjene studentima i inženjerima.

Dirak je pošao od izvesnih matematičkih formula, koje su valjale za oblast matematike, ali koje kada se primene u fizici dovode do apsurda. Naime, matematičke veličine mogu da budu i “plus”+ i “minus” –  i sve je ispravno. Ali, zid sobe može da ima smo jednu – “plis” debljinu, recimo pola metra. Zid negativne debljine ne postoji. Dok zid “minus pola metra” neće nikog zadovoljiti, kod kretanja čestica može se iskoristiti algebarski zakon, što je Dirak i učinio. Tako da je dobio pozitivnu i negativnu energiju.

Ne treba reći da za ovo otkriće ne postoji eksperimentalan dokaz. Međutim, Dirakova teorija i slične algebarske konstrukcije omogućile su i Fajmanu da i on dobije Nobelovu nagradu za fiziku – otkrio je čestice sposobne da se kreću vremenski unatrag. Jednostavno rečeno, ako ih sada lansiramo one će za kratko vreme stići do Julija Cezara!

Zatvorene vremenolike krive
Резултат слика за čestice koje se kreću vremenski unazad
Putovanje kroz vreme

Ovakva teorija omogućila je relativnost, da li je reč o upotrebi ili zloupoterebi Ajnštajna pokazaće naučni rad u fizici narednih godina. Ipak, ne treba smetnuti s uma da je i sam Ajnštajn govorio da relativnost uključuje i slabosti i da je zadatak fizičara da razreši te slabe tačke i izrade još potpuniju teoriju. U budućnosti možemo očekivati ili da se teorije o vremenu koje teče unazad i energiji koja je negativna pobiju, ili da počne konstrukcija prvih “vremeplova”.

Šta bi na ovo rekao Kant?

Kant je postavio nezaobilaznu vremensku antinomiju kao jednu od svoje četiri osnovne protivurečnosti. Ona i danas prestavlja kost u grlu mnogim filozofima.

Резултат слика за kant
Imanuel Kant

Naš teorijski um funkcionoše savršeno kada se njegovi apriorni oblici primenjuju na fenomene. Ali gubi svoju strogost kad pokušava da spozna ono što je s onu stranu fenomenalne stvarnosti. Teorijski um nam omogućava da saznamo samo ono na šta nailazimo u iskustvu, to jest, ono što je podložno apriornim oblicima naše svesti. Istina, možemo da steknemo neko naučno znanje, nužno i univerzalno, o fenomenima u svetu, u vasioni, ali ne o univerzumu i njegovom totalitetu. Takvo saznanje čoveku je nedostupno.

I Kant daje o tome jedan dokaz koji je bez sumnje nešto najizvanrednije u istoriji filosofske misli. To su čuvene antinomije čistog uma.

U tim antinomijama ne radi se o prostim protivurečnostima koje treba eliminisati. Radi se, naprotiv, o protivurečnostima u čiju zamku obavezno upada čist um, kad nastoji da dođe do metafizičkih istina. Ovo je jedno do presudnih otkrića u filosofiji. Vidimo da se tu pojavljuje prvi put u istoriji filosofije pojam nužne zablude nerazdvojne od prirode ljudskog duha. Kant dakle razmišlja o vremenu i zaključuje: vreme je nužan i univerzalan uslov čulnog iskustva. Vreme je apriorni oblik osećanja. Vreme ne proističe iz iskustva, ono je apriorni uslov bilo kakvog iskustva. Zahvaljujući tom a priori mi možemo razumeti zašto postoji nužna i univerzalna aritmetika kao grana matematike o trajanju. Vreme je apriorni oblik osećanja.

Kant zaključuje; da je vreme uvek prisutno u iskustvu, ali i uslov svakog iskustva u svojstvu transcedentalnih idealnosti.

”Morao sam da ograničim znanje da bih ostavio mesta za verovanje” – kaže Kant.

