Kuci me nikad ne ostavi ravnodušnom. To je savremeni pisac kojeg najbolje poznajem, pročitala sam skoro sve njegove knjige, a neka potreba u meni tera me da počnem ponovo ispočetka, da ih sve još jednom pročitam, još pažljivije, još posvećenije i da se na taj način pobratimim s ovim piscem koji mi je toliko drag. […]
Druga knjiga sedmoknjižja koje čine „Zlatno runo“ mogla bi se opisati i kao srpska varijanta romana „Sto godina samoće“, odnosno nešto kao srpski (pomalo cincarski) magijski realizam. Već sama dugačka najava onoga što u njoj sledi, koju nam je na početku dao sam autor, opravdaće izneti stav: . „Špekulacija prva, kako je kir Simeon od […]
Zlatno runo (prvi tom) – Borislav Pekić . Iako sam već čitala Pekića („Atlantidu“, „Besnilo“, „Vreme čuda“, „Kako upokojiti vampira“), a poznata mi je i mitska priča o Argonautima iz više različitih izvora (najiscrpniji je Grejvsovo „Zlatno runo“ koje sam sa zadovoljstvom pročitala pre više godina), ipak nisam znala šta da očekujem kad sam se […]
Henrik Ibzen – „Gospa s mora“ Većinu najpoznatijih Ibzenovih drama čitali smo u celosti na sastancima kluba „Prejaka reč“. Doživljaj je bio veoma intenzivan, iako je onaj koji čita naglas uvek bio jedan čovek, pa se ne može reći da to u potpunosti može da zameni višeglasje i scenografiju pozorišta, mrak u gledalištu i […]
Fjodor Dostojevski – “Braća Karamazovi” Postoje knjige o kojima nikad nisam pisala celovit tekst, smatrajući da je o njima već sve rečeno, da ih svi jako dobro poznaju i da moj doprinos može biti jedino skroman pokušaj da se pridružim grupi poštovalaca nečijeg dela. Ali, hvatam sebe da i dalje o tim knjigama neprestano […]
Pre dve godine sam ponovo iščitala celokupne Kafkine „Pripovetke“ u prevodu Branimira Živojinovića (jednog od najboljih prevodilaca sa više jezika na srpski, čime je značajno doprineo književnosti kod nas). Živojinović je mnogo prevodio i poeziju, a to je bitno kad govorimo o Kafkinom delu, jer su njegove pripovetke veoma specifično štivo i sigurno su bile […]
Pročitala sam, pre otprilike četiri godine, knjigu “Pan” Knuta Hamsuna (u jednom dahu). To mi je bio prvi susret sa Hamsunovim delom. Zapisivala sam asocijacije tokom čitanja, da im se kasnije vratim i uobličim tekst.