Čista matematika sastoji se isključivo od tvrđenja, da ako je jedan takav i takav stav o nekoj stvari istinit, onda je takav i takav drugi stav o istoj stvari isto tako istinit.

Međutim priroda ne koristi svako matematičko rešenje.

Antinomija – fil. kod Kanta: protivrečnost koja se javlja pri primeni zakona čistog razuma na čulni svet.

Za P.U.L.S.E Ivan Nikolić

Tekstovi o nauci na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

12 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Balad
Balad
6 years ago

Ovaj tekst je čista budalaština, neprimjerena portalu P.U.L.S.E

Jasno je da priroda ne koristi svako matematičko rješenje, kao što je jasno da je Diracova početna pretpostavka (o negativnoj energiji) izmijenjena u logički prihvatljiv oblik, i dovela do otkrića antimaterije.

Jasno da “negativne energije” nisu otkrivene jer nitko ni ne traga za njima, ali je zato otkrivena antimaterija.

Uostalom, skoro tri stoljeća poslije Kanta, njegove antinomije čistog uma nisu nikuda dovele, sem do sterilne rasprave mnogo sterilnijih filozofa od Kanta, dok su Diracova i Einsteinova otkrića uzrokovala realnu promjenu svijeta.

edit: izbrisana je poslednja rečenica uvredljivog sadržaja. Redakcija Pulse

Nikolić Ivan
Nikolić Ivan
6 years ago

@Balad
Uvaženi,potpuno svestan da nisam pisao za „Sajns“ i bez obzira na Vaš stav, koi ja poštujem a i radovao bih se da Vi nešto pamatnije i tačnije od mene slobodno napišete, za širi krug čitalaca, naravno pod punim imenom i prezimenom i akademskom titulom, da bi pratioci portala mogli diskutovati.
To što negirate i ne razumete Kanta je druga stvar.
Ako jedan Kurt Gödel uvažava Kantovu filosofsku misao o prostoru i vremenu. A i sam Ajnštajn je inspirisan Kantovim radovima, smešno je lakonski ga negirati.
U filozofskom smislu, želimo znati da li postoje osnovni zakoni fizike i šta oni definišu.A fizika je danas u dubokoj krizi. Ovde su priznati da oni postoje, da ne bih širio argumentaciju. Šta oni definišu, ne ulazi u domen bivstvujućeg, već u način razumevanja bivstvujućeg. Kako je određen taj način? Hipoteza koju lično zastupam, nadovezuje se na Kanta i kaže da osnovni zakoni fizike zagovaraju samo uslovne mogućnosti iskustva koje je moguće objektivisati. To nisu samo regulativni postulati zdravog razuma, već pozitivni zakoni, kao što ih je Kant tražio u metafizičkim osnovama prirodnih nauka.
Na završnicu Vaseg kometara je bezpredmetno trošiti reči i diskutovati.
Pitam se samo odakle izvire tolika srdžba i gde je problem?
Srdačan pozdrav.

Slavko
Slavko
6 years ago

Sa stanovišta savremene fizike nikad nije bilo nužnije diskutovati o ovakvim tezama nego što je to danas potrebno. Istorija nauke nas uči da je proteklo “relativno malo” vremena od rađanja kvantne i relativističke fizike da bi se donosili konačni sudovi. Postoji i mnogo razloga za to koji su pre svega finansijske i tehnološke prirode. Pre svega mislim na nedostatak novca za finansiranje velikih projekata za dobijanje ogromnih energija koje bi se koristile u sudaračima čestica kao i “relativno malog” nivoa tehnološke razvijenosti. I na makro i mikro nivou sve više se koriste indirektne i intuitivne metode zbog ograničenosti direktnih metoda za otkrivanje i dokazivanje suštinskih procesa u prirodi. S obzirom na nivo našeg trenutnog znanja mi možemo da budemo pristalica jedne ili druge teorije ali samo konstruktivna rasprava određenog nivoa može da dovede do promene suda o nečemu. Naravno, tu je i budućnost koja će nam pokazati koliko smo u pravu.

Nikolić Ivan
Nikolić Ivan
6 years ago


Poštovani,
Hvala Vam na mudroj i objektivnoj kritici.

Zivojin
Zivojin
6 years ago

@Balad
“Uostalom, skoro tri stoljeća poslije Kanta, njegove antinomije čistog uma nisu nikuda dovele, sem do sterilne rasprave mnogo sterilnijih filozofa od Kanta, dok su Diracova i Einsteinova otkrića uzrokovala realnu promjenu svijeta”.

Postovani, Kantove antinomije nisu ni imale za cilj da nekuda vode. On je samo pokusao da odgovori na pitanje kako je fizika moguca ili u formulaciji baziranoj na logici – kako su moguci sinteticki sudovi a priori. Nije on osporavao fiziku, vec naprotiv afirmisao ju je i pokusao da objasni mehanizam kako dolazimo do fizickih zakona. I to pre svega bazirajuci se na klasicnu mehaniku, odnosno fiziku svoga vremena. Njegova filosofija nema tendenciju da objasni svet, nego da razume kako je nauka moguca. Sa druge strane ako se drzimo kopenhagenske interpretacije kvatne mehanike, zapazicemo da je ona cisto kantovska, jer eksplicitno kaze da rezultati kvantne mehanike nisu informacije o svetu po sebi, nego o svetu kako ga vidi instrument prilikom merenja.

Nikolić Ivan
Nikolić Ivan
6 years ago

@Zivojin
Svaka Vam čast na komentaru,
Kratko,jednostavno i jasno objašnjeno, a da poenta nije izgubila na značaju.

Marko Randjic
Marko Randjic
6 years ago

Zaista sjajan tekst g-dina Nikolića! Nadam se da ćete nas ubuduće obradovati sa još mnogo ovakvih tekstova!

Srdačan pozdrav!

Isak Lazev
Isak Lazev
5 years ago

Koje se to čestice kreću unazad kroz vrijeme, a da ih je Ričard Fejman otkrio?
Ako je moguće, volio bih da vidim referencu R. F. u kojoj takva tvrdnja iznesena.

Ivan Nikolić
Ivan Nikolić
5 years ago

Ako ste pažljivo čitali teks primetićete da se pominje Dirakova matematička konstrukcija koje dozvoljavaju i negativno vreme. Normalno to za sada eksperimeti ignorišu. Ali pošto je tekst pisan pre 9 meseci a sad se bavim teorijom determinisanog haosa, po sećanji navodim Fannmanov svetski bestseler KARAKTER FIZIČKOG ZAKONA gde u jednom predavanju tvrdi da je zakon gravitacije vremenski reverzibilan !!!
Pozdrav

Isak Lazev
Isak Lazev
5 years ago

Hm, to izgleda kao da se radi o CPT simetriji (naelektrisanje, parnost i vrijeme), čije pojedinačne komponente mogu da se nađu u fundamentalnim interakcijama. Međutim, CPT nije Fejmanovo otkriće. Razlog zašto sam postavio pitanje ogleda se u sledećem: u tekstu je napisano:

“…Dirakova teorija i slične algebarske konstrukcije omogućile su i Fajmanu da i on dobije Nobelovu nagradu za fiziku – otkrio je čestice sposobne da se kreću vremenski unatrag. Jednostavno rečeno, ako ih sada lansiramo one će za kratko vreme stići do Julija Cezara”

i iz izvedenog teksta bi se dalo zaključiti da je Fejman dobio Nobelovu nagradu za otkriće tahiona. Koliko je meni poznato Fejmanovo priznanje ogleda se u razvoju teorijskog alata nevjerovatne preciznosti i elegantnosti, a koncept tahiona još uvijek nije precizno regulisan u nauci u teorijskom smislu.
Međutim, Fejman, kao i još nekoliko savremenika, jeste imao komentare na Dirakove rezultate o negativnoj energiji, koji su predlagali da se fizička interpretacija negativne energije ogleda u elektronu koji putuje “unazad” u vremenu (pozitron), što je analogno ideji šupljine u fizičkoj elektronici čvrstog tijela. Međutim, važno je napomenuti da takav efekat nije direktno povezan sa kauzalnosti uočenoj na makroskopskom klasičnom nivou. Štaviše, koncept “unazad” u vremenu na nivou elementarnih čestica nije baš isti kao onaj koji bi mi doživljavali u klasičnom svijetu. Mada opet, koncept vremena je daleko od razriješenog u kvantnoj mehanici.

Pozdrav

Ivan Nikolić
Ivan Nikolić
5 years ago

Hvala na iscrpnom odgovoru.
Raduje me vaša jasnoća i verovatno da ste u pravu.
Evo vam sajta Galaksije Nove i nekih mojih tekstova.ima ih oko 4 nalaze se u rubrici raspinjanje mudrosti
http://galaksijanova.rs/kvantni-skokovi-zivota/
Pa iskreno govoreći voleo bih da ih prokometarišete.
Imam i jedan intervju sa maldim telentovanim klincem
http://galaksijanova.rs/zato-sto-zelim-ono-sto-moram/
U gornjoj desnoj strani imate mogućnost prebacivana u latinično pismo.
Pozdrav,

Balad
Balad
6 months ago

– ako je fizika u krizi (što u osnovi nije!) svakako je u mnogo manjoj od filozofije koja mimo najnovijih dostignuća znanosti barata terminima starim stotinama godina, i filozofijama koje nisu imale uvida u sadašnje stanje znanosti.

U svakom slučaju, fizika se iz “kriza” uvijek izvlačila što nije slučaj sa filozofijom, koja je u permanentnoj krizi. Zašto? Jer je sterilna i neprovjeriva, a ne jedan filozof (da ne spominjem sada Poppera!) je ustvrdio da ono što nije u načelu opovrgljivo – ne spada u nauku!

– pojmovi pozitivne i negativne energije od davnina su poznati fizici, zavisno od toga dali neki sistem predaje ili prima energiju od okoline

– nije istina da je Diracov pojam negatiVne energije nedokaziv. Dapače, on je temeljem te pretpostavke otkrio antimateriju i dobio za to (između ostaloga) i Nobelovu nagradu. Sad što vi smatrate dokazom vaš je lični, a ne fizikalni problem.

– Feynmanova interpretacija o hodu vremena unatrag, samo je jedna moguća interpretacija, ali je ona Diracova mnogo prisutnija u kvantoj fizici, jer hod vremena unatrag – sem što u makrosvijetu nisu nađeni primjeri, a fizika objašnjava zašto – nije dokazan ni u mikrofizici. O tome sam davno pisao, a tekst je prenio i magazin P.U.L.S.E:

https://pulse.rs/vremenski-ustroj/

– filozofija sama po sebi može biti poticaj razvoju znanstvenih teorija (tako je Platonova filozofija bila vodič mnogim kvantnomehaničarim) koje – za razliku od filozofije – moraju biti falsifikabilne (Popper). Svaki filozof ima svoju filozofiju, pa njih u osnovi ima koliko i filozofa. Za razliku od fizike koja je jedna jedina, i nju prihvaća ogromna većina znanstvenika, uz razumljive povremene diskusije oko tumačenja pojava koje u konačnici donose konsenzus. Konsenzus između Sokrata, Platona, Kanta, Nietschea, Marxa,…, pak je u snovi nemoguć, ne postoji, niti će ikada postojati.

– a sad, pozivanje na akademske titule u nedostatku argumenata, samo svjedoči jedno: NEDOSTATAK ARGUMENATA